Zašto neki ljudi crtaju bolje od drugih? Prema nedavnim istraživanjima, sposobnost realističnog crtanja zavisi od nekoliko faktora: od načina na koji osoba doživljava stvarnost, o njenoj sposobnosti pamćenja vizuelnih informacija od jednog do drugog trenutka i izboru elemenata objekta za crtanje.
Ako ste zapeli na prikazu figure, prema istraživačima sa Univerziteta Koledž u Londonu, dobra vijest je da se svi ti mentalni procesi mogu poboljšati praksom. Kao prvo, ljudi koji ne znaju da crtaju, ne vide svijet onakvim kakav zaista jeste.
Kada gledamo neki objekat, naš vizuelni sistem automatski pogrešno procjenjuje atribute poput veličine, oblika i boje pa neke od tih interpretacija postaju greške u crtanju. Paradoksalno, u nekim drugim situacijama, pogrešna interpretacija će nam pomoći da nam svijet izgleda smisleno. Recimo, objekat izgleda veći kad je blizu nego kad je daleko. Čak i tada, vizuelni sistem koristi se "konstantom veličine" kako bi percipirao jednu približnu veličinu, nezavisno o tome koliko je objekat udaljen. Vizuelni sistem ,„zna” da je udaljeni predmet veći nego što izgleda i šalje mozgu lažne informacije o tome šta očne jabučice zapravo vide.
"Ljudi koji imaju najviše poteškoća sa procjenom veličine, oblika, boje i svjetlosti mogu da budu oni koji najlošije crtaju", ukazuje istraživač Džastin Ostrofski i njegove kolege sa koledža Bruklin i univerziteta Njujork.
Oni koji crtaju bolje imaju razvijeniju sposobnost zaobilaženja ovih vizuelno pogrešnih opažanja i percipiraju ono što njihove očne jabučice zaista vide.
"Međutim, pogrešno percipiranje slike samo je dio priče”, tvrdi psiholog Rebeka Čamberlen sa londonskog Koledža.
Ona je sa kolegama sprovela eksperimente koji istražuju ulogu pamćenja u procesu crtanja. Oni vjeruju da je vještina crtanja djelimično rezultat sposobnosti pamćenja jednostavnih odnosa među objektima, poput ugla između dvije linije, od momenta percipiranja ugla do trenutka crtanja. Osim toga, izgleda da su „u proces crtanja uključeni holistički proporcionalni odnosi, ali i fokusiranje na detalje izdvojene iz cjeline. Možda je sposobnost prebacivanja iz jednog načina gledanja u drugo, dobra podloga za uspješan crtež”, izjavila je ona.
Ostrofski i kolege došli su do značajnih dokaza da vrsni umjetnici bolje odabiru potrebne elemente koje će unijeti u prikaz objekta. Jednom kad umjetnik odabere koji su mu elementi važni, bolje će fokusirati svoju pažnju na njih i ignorisati ono što ga nepotrebno ometa.
Ali, đavo je u detaljima pa istraživači i dalje rade na interakciji svih faktora koji utiču na tačnost crtanja. Međutim, oni se mogu i naučiti.
"Nema sumnje da je vježbanje važna komponenta sposobnosti crtanja”, kaže Čamberlen.
"Dok su neki predisponirani za bolju perceptivnu tačnost i vizuelno pamćenje, drugi mogu da koriste trikove kako bi to oponašali."
U istraživanju predstavljenom prije nekoliko godina na univerzitetu Kolumbija, Čamberlen je otkrila da se vježbanjem značajno poboljšava sposobnost crtanja tokom vremena, što je bilo vidljivo kod ljudi koji su učestvovali u istraživanju.
Na osnovu tih istraživanja psiholozi preporučuju sljedeće tehnike za bolje crtanje: fokusiranje na razmjer crteža kako bi on odgovarao veličini papira; nastojanje da se objekat smjesti u svoju okolinu na odgovarajuće mjesto u prostoru; usredsređenost na udaljenost između elemenata objekta i njihove relativne veličine; usredotočenost na veličinu i oblik „negativnog prostora” tj. praznog prostora između dijelova objekta. Na kraju, oni preporučuju da se razmišlja o linijama kakve one zaista jesu – granice između svijetlih i tamnih područja.
Kris Mekmanus, član istraživačkog tima ističe: "Malo je ljudskih vještina koje se ne mogu poboljšati praksom."
Galerija
Bonus video:
