Prije dvije godine sa lajpciškog Instituta Maks Plank za evolucionu antropologiju stigla je senzacionalna vijest o otkriću još jedne davno izumrle ljudske vrste – denisovanskih ljudi.
Ostaci šake i zuba djevojčice stari 50.000 godina otkriveni su 2008. u pećini Denisova, na Altaju u južnom Sibiru, a za dekodiranje genoma ove vrste u Lajpcigu bio je zaslužan Svante Pabo, najpoznatiji svjetski molekularni biolog.
Ostatke denisovanaca pronašli su ruski naučnici Mihail Šunkov i Anatolij Derevijanko. Njih dvojica zaključili su da je kost malog prsta pripadala djetetu u dobi oko sedam godina, ali nisu mogli utvrditi njegov pol.
Nakon toga su se za pomoć obratili dr Svanteu Pabu, direktoru lajpciškog Instituta Maks Plank. Pabo i njegov tim su 2010. godine zaključili da su fosilni ostaci nađeni u Denisovi, pripadali nepoznatoj vrsti ljudi, različitoj od pripadnika naše vrste Homo sapiens, kao i od izumrlih neandertalaca.
Tokom proteklih godina Pabo i njegovi saradnici usavršili su metode istraživanja i analizom DNK izvađenog iz kosti malog prsta zaključili da je pripadao djevojčici.
Zatim su, zajedno s kolegama s Harvarda, uporedili genom denisovanskog djeteta sa sličnim genetskim sekvencama neandertalaca i 11 modernih ljudi širom svijeta. Tako je otkriven “denisovanski DNK” kod nekih stanovnika Australije, Nove Gvineje i južne Azije.
"Sada je jasno da „denisovanski materijal“ čini tri do pet posto genoma stanovnika Australije i Nove Gvineje, domorodaca na Filipinima i obližnjim ostrvima", izjavio je za Guardian dr Dejvid Rejč s Harvarda.
Kameno oruđe iz pećine Denisova
Nedavno je sa Instituta u Lajpcigu stigla nova vijest. Javljeno je da je međunarodna grupa naučnika detaljno rekonstruisala genetsku strukturu denisovanske djevojčice, koja je živjela prije više od 50 milenijuma na jugu današnje Rusije.
"Sekvencirali smo genom izumrle ljudske vrste s nevjerovatnom preciznošću. Svi smo bili šokirani", izjavio je dr Matijas Mejer, takođe s lajpciškog instituta, jedan od autora studije objavljene u časopisu Science.
Ustanovljeno je da je ovo mlado stvorenje imalo smeđe oči, kosu i kožu.
Denisovanci su dakle donedavno bili potpuno nepoznati i sada su izronili iz istorijske tame, popunjavajući mozaik ljudske evolucije. Taj mozaik, pored modernih ljudi i izumrlih neandertalaca, uključuje i malene izumrle ljude (Homo Floriensis) sa ostrva Flores u Indoneziji.
Sa istraživanja u pećini Denisova
Podsjećamo da je genom mlade denisovanke sekvencioniran zahvaljujući DNK izvučenoj iz kosti malog prsta.
Moderna ljudska populacija na ostrvima u Jugoistočnoj Aziji, uključujući Papuu Novu Gvineju, dakle dijeli gene sa denisovancima, uključujući i varijacije povezane sa tamnom kožom, smeđom kosom i braon očima.
I pored toga, genetska sličnost denisovanaca sa Homo sapiensom je ograničena, kaže se u studiji.
Takođe se navodi da je u genetskoj strukturi Homo sapiensa došlo do 100.000 promjena od "vladavine" Denisovanaca. Većina je povezana sa funkcionisanjem mozga i razvojem nervnog sistema, a druge sa kožom, očima i oblikom zuba.
Dr Svante Pabo je otkrio da je riječ o nepoznatoj ljudskoj vrsti
"Denisovanski genom je posebno važan jer je ovo prvi put da je nova grupa izumrlih ljudi otkrivena i definisana samo na osnovu DNK sekvence, a ne kao dosad na osnovu morfologije kosti", izjavio je dr Svante Pabo.
"Ovo istraživanje će pomoći u utvrđivanju kako se populacija modernih ljudi dramatično proširila kako u veličini, tako i u kulturnom pogledu, dok su arhaični ljudi vremenom nestali", zaključio je dr Pabo.
Bonus video:
