Sa približavnjem 21.12. događaji su postajali sve bizarniji. Dok su se oni koji su povjerovali da će biti apokalipse (ili nijesu povjerovali ali za svaki slučaj) okupljali na Pririnejima ili na Rtnju u Srbiji, odnosno na planinskim vrhovima na kojima će navodno sjetjeti svemirski brod ili se pak “ukazati zrak iz samog središta naše galaksije” na kojoj će otputovati tamo gdje treba (varijanta “Ki-paks”), iz Rusije su stigle vijesti o pravoj pomami za takozvanim “paketima za preživljavanje smaka svijeta”. Ali nije panika bila samo na toj strani. Već sam pisao o berzanskom rastu akcija kompanija koje proizvode pomenute pakete.
Smak svijeta je postao biznis bez presedana.
U nedavno okončanom feljtonu u “Vijestima” jasno je rasvijetljeno da je prije svega riječ o unošenju hrišćanske eshatološke optike u potpuno drugačiju majansku kulturu. Maje nijesu razmišljale na taj način pa nijesu mogle ni predviđati smak svijeta. Završava jedan ciklus dugog brojanja i počinje novi. I to je sve što se o tome ima reći. To što neki najavljuju “novo doba”, “promjenu svijesti”, “buđenje duhovnosti” i slične stvari, biće demantovano već u narednim danima, vijestima o uobičajenom stradanju nedužnih ljudi po Damasku, Kairu, SAD-u...
Neće biti nikakve “promjene svijesti”. To je samo mit koji liči na onaj komunistički koji je govorio upravo o promjeni svijesti, nakon čega je trebalo da uslijedi komunizam.
Eh...
Cijeli razvoj događaja je osobito interesantan sa stanovišta kolektivne psihologije savremenog doba, u kome svijet nikada nije bio uvezaniji.
Nije, dakle, poenta u postavljanju pitanja – kako je moguće da se ovo događa, već u uočavanju “zakonomjernih” pojava u kolektivnopsihološkom smislu.
Ovakve stvari se prosto događaju civilizaciji iznikloj na hrišćanskim temeljima. Dešavale su se ranije, dešavaće se i ubuduće. Tako funkcioniše zapadno društvo oblikovano u osnovi na tumačenju Biblije ili pak, pobijanju Biblije.
Apokalipse, neće biti. Pametnome dosta.
Ima li još šta da se kaže?
Ima. Par dana pred 21. 12. oglasio se Semir Osmanagić, bosanski alternativni istraživač, pokretač priče o bosanskim piramidama i tumač brojnih zagonetnih pojava širom planete, poput kamenih lopti u Kostartiki i slično. Uprkos velikoj skepsi koja vlada u javnosti prema njegovim tvrdnjama o piramidama kod Visokog, ovaj čovjek nesumnjivo obilježava našu stvarnost, pri čemu se ne može poreći njegova visoka upućenost u geološku i arheološku problematiku. Ako ništa drugo, Osmanagić je izvrstan pripovijedač.
Dakle, ovaj čovjek se oglasio par dana pred “apokalipsu” sa vrlo zanimljivim stavom. "Sve izrečeno o apokalipsi je netačno. Civilizacija pod tim imenom nikada nije postojala u Srednjoj Americi. Ta kultura nije imala kalendar koji bi pratio astronomski ciklus procesije od 26.000 godina koji završava 21.12.2012. Ta kultura nigdje na svojim kamenim stelama, zidovima ili knjigama (kodeksima) nije govorila o apokalipsi ili kraju vremena", izjavio je Osmanagić za Agenciju FENA.
Dodao je da je na teritoriji današnjih pet srednjoameričkih zemalja Meksika, Gvatemale, Hondurasa, Salvadora i Belizea živjela razvijena civilizacija koja je netragom nestala krajem devetog i početkom desetog vijeka, ali da joj ne znamo pravo ime. Britanske i američke enciklopedije po Osmanagiću sasvim pogrešno i potcjenjivački govore da je riječ o “neolitskoj kulturi Maja”, “mezoameričkim indijancima” i “kulturi kamenog doba”.
Kulturocid španskih konkvistadora u XVI stoljeću doveo je do uništenja velikog broja piramida i hramova nestale civilizacije i paljenja svih njihovih knjiga i umjetnina. Samo pet knjiga - “kodeksa Maja” je preživjelo i nalazi se u muzejima. Najpoznatiji je Drezdenski kodeks koji pokazuje izuzetno poznavanje astronomskih ciklusa Sunca, Venere, Merkura, Zemlje, Mjeseca, Marsa, Jupitera, ali i galaksije Mliječni put.
"Naš solarni sistem se kreće unutar galaksije Mlječni put i Maje su opisivale taj ciklus od 26.000 godina"
Koristimo, pojašnjava Osmanagić, iz praktičnih razloga, naziv Maja za tu nestalu civilizaciju. "Možemo zaključiti da su Maje imale 21 kalendar u upotrebi. Za 16 kalendara znamo koje cikluse prate (od solarnih, lunarnih, zvjezdanog sistema Plejada, proročanski, disanje Sunca, itd.). U kontekstu 21.12. 2012. važan je Dugi ciklus koji obuhvata pet Baktun ciklusa po približno 5.200 godina, odnosno ukupno trajanje oko 26.000 godina. Stogodišnjim posmatranjem neba teleskopima i procesuiranjem informacija kompjuterima naša civilizacija je zaključila da jedan ciklus precesije traje 25.920 godina. Maje su to imale zapisano u svojim knjigama, tzv. "kodeksima" hiljade godina prije nas", pojašnjava Osmanagić.
Dodaje da je prema nekim autorima kraj tih pet ciklusa 21. decembra ove godine, ali da ne postoji slaganje svih istraživača civilizacije Maja o tome, zbog čega je i sam datum kontroverzan.
"Naš solarni sistem se kreće unutar galaksije Mlječni put i Maje su opisivale taj ciklus od 26.000 godina", kaže Osmanagić, dodajući da se postavlja pitanje otkuda im takvo sofisticirano astronomsko znanje, kada Enciklopedija Britanika i vodeće američke enciklopedije opisuju Maje kao "indijance kamenog doba"?
"Ne postoji dešifrovani tekst Maja koji bi govorio o apokalipsi i kraju svijeta. S krajem svakog astronomskog ciklusa počinjao bi novi. Stoga nakon 21. decembra možemo u miru dočekati 22. decembar, a potom i 23. decembar", kaže Osmanagić.
U očekivanju apokaliptičnih datuma (1.1.2000., 5.5.2000., 21.12.2012.) ljudi su skloni razmišljanju gdje se skriti. Pri tome su podzemna skloništa, tuneli, pećine, piramide logičan izbor za njih. "Ipak, umjesto atmosfere straha iskoristimo ove datume da promovišemo znanje, spoj materijalne i spiritualne nauke i da pošaljemo poruke mira i ljubavi širom svijeta. To je ono što našoj civilizaciji treba da se vrati s ovog pogubnog kursa", poručio je dr Semir Osmanagić.
Bonus video:
