Iako Američka svemirska agencija još uvijek nije objavila tačne podatke o tome šta je to rover “Curiosity” nedavno otkrio na Marsu, istina je da su tamo pronađene “nezemaljske stvari”, ukoliko se doslovno protumači naslov vijesti koju je NASA objavila, piše Marino Tumpić na sajtu "Astronomija".
Ostavimo li postrance igru riječi, uzorci površine tla Marsa pregledani u “Curiositiy” laboratoriji SAM (Sample Analysis at Mars) iznjedrili su nešto o čemu „čovjek sanja milenijumima“, nešto veoma značajno i zanimljivo.
Džon Grocinger (Grotzinger) naučnik iz tima koji analizira podatke pristigle sa rovera kaže kako se moraju obaviti dodatna istraživanja, jer žele da budu sigurni u ono što je rover otkrio. Ukoliko naknadne obrade rezultata i dodatna mjerenja pokažu isto, biće to „potresna vijest za čovečanstvo koja će ući u udžbenike“.
Iz naučnih krugova zasad se skeptično gleda na otkriće života na Crvenoj planeti
Dozu antieuforične opreznosti u cijeloj priči svakako treba zadržati. Prvobitne analize prisustva metana na Marsu pokazale su da tog gasa ima u atmosferi (on posredno ukazuje na postojanje bioloških, životnih procesa). Kasnija mjerenja su to opovrgla.
Moguće je da su uređaji i instrumenti „uhvatili uzorke“ iz laboratorija odnosno okruženja kojem je rover bio izložen još na Zemlji, pa sada treba proći nekoliko ciklusa upotrebe istih kako ne bi bilo sumnje u vjerodostojnost rezultata.
Dodatni argument za mogućnost da je na Marsovom tlu otkriven život svakako je informacija da Marsova atmosfera, ma koliko bila razrijeđena, ipak može da blokira većinu štetnog zračenja sa Sunca i iz svemira, pa bi tamo život kakav znamo na Zemlji (uključujći i čovjeka, gledano na nivou radijacije) mogao da opstane.
Uskoro ćemo vjerovatno saznati postoje li na Marsu ekstremofilni mikroorganizmi
Iz naučnih krugova zasad se skeptično gleda na otkriće života na Crvenoj planeti. Prije će biti riječ o još jednoj potvrdi da tamo postoji organska materija koja može podržavati životne strukture, ali to ne znači automatski da ima života.
Sa druge strane ne smijemo zaboraviti činjenicu da je rover u svojevrsnoj medijskoj krizi, pa ovakve informacije plijene pažnju (čitaj opravdavaju novac za takve misije).
Ipak, ako i kada budemo nedosmisleno dokazali kako na Marsu (ili negde drugdje van Zemlje) ima života to će imati velike društvene reperkusije na društvo, od religije na dalje.
Utvrđen je protokol kome bi se takve informacije najprije podijelile i da li bi se, odnosno kada bi se i kako sa njima izašlo u javnost. Takođe bi, na primjer, hrišćanske crkve u slučaju neoborivog dokaza života van Zemlje morale promijeniti svoje „tvrđenje kako je Bog dao jedinstven život na Zemlji u to da je taj isti svevišnji dao jedinstven život i na drugim svjetovima“. U svakom slučaju nadajmo se kako je “Curiosity” otkrio nešto zaista važno za svakoga od nas, a ne samo za naučnike.
Možda bi upravo otkriće vanzemaljskog života unijelo malo istinskog životnog duha u ljudska stvorenja u vremenu kada osim novca i položaja više ništa nije važno.
MISIJE NA MARS
Interes za Crvenu planetu u proteklom vijeku znatno je nadmašivao interes za bilo koje drugo kosmičko odredište.
Sve više naučnika, osobito onih iz Evropske svemirske agencije vjeruje da život na Marsu postoji, u nekom izrazito primitivnom obliku
Američki reditelj Brajan de Palma se potrudio da 2000. iznova raspali maštu svojim filmom "Misija na Mars" (2000). Ova storija najdirektnije koketira sa postojanjem “ljudskog prarođaka" koji pomoću holograma svojim zemaljskim rođacima osobenim načinom pojašnjava da je na Marsu veoma davno cvjetala civilizacija koju je uništio džinovski meteor.
Marsovci su se zajvaljujući naprednoj tehnologiji prije kataklizme otisnuli ka drugom kraju kosmosa. Ali prije odlaska ka udaljenoj galaksiji, ka pustoj Zemlji odaslali su kapsulu sa životonosnim molekulima, koja je uronila u more i... ostalo je priča o evoluciji.
Kamen na Marsovoj površini
Na koncu ovaj “kosmički prarođak” astronautima hologramski prikazuje DNK spiralu. Riječ je o scenama prema kojima je teško ostati ravnodušan. Nakon toga dio posade odlučuje da se vrati na Zemlju dok jedan kosmonaut zauvijek ostaje u svom novom domu. De Palmina priča zbilja budi emocije ali realnost je nešto drugo.
NASA-ini stručnjaci objavili su da je njihov Phoenix Mars Lander definitivno potvrdio da u tlu te planete postoji voda
Sve više naučnika, osobito onih iz Evropske svemirske agencije vjeruje da život na Marsu postoji, u nekom izrazito primitivnom obliku. Pitanje koje se pritom kristališe je - radi li se o početku života, ili ostacima života iz daleke prošlosti.
U svemu tome, veoma važnu ulogu igralo je pitanje postojanja vode na Marsu. Analizom slika koje je svojevremeno napravio rover Oportjuniti, otkrivene su plavkaste površine koje bi mogle predstavljati male lokve vode.
Ovo je bila vrlo kontroverzna tvrdnja, jer su naučnici smatrali da tekuća voda ne može da opstane na Marsu s obzirom na “tanku” atmosferu planete.
Stručnjaci su sada saglasni da pronalazak tekuće vode implicira i pogodnost Marsa za život
Prije ovog ovog istraživanja, nijesu postojali nepobitni dokazi o postojanju vode na Crvenoj planeti. Izvještaji su na momente senzacionalistički ukazivali na udubljenja poput kanjona na čijim je stranicama bilo vidljivo da je tuda tekla voda.
Ali, to su bili kratkoročni tokovi koji bi se najvjerovatnije odmah smrzli. U jednoj studiji objavljen je čak i proračun da navodno postoje "mikro-elementi" u kojima bi voda mogla da opstane, ali je ta ideja bila kontroverzna.
Teoretski je bilo moguće da se tekuća voda nalazi u tlu ili u nekim drugim, vrlo posebnim, uslovima. Na koncu je pronađena. Stručnjaci su sada saglasni da pronalazak tekuće vode implicira i pogodnost Marsa za život.
EKSTREMNI OBLICI ŽIVOTA
Sve ovo ima dramatične posljedice na astrobiologiju – novu naučnu disciplinu koja se bavi teorijama nastanka, raspodjele, prirode i budućnosti života u univerzumu. Kao specifično multidisciplinarno polje, ona objedinjuje astronome, ekologe, mikrobiloge, geohemičare, planetarne naučnike, filozofe i biohemičare u potrazi za životom na drugim planetama.
U tom smislu astrobiolozima su posebno interesantni ekstremofili, odnosno mikroorganizmi koji na Zemlji preživljavaju u vrlo nepovoljnim uslovima, kakvi vladaju na pojedinim nebeskim tijelima. Na primjer, Mars ima regione dubokog podzemnog permafrosta koji bi mogao da pruži utočište endolitskim zajednicama.
NA KONCU
Na kraju ove priče podsjećamo na izvještaj američko-ruskog astrobiološkog tima koji je prije nekoliko godina objavljen u časopisu Astrobiology.
U pomenutom članku tvrdi se da su neke bakterije koje danas žive na Zemlji mogle da se razviju jedino na drugim planetima, pri čemu se prije svega mislilo na ekstremofilnu bakteriju Deinococcus radiodurans koja pokazuje izuzetnu sposobnost preživljavanja pri izlaganju izuzetno visokim nivoima zračenja - koje bi uništilo sve druge organizme.
Da li je riječ o tragovima tekuće vode? - poređenje erozionih procesa na Marsu i Zemlji
Prema onome što je iznijeto u članku takva sposobnost mogla je biti razvijena samo na nekoj drugoj planeti kao što je Mars. Američko-ruski naučni tim je u svom izvještaju ustvrdio da se otpornost na snažno zračenje nije moglo razviti na Zemlji jer za to jednostavno nije bilo (evolutivne) potrebe.
Naime, atmosfera naše planete nije se znatnije mijenjala posljednje četiri milijarde godina. S druge strane, nivoi zračenja na Marsu oko 100 puta su veći nego na Zemlji i mogli bi biti odgovarajuća okolina za razvoj bakterija. Istraživanja su pokazala da bakterije izložene zračenju stiču otpornost koju nakon toga ne gube decenijama.
Šta je dakle otkrio rover “Curiosity”? Saznaćemo uskoro.
Marsovski performans
Šta se krije ispod površine? Vijesti o potencijalnim mikroorganizmima (koji spadaju u ekstremofile) na Marsu više nijesu senzacionalne. Ukoliko je prije pet ili šest godina ta egzobiološka pretpostavka izazivala uzbuđenje, u posljednje vrijeme sve su učestalije vijesti sa Crvene planete koje govore da je ova novost bez presedana o nezemaljskom obliku života, dobila oblik rutinske potrage.
Neki stručnjaci smatraju da metan kao nusprodukt otpuštaju mikroorganizmi zvani metanogeni, koji navodno žive u vodi ispod podzemnog leda
Ovo je kasnije osporeno, ali istraživanja još traju. Stoga nije zgoreg da se podsjetimo na uzbunu koju je ta vijest izazvala.
"Činjenica da smo otkrili tri područja u kojima Mars ispušta metan podrazumijeva da se pod njegovom površinom odvijaju određeni procesi", izjavio je svojevremeno NASA-in stručnjak Majkl Muma, dodajući da “stvaranje metana ima jedan od dva moguća uzroka - prvi je geohemijski, a drugi biološki”.
Ako je izvor geološki to znači da metan nastaje u aktivnim vulkanima ili u procesu koji se naziva serpentinizacija, u kojem minerali bogati olivinom i piroksenom hemijski reaguju s vodom. Na Marsu do sada nisu otkriveni aktivni vulkani. Ovaj proces bi se mogao odvijati na Marsu. U tom slučaju metan možemo očekivati samo u vulkanskim područjima.
Stručnjaci su pomoću infracrvenog spektroskopa pratili 90 posto površine Marsa punih sedam godina i otkrili rezervoare metana u kojima ima oko 19.000 tona tog gasa
Mnogi stručnjaci vjeruju da su mikrobi mogli preživjeti hiljadama godina ispod zaleđene površine Crvene planete na dubinama u kojima voda postoji u tekućem stanju.
U nekim područjima, kraterima ili kanjonima, ti bi djelovi tla mogli da budu povezani s atmosferom i metan bi mogao da izlazi u nju. Neki stručnjaci smatraju da metan kao nusprodukt otpuštaju mikroorganizmi zvani metanogeni, koji navodno žive u vodi ispod podzemnog leda. Sve je više naučnika, osobito onih iz Evropske svemirske agencije, koji vjeruju da život na Marsu postoji u nekom izrazito primitivnom obliku.
Pitanje koje se pritom kristališe je - radi li se o početku života, ili ostacima života iz daleke prošlosti. Džon Mjurej, član Mars Expressa, evropskog tima za istraživanje svemira, vjeruje da se mikroorganizmi na Marsu nalaze u stanju dubokog mirovanja te da se mogu povratiti u život. On tvrdi da posjeduje pregršt dokaza o postojanju velikog smrznutog okeana ispod površine Marsa na njegovom ekvatorijalnom dijelu, gdje su jednostavni oblici života, poput mikroorganizama, mogli nekada egzistirati.
Stručnjaci su pomoću infracrvenog spektroskopa pratili 90 posto površine Marsa punih sedam godina i otkrili rezervoare metana u kojima ima oko 19.000 tona tog gasa. U posmatranjima su korišćeni moćni teleskopi na Zemlji i NASA-in orbiter koji kruži oko Marsa. Na Zemlji metan u velikim količinama stvaraju životinje poput krava, ovaca i koza.
On takođe nastaje tokom truljenja bilja bez prisutnosti kiseonika. Glavni je sastojak zemnog gasa.
"Metan je proizvod biologije, ističe britanski stručnjak za Mars profesor Kolin Pilindžer. „Ako u atmosferi Marsa ima metana, mora postojati i njegov kontinuirani izvor. Najočigledniji izvor tog gasa su organizmi. Stoga ako otkrijete metan u atmosferi možete očekivati da ćete naći i život. To još nije konačan dokaz, međutim, vrijedan je istraživanja", zaključio je Pilindžer.
Bonus video:
