Psi i vukovi su genetski toliko slični da biolozi teško shvataju zašto vukovi uvijek ostaju divlji, a psi mogu da se pripitome i postanu čovjekov najbolji prijatelj.
Evolucijski biolog Kathrin Lord, sa Univerziteta u Masačusetsu, tvrdi da je različito ponašanje pasa i vukova uslovljeno najranijim čulnim iskustvima i kritičnim periodom socijalizacije.
Sve do sada se znalo malo o razvoju čula kod vučića i većina zaključaka se donosila prema onome što se zna o psima. Iako je ovakav način donošenja zaključaka relativno prihvatljiv, naučnici znaju da između kučića i vučića postoje znatne razlike u ranom razvoju, a jedna od najbitnijih je mogućnost hodanja.
Kako bi saznali nešto više o ranom razvoju, naučnici su testirali sedam vučića i 43 kučića na poznate i strane mirise, zvukove i slike. Rezultati su pokazali da im se čula razvijaju skoro istovremeno.
Međutim, istraživanje je takođe otkrilo i nove informacije o tome kako se vukovi razvijaju tokom kritičnog perioda, nazvanog period socijalizacije, koji traje četiri sedmice.
Kada nastupi ovaj period, psi i vukovi bez straha počinju istraživati okolinu.
Psi se bez problema upoznaju sa ljudima, domaćim životinjama pa čak i mačkama. Kada se upoznaju s nečim u ovoj fazi, to će prihvatati tokom cijelog života. Međutim, kada prođe taj period socijalizacije, nastaje period u kojem se povećava strah od svih novih zvukova, mirisa i oblika, prenosi Science Daily.
Kako kaže Lord, kada vukovi prvi put počnu da hodaju i istražuju svoju okolinu, oni su i slijepi i gluvi, što nije slučaj kod pasa.
"Ovo se ranije nije znalo o vukovima. Kada se malim vukovima počnu razvijati čulo sluha i vida, njih ti novi stimulansi plaše. Kako se koje čulo aktivira, mali vukovi nanovo doživljavaju šokove. Kod pasa to nije slučaj", rekla je Lord.
Psi počinju istraživati okolinu tek kada su im razvijena sva čula. Upravo ove činjenice čine razliku u tome kako se psi i vukovi vežu uz ljude.
Galerija
Bonus video:
