Arheolozima je odavno poznato da su Rimljani na potezu između rijeke Cijevne i Duklje izgradili vodovodni kanal, kao i da su u okviru tog poduhvata građeni i akvadukti.
Podgorica se time ubraja u neveliku grupu gradova koji se mogu podičiti okolnošću da usred grada, (još uvijek pod zemljom), posjeduju ostatke ovakvog jednog značajnog vodosistema.
Vodovodni kanal pripada trasi rimskog vodovoda koji je išao od izvorišta Cijevne, preko Dinoše, pravcem Ribnice, gdje je akvaduktom prelazio preko Ribnice i dalje se pružao prema Duklji
Djelovi rimskog kanala ukazali su se 2006. godine tokom radova na rekonstrukciji Ulice španskih boraca na Koniku u Podgorici. Tada je stručna ekipa JU Muzeji i galerije Podgorice, kojom je rukovodila mr Mitra Cerović obavila zaštitna arheološka istraživanja.
Pored toga, obavljena su i rekognosciranja trase rimskog vodovoda od izvorišta rijeke Cijevne prema Ribnici. Na imanju porodice Paljušaj u selu Dinoša konstatovani su ostaci dijela rimskog vodovodnog kanala. Isti je očišćen, snimljen i iscrtan.
Vodovodni kanal pripada trasi rimskog vodovoda koji je išao od izvorišta Cijevne, preko Dinoše, pravcem Ribnice, gdje je akvaduktom prelazio preko Ribnice i dalje se pružao prema Duklji.
Ovu trasu vodovodnog kanala pominje i Ivan Novicki (1938), navodeći da ih je bilo četiri, od kojih su dva služila za snabdijevanje Doclee pitkom vodom. On pominje i tzv. Ribnički vodovod, koji se naziva Dukljanov jaz, na Ribnici, koji počinje blizu ruševina akvadukta.
Navodi i da je bio pokriven slojem crvenkastog maltera. Otkriveni kanal u Ulici španskih boraca, po konstrukciji, najviše odgovora upravo vodovodu koji Novicki naziva Ribnički i Dukljanov jaz.
Pored toga utvrđeno je da se rimski vodovodni kanal pruža dalje Ulicom španskih boraca, prema današnjem mostu na rijeci Ribnici. Ispod mosta uočeni su ostaci antičkih stubova, pa je moguće da se akvadukt na Ribnici, koji pominje Novicki nalazio na tom mjestu.
Piero Sticotti, u knjizi “Rimski grad Doclea u Crnoj Gori”, daje podatke o rimskom vodovodu i navodi da se ovaj grad snabdijevao vodom sa izvorišta rijeke Cijevne, koji se odatle pružao podno padina Kakaricke gore, prelazio akvaduktom Ribnicu, dalje išao u pravcu Doljana i Zagoriča prema Duklji.
Ostaci rimskog vodovoda na Koniku u Podgorici
Ovu trasu vodovodnog kanala pominje i Ivan Novicki (1938), navodeći da ih je bilo četiri, od kojih su dva služila za snabdijevanje Doclee pitkom vodom. On pominje i tzv. Ribnički vodovod, koji se naziva Dukljanov jaz, na Ribnici, koji počinje blizu ruševina akvadukta
Izračunao je da bi trasa vodovoda bila dužine oko 14 km. Sticotti pominje i jedan krak, koji od pomenutog akvadukta na Ribnici ide dalje, niz Ribnicu, do Birziminiuma. Pravac ovog kanala potrebno je provjeriti u budućim istraživanjima.
I. Novicki navodi da je visinska razlika između površine rijeke Cijevne, odnosno mjesta gdje je počinjao kanal i same Doclee, iznosila 12 m, što bi omogućilo da voda kroz kanal teče slobodnim padom (tj. uz regulisan pad).
Pomoću satelitskog snimka koji je urađen 2006. godine u okviru zaštitnih arheoloških istraživanja rimskog vodovodnog kanala u Ulici španskih boraca, na Koniku, utvrđena je visinska razlika između početka kanala na Cijevni i same Doclee.
Ona je znatno veća i kreće se oko 70 m, što bi značilo da je prosječan pad vode u kanalu iznosio 0,5 % (vodovodni kanal sa padom 0,5% preporučuje se od strane rimskih arhitekata koji su takođe radili i akvadukte).
Istraživanja rimskog vodovodnog kanala potrebno je nastaviti primjenom nove arheološke metodologije, koristeći najmodernije uređaje kao što su: digitalna video kamera i foto- aparat velike rezolucije i napredna kompjuterska tehnologija za satelitsko sninimanje, 2D projektovanje i izrada 3D animacija, kao i snimanje najnovijim GPS ručnim uređajem, i na taj način proširiti mogućnosti terenskog rada i prikupljanja arheoloških podataka i povećavati obim saznanja o rimskom vodovodu.
Korišćenje nove arheološke metodologije za određivanje trase vodovoda antičke Duklje, podrazumijeva obradu i interpretaciju satelitskih i aviosnimaka, kao i korišćenje vrhunskih geodetskih uređaja (optičke i GPS stanice) za globalno satelitsko i zemaljsko pozicioniranje.
Na ovaj način, svi podaci registrovani na samom terenu, postaju dio jedinstvene baze podataka, što omogućava sagledavanje svakog novog rezultata u znatno širem arheološkom kontekstu.
Rezultat primjene novih tehnologija na arheološkom lokalitetu kao što je ovaj, svakako je sagledavanje jednog velikog prostora u relativno kratkom vremenskom periodu i to nedestruktivnim metodama. Na osnovu dobijenih rezultata moguće je planiranje arheoloških istraživanja sa velikom preciznošcu i efikasnošću.
Pored toga, zahvaljujući 2D i 3D analizama podataka, moguće je prepoznavanje i definisanje arheoloških objekata prije samog iskopavanja. Na taj način dobija se potpunija slika trase antičkog vodovoda sa tačnim koordinatama koje se kasnije mogu unijeti na digitalizovanu mapu Podgorice i u plansku dokumentaciju. Time bi se omogućila zaštita rimskog vodovoda od daljih devastacija.
Bijela linija označava pretpostavljenu trasu kanala od Cijevne do Duklje
Tokom zaštitnih arheoloških istraživanja rimskog vodovodnog kanala na području Ribničkih vrela u 2006. godini, sačinjena je terenska arheološka dokumentacija, koja pruža neophodnu naučnu osnovu za razmatranje ove problematike i osnovu za dalja arheološka istraživanja.
Na osnovu navedenog, buduća arheološka istraživanja trase rimskog vodovoda najbolje je otpočeti sondažnim istraživanjem, prostora oko same antičke Duklje, u blizini objekta XIII.
Možda su postojala čak četiri kanala
Posebno treba arheološki istražiti prostor oko Duklje, gdje Sticotti pominje tragove vodovoda, kao i akvadukta koji je služio kao most preko Morače
Buduća arheološka istraživanja rimskog vodovodnog kanala treba vršiti u cilju utvrđivanje pravca vodovoda, od Cijevne do Duklje.
Pažnju treba usmjeriti na trasu od Ribnice prema Duklji. Posebno treba arheološki istražiti prostor oko Duklje, gdje Sticotti pominje tragove vodovoda, kao i akvadukta koji je služio kao most preko Morače.
Postojanje mosta sa akvaduktom on potkrepljuje činjenicom da se, na drugoj obali, kod objekta XIII gradskih bedema, nalazilo utvrđenje u obliku tornja, napravljeno od kvadera, koje je služilo kao odbrana za ulazak u grad, a istovremeno i kao rezervoar vode.
Rezultati ovih istraživanja bili bi dragocjeni za preciznu identifikaciju trase rimskog vodovodnog kanala kojim je snadbijevana Doclea, koju pominju raniji istraživači, kao i da se utvrdi da li se radi samo o jednom kanalu koji se pružao od Cijevne do Duklje.
Pored toga i da se provjere podaci koje navodi I. Novicki o postojanju četiri vodovoda, od kojih su dva snabdijevala Duklju, treći nekadašnji Birsiminium u Podgorici, na ušću Ribnice u Moraču, a četvrti vodovodni kanal služio je za vještačko navodnjavanje zemljišta doline rijeke Cijevne.
Bonus video:
