Posjetioci izložbe u Muzeju prirodnih nauka u Hjustonu će se prošetati zamračenim hodnicima u kojima će biti izložena grnčarija, rezbarije od žada i otisci sa majanskih spomenika, a svi izloženi predmeti biće na neki način povezani sa složenim majanskim kalendarom.
Izložba bi posjetioce trebalo da navede bar na jednu pomisao: da će Sunce izaći 22. decembra.
"Kalendar je tu i on će se nastaviti, tako da se niko ne treba plašiti onoga što će donijeti 21. decembar zato što će biti i 22. decembra i, da, doći će i Božić", rekao je Dirk van Turenhaut, kustos izložbe "Proročanstvo Maja za 2012. postaje prošlost".
Majanski kalendari su složena, ciklična odbrojavanja koja su ovom drevnom narodu Srednje Amerike služila da prati najvažnije pojave - naročito kiše - i grade velike gradove od kojih su pojedini imali i po 90.000 stanovnika.
Izložba će odvesti posjetioce u prošlost daleku skoro 3.500 godina.
Pažljivo restaurirani murali prikazauju slike sa spomenika u džunglama Bonampaka, u meksičkoj državi Čijapas, poput one na kojoj je prikazano slavlje zbog proglašenja novog vladara.
Izložba pokazuje kako su se majanski kalendari u velikoj mjeri odnosili na svakodnevne potrebe društva i računali ono što se danas zove dan, mjesec i godina. Obredni ciklus trajao je 260 dana, za šta stručnjaci smatraju da je moglo biti ili vrijeme između sadnji kukuruza ili vrijeme od začeća do rođenja djeteta.
Postojao je i kalendar od 365 dana sličan današnjem, a ta dva paralelna računanja poklapala su se jednom u 52 godine, što je u to doba bio očekivan prosječni životni vijek, rekla je Rebeka Storni, antropološkinja sa univerziteta u Hjustonu.
Za vladara je, međutim, bila potrebna "duga računica", kako bi ostavio nasljeđe, objasnila je Kerolajn Samners, potpredsjednica muzeja zadužena za astronomiju. To je upravo "sporna" računica koja je dala povod teorijama o smaku svijeta. Ona je podijeljena na 13 razdoblja od po 400 godina, odnosno baktunsa. Posljednje se završava 21. decembra 2012. i drevne Maje vjerovale su da će 22. decembra početi da vrijeme ponovo broje od nule, rekla je Samnersova.
Ona je dodala da se taj datum slučajno poklapa s rijetkim kosmičkim događajem. Na 21. decembar 2012. Sunce će proći kroz centar Mliječnog puta za vrijeme zimskog solisticija - kada je najslabije - što se događa jednom u 26.000 godina.
Stručnjaci vjeruju da bi ta veza mogla biti povod teorijama smaka svijeta. Ipak, ne postoje dokazi da su Maje znale da će se ta astronomska pojava poklopiti s krajem njihovog računanja.
"Većina majanskih stručnjaka smatra da ova teorija potiče sa hrišćanskog Zapada, gdje pojam Sudnjeg dana i Apokalipse čine važan dio hrišćanstva", rekla je Rebeka Storni.
"Uglavnom su stranci bili ti koji su povezali da kraj računanja vremena po astečkom kalendaru može biti i vrijeme opšteg uništenja".
Maje su svoje računanje vremena završile brojem 13 zato što je on za njih bio svet broj, rekla je Stornijeva. Oni vjeruju da kraj računanja predstavlja doba obnove, i za današnje Maje on će biti povod za veliki broj proslava koje će se u njihovim gradovima održati 21. decembra.
Kerolajn Samners dodaje da su u stvarnosti Maje zaista pretrpjele neku vrstu Apokalipse, oko 900. godine nove ere, kada su višegodišnje suše unisstile njihovu klasičnu civilizaciju.
"Razlog zbog koga je za njih to bila takva katastrofa, od koje se nikada nisu zaista oporavili, bio je taj što su previše gradili, rekla je ona. "Nisu izgradili kulturu koja se mogla održati, ako ne dođu kiše, i to je ono sa čime se i mi suočavamo danas".
Galerija
Bonus video:
