Usljed klimatskih promjena, u narednih nekoliko decenija, mogli bi da nestanu i posljednji primjerci iberijskog risa, najrjeđa vrsta mačke u svijetu, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Nature Climate Change.
Istraživači navode da bi ova vrsta mogla izumrijeti brzo, uprkos nastojanjima da one budu spašene.
U očuvanje ove vrste je uloženo mnogo truda i sredstava, ali su rezultati zasad slabi.
Ukoliko ovaj ris ne bude opstao, to će biti prva izumrla vrsta iz porodice mačaka u posljednjih deset milenijuma. Prethodno izumrla mačka bio je sabljozubi tigar ili Smilidon koji je živio do prije 10.000 godina. Danas preostale jedinke žive u Španiji i znatno manje u Portugalu.
Iberijski ris uglavnom podsjeća na ostale pripadnike svoje vrste, osim što ima prepoznatljive leopardove tačke na krznu, dlaka mu je mnogo kraća i manji je od evroazijskog risa. Dužina tijela odraslog mužjaka je do 110 cm, sa kratkim repom, visina je do 70 cm, a težak je u prosjeku do 13 kg. Njegov glavni plijen su zečevi, koji čine 86 odsto ishrane iberijskog risa, što ie i glavni razlog što se ova vrsta našla pred istrebljenjem.
Dvije epidemije bolesti među zečevima u XX vijeku su desetkovale njihov broj, a samim tim je smanjena i populacija risova koja nije bila u stanju da značajno promijeni vrstu plijena.
Drugi faktor smanjenja populacije je isti kao kod svih ostalih ugroženih životinja, gubitak staništa. Za razliku od ostalih vrsta risova koji žive u šumi, Iberijskom je prirodno okruženje otvoren prostor, a toga je sve manje zahvaljujući industrijalizaciji, poljoprivredi i ljudskim gradovima.
U svijetu, prema procjenama, trenutno ima samo 320 primjeraka iberijskog risa, od čega je 309 primjeraka u Andaluziji.
Stručnjaci vjeruju da dosadašnje strategije za očuvanje ovu vrste nisu dovoljne i da klimatske promjene igraju važnu ulogu u njihovom nestajanju.
"Klimatske promjene bi mogle da dovedu do brzog nestajanja iberijskog risa u narednim decenijama, one će vjerovatno u divljini izumrijeti već za 50 godina", kazao je dr Damijen Fordam, sa Instituta za životnu sredinu Univerziteta u Adelaideu.
Bonus video:
