Iako 31. decembra ističe važeći ugovor o zakupu djelova morskog dobra u Lepetanima i Kamenarima, a na osnovu kojeg preduzeće „Pomorski saobraćaj“ iz Kamenara obavlja djelatnost na jedinoj trajektnoj liniji u državi, iz Vlade izbjegavaju da odgovore na pitanja hoće li i kada raspisati tender za dodjelu koncesije za održavanje te linije.
U kabinetu potpredsjednika Vlade za ekonomsku politiku i finansijska pitanja Milutina Simovića (DPS), “Vijesti” su uputili na Ministarstvi pomorstva i saobraćaja.
Iz resora kojim rukovodi Osman Nurković (BS) međutim, ni nakon dvadeset dana nisu odgovorili da li će taj organ inicirati raspisivanje tendera za dodjelu koncesije za obavljanje djelatnosti brodskog prevoza vozila i putnika na jedinoj trakertnoj liniji u državi preko tjesnaca Verige u Boki kotorskoj. Nije odgovoreno ni na pitanja kada će taj tender biti raspisan i pod kojim minimalno traženim uslovima od koncesionara, kao ni na pitanje da li smatraju da bi eventualno uvođenje konkurencije kompaniji “Pomorski saobraćaj” na jedinoj redovnoj trajektnoj liniji u državi, doprinijelo poboljšanju usluge u ovoj djelatnosti od javnog značaja i smanjenju cijena te usluge prema krajnjim korisnicima.
Trajektne linije, svuda u svijetu, predmet su koncesija koja za njihovo održavanje zainteresovani brodarima daje država. U susjednoj Hrvatskoj na koju se Crna Gora dosta ugleda kada je u pitanju pomorsko-pravna regulativa, pravo obavljanja javnog pomorskog prevoza dobija se na osnovu koncesija koje po zainteresovanim brodarima, nakon sprovođenja tenderske procedure, izdaju nadležni državni organi zavisno od toga da li je u pitanju državna, županijska ili pomorska linija od lokalnog značaja. Koncesiju za obavljanje linijskog prevoza u Hrvatskoj može dobiti samo fizičko ili pravno lice upisano u registar obrtnika, odnosno sudski registar i koje raspolaže adekvatnim brodovima registrovanim pod hrvatskom zastavom.
Pri odlučivanju kome će se dodijeliti koncesija koja se inače, izdaje na rok važenja od jedne do deset godina, u Hrvatskoj se procjenjuje ponuda zainteresovanih brodara sa stanovišta tehničkih karakteristika, starosti, načina održavanja, udobnosti i kapaciteta njihovih brodova, te ekonomsko-finansijkih aspekata ponude koji podrazumijevaju da li brodar traži ili ne od države subvencije za održavanje pojedinih linija, odnosno visinu fiksnog i promjenjlivog dijela koncesione naknade koju će brodar plaćati državi. Ulogu igraju i cjenovnik usluga koje brodar namjerava ponuditi građanima, eventualni popusti, frekvecija održavanja linije i još mnogo toga što na kraju utiče da građani i turisti u Hrvatskoj dobiju najbolju moguću ponudu kada je u pitanju trajektni i brodski prevoz u toj državi.
U Crnoj Gori toga za sada na žalost, još nema ni u primislima, iako u Zakonu o koncesijama postoji pravni osnov za raspisivanje tendera za dodjelu koncesije nad trajetnom linijom Kamenari-Lepetane –Kamenari, a u važećoj Koncesionoj politici Vlade Crne Gore konstatuje se da u oblasti saobraćaja nije izdata ni jedna koncesija, te da za to postoji prostor između ostaloga, i u pomorskom saobraćaju.
“Postupak dodjele koncesija treba usmjeriti i unaprijediti na naĉin privlaĉenja stranog i angažovanja domaćeg kapitala kroz primjenu sljedećih principa: optimalno korišćenje prirodnih resursa, dobara u opštoj upotrebi i infrastrukturnih objekata uz primjenu najviših međunarodnih standarda za upravljanje tim resursima… maksimalna transparentnost kroz postojanje jasnih i jednakih pravila za sve i dostupnost informacija svim zainteresovanim stranama, nepostojanje diskriminacije uĉesnika u postupku, podsticanje konkurentnosti kroz obezbjeđivanje uslova za uĉešće većeg broja domaćih i inostranih ponuđaĉa", stoji pored ostaloga u aktuelnoj Koncesionoj politici Vlade Crne Gore.
Trajektna linija preko tjesnaca Verige u Boki kotorskoj na kojoj “Pomorski saobraćaj” trenutno ima monopol je svojevrsni “rudnik para” jer godišnje više od million vozila raznih kategorije, bude trajektima prebačeno sa jedne na drugu stranu zaliva. Cijena prevoza na liniji koja je kraća od jedne nautičke milje, iznosi od 1 euro za bicikl, do 25 eura za specijalna i vangabaritna vozila, dok karta za mali putnički automobil u jednom pravcu košta 4,5 eura.
„Pomorski saobraćaj“ je već 14 godina u većinskom vlasništvu podgoričko-grbaljskih biznismena, braće Dušana i Dejana Bana koji su bliski sa liderom DPS Milom Đukanovićem.
Oni su 2004. tada državnu firmu koja je bila u većinskom vlasništvu Fonda PIO i svojom zaradom dopunjavala hronično deficitarni crmogorski penzioni fond, po odluci Savjeta za privatizaciju „Pomorski saobraćaj“, dobili bez javnog tendera, kupovinom državnih akcija na berzi. Godinu ranije, tada državni „Pomorski saobraćaj“ je sa takođe državnim preduzećem „Morsko dobro“ iz Budve sklopio „Ugovor o korišćenju morskog dobra“ kojim je budvansko JP, pored ostaloga „uvažilo značajna investiciona ulaganja Pomorskog saobraćaja u izgradnju i uređenje morskog dobra“ u Lepetanima i Kamenarima gdje je tada državna firma investirala oko 970 hiljada eura u uređenje i dogradnju trajektnih pristaništa.
Po ugovoru koji su 18. februara 2013. potpisali tadašnji direktori dvije državne firme Ilija Balić i Dragan Ivančević, „Morsko dobro“ je „Pomorskom saobraćaju“ izdalo u dugoročni zakup djelove obale u Lepetanima i Kamenarima na mjestu gdje se nalaze trajektna pristaništa, a po kojem je firma što će već naredne godine biti privatizovana, dobila pravo ne samo da koristi obalu već i da obavlja djelatnost trajektnog prevoza između dva zakupljena pristaništa. Ugovor je na snazi do 31. decembra ove godine, a „Pomorski saobrćaj“ po njemu, „Morskom dobru“ treba da plaća mjesečnu naknadu u visini od četiri odsto ukupnog svog mjeselčnog prihoda od prodaje karata za trajekte.
Ugovorom je „Pomorskom saobraćaju“ data garancija da će monopol imati narednih osam godina, ali iako je taj rok istekao 2011. država se do danas nije potrudila da animira još nekog trajektnog operatera da dođe u Crnu Goru i uvede konkurenciju firmi braće Ban. Ta firma inače konstantno ostvaruje veliku zaradu pa je tako, prema podacima objavljenim na sajtu Poreske uprave, poslovnu 2017. završilo je sa bruto dobiti od 2.262.907 eura. Kompanija ima i neraspoređenu dobit od ukupno 4.619.562 eura.
Skupština akcionara je 28.marta prošle godine donijela odluku da se vlasnicima kapitala (Dejanu Banu lično i kompanijama Prohouse i Prohousemontenegro iz Podgorice) isplati dividenda u ukupnom iznosu od 1,6 miliona eura. Dejan Ban vlasnik je 33,4 odsto „Pomorskog saobraćaja“, kompaniji „Prohouse“ njegovog brata Dušana pripada 44,4 odsto, a 22,2 odsto kapitala upisano je na kompaniju „Prohousemontenegro“ čiji je osnivač Željko Mihailović.
Lani je inače, „Pomorski saobraćaj“ ostvario ukupne prihode od 5.531.834 eura, dok su rashodi iznosili 3.253.124 eura. Prihodi su povećani za preko 400 hiljada eura u odnosu na 2016., dok su rashodi porasli za oko 130 hiljada eura. „Pomorski saobraćaj“ lani je JP „Morsko dobro“ na ume zakupnine trajektnih pristaništa u Kamenarima i Lepetanima, platio ukupno 183.249 eura, što znači da je kompanija od prodaje karata za trajekte zaradila preko 4,5 miliona eura.
Što se ostalih državnih prihoda od poslovanja ove monopolističke privatne firme tiče, „Pomorski saobraćaj“ je kako se navodi u materijalima objavljenim na sajtu Poreske uprave, lani platio ukupno 195.031 euro poreza na dobit i 41.528 eura PDV-a.
Zahvaljujući rješenjima koje im omogućava Zakon o akcizama, braća Ban i Mihailović su lani uštedjeli 484.000 eura koje bi inače platili državi, jer im je Uprava carina odobrila je da u 2017. za pogon svojih šest trajekata, kupe ukupno 1.100.000 litara dizel goriva oslobođenog od te dadžbine.
Član 54. Zakona o akcizama pored ostaloga, propisuje da se akciza ne plaća na mineralna ulja “koja se upotrebljavaju kao pogonsko gorivo u avionskom i pomorskom saobraćaju, kao i za pogon registrovanih ribarskih brodova, osim u slučaju upotrebe aviona, plovnih objekata i ribarskih brodova za privatne svrhe”. Akciza na mineralna ulja inače, iznosi 440 eura za 1.000 litara, pa su time vlasnici „Pomorskog saobraćaja“ oslobođeni obaveze da državi plate skoro pola miliona eura. Iako su ta ulaganja za četiri od šest brodova u njihovoj floti koji ih nemaju, mjere sa maksimalno ukupno oko 200 hiljada eura, „Pomorski saobraćaj“ je pored ostaloga, odlukom Ministarstva pomorstva i saobraćaja izuzet od obaveze da odmah ugradi tzv. crne takvove za prihvat otpadnih voda iz brodskih sanitarija, a koju je 2011. uveo Zakon o spriječavanju zagadjenja mora sa plovnih objekata. Firmi braće Ban ta je obaveza pomjerena do 2020. godine
Bonus video:
