Dok je odrastala u Temirlanu, selu na jugu Kazahstana, Dinu su svakodnevno ispravljali. Ona bi držala viljušku lijevom rukom. Zatim bi je neko ispravio da je prebaci u desnu. U školi je učila nove lekcije držeći olovku lijevom rukom. Njeni učitelji, zabrinuti zbog toga, sugerisali su joj da olovku koristi na „normalan način“, tj. desnom rukom:
"Takođe sam pokušavala da pišem desnom rukom, ali bezuspješno. Jedino sam ja u školi bila ljevoruka. Bilo mi je teško, svi su me zvali 'ljevak'. Na kazahstanskom je to 'Solakaj'. Doslovno, to znači da se misli na ljevoruku osobu, ali u to vrijeme riječ je imala negativno značenje.“
Dina spada u grupu od 900 miliona ljevorukih širom svijeta, koji za pisanje i obavljanje drugih funkcija radije koriste lijevu od desne ruke. Vjeruje se da oni koji su rođeni kao ljevoruki čine oko 13 odsto svjetske populacije. S obzirom na to da je svijet 13. avgusta obilježio Svjetski dan ljevorukih, neki vjeruju da je broj ljevorukih zapravo mnogo veći, i da su mnogi "ljevaci" vremenom bili primoravani da koriste desnu ruku, zbog strahovanja da "ljevoruki" važe za nesposobne, uvrnute ili, prosto rečeno, baksuze.
Ovaj vid žigosanja bio je izuzetno raširen u bivšem Sovjetskom Savezu, gde su kao glavni pedagoški trendovi važili konformizam, disciplina i jednolični krasnopis. Đenadi Čičkanov, moskovski klinički psiholog kaže: „Glavni razlog za takvu praksu bio je nedostatak znanja. Jednostavnije je da dijete piše desnom rukom. Zato je bilo mnogo lakše da nekome staviš olovku u desnu ruku i narediš: 'Piši!'. Tako je to nekada izgledalo u Sovjetskom Savezu".
Drugi, pak, smatraju, da viševjekovno duhovno nasljeđe, od jezika do religije, potvrđuje prednost desnorukih u odnosu na ljevoruke. Naravno, u mnogim jezicima riječ "desno" se ne koristi samo za određivanje smjera, već i za naglašavanje ispravnosti ili istinoljubivosti. S druge strane, riječ "lijevo" se u jezicima, kao što je ruski, često koristi kao sinonim nečega što je lažno ili slabog kvaliteta.
Po analogiji, desna ruka se tradicionalno koristi prilikom zaklinjanja, vojničkog pozdravljanja i kada se neko krsti. U islamu važi običaj da osoba mora da zakorači prvo desnom nogom u kuću ili džamiju, a lijevom ulazi u toalet. Imajući u vidu takvu tradiciju, čini se opravdanim ohrabrivanje ljevoruke dece da koriste desnu. Međutim, nauka pruža uvjerljive dokaze zašto ljevoruke treba ostaviti na miru. Mozak je, na kraju krajeva, podijeljen na dvije hemisfere, tako svaka ima posebnu funkciju i pritom svaka upravlja motoričkim funkcijama suprotne strane tijela.
Primoravanje djeteta da umjesto lijevom počne da piše desnom rukom, može da izazove popriličan haos u njegovom mozgu koji se bori da izgradi novi sistem komunikacije sa tijelom
O ovoj konfuziji svjedoči i činjenica da ljudi, takođe, imaju dominantnije oko i stopalo, pa samim tim i ruku koja je dominantnija od druge. Sputavanje i promjena prvobitne ljudske prirode, ističe Čičkanov, može imati pogubne posljedice na sposobnost djeteta da uči.
"Ako ljevoruka djeca pišu desnom rukom, to je loše, jer mijenjanjem ruke koju češće koristimo ne mijenjamo oko i stopalo kojim se više služimo. Tako dijete, primorano na promjenu ruke, biva sklonije poremećajima i teže upija nove informacije. Kao rezultat toga, može postati vrlo razdražljivo. Takav vid uticaja na dijete umanjuje njegove šanse i uspjeh u školi".
Bilo kakvo podozrenje prema ljevorukim ljudima može se lako odbaciti ako se uzme u obzir da su neki od najuspješnijih ljudi na svijetu bili ljevoruki. U poznate "ljevake" ubrajaju se Leonardo da Vinči, Albert Ajnštajn, Aleksandar Puškin, Pol Makartni, Barak Obama, Pele i Martina Navratilova. Mnogi nagađaju da je i ruski predsjednik Vladimir Putin „prikriveni ljevak“. Iako on piše desnom rukom, on, takođe, nosi sat na desnoj ruci, što ukazuje na to da je manje koristi, a viđen je i da se krsti lijevom rukom.
(preveo M. Rakić)
Bonus video:
