Kompanija „Kenon“ je u svojoj podružnici u Kini postavila kamere koje procjenjuju osmijeh zaposlenih.
Samo oni koji su „100 odsto srećni“ mogu da uđu u radni prostor.
U „Kenonu“ su osmislili potpuno distopičan sistem u cilju povećanja produktivnosti svojih radnika. Instalirali su kamere opremljene vještačkom inteligencijom koja prepoznaje osmijeh.
Kamere puštaju samo one radnike čiji je osmijeh iskren - da ulaze u kancelarije ili zakazuju sastanke.
Spomenute kamere su bile tema izvještaja “Fajnenšal tajmsa” o tome kako kineske kompanije koriste vještačku inteligenciju za kontrolu zaposlenih.
Ispostavilo se da, između ostalog, kompanije nadgledaju koje programe zaposleni koriste na svojim računarima, kako bi pratili njihovu produktivnost, koriste CCTV kamere da provjeravaju koliko dugo ostaju na pauzama za ručak, čak prate i njihovo kretanje poslije posla preko aplikacija u mobilnim telefonima.
Kompanija „Kenon informacione tehnologije“ (Canon Information Technology) je u stvari još prošle godine najavila svoje kamere za prepoznavanje osmijeha u okviru paketa alata za upravljanje radnim mjestima, ali tada nije privukla naročitu pažnju.
Činjenica da je ova informacija prošla „ispod radara“ javnosti dobro ilustruje koliko su alati namijenjeni za nadzor postali uobičajeni, i to ne samo u Kini.
Iako čitaoci na Zapadu često ove priče o nadzoru tretiraju kao pojavu koja se dešava u drugim zemljama, zemlje poput Sjedinjenih Država i Velike Britanije nisu ništa manje nedužne u ovoj priči.
„Amazon“ je možda najbolji primjer ove dinamike: poznat je po tome što od svojih radnika u skladištu cijedi i posljednji atom snage, pa čak i rangira produktivnost radnika koristeći algoritme prije nego što ih otpuste.
Ovaj savremeni Tejlorizam (princip naučnog menadžmenta koji se vezuje za američkog inženjera Frederika Tejlora) nije ograničen samo na poslove niže kvalifikovanih radnika, jer je poznato i da mnogi savremeni softverski paketi, poput Majkrosofta 365, dolaze sa ugrađenim alatima za nadzor. A kako sve više ljudi radi od kuće zbog pandemije, kompanije sve češće koristi ove funkcije zbog straha da će izgubiti kontrolu nad svojim radnicima. (Ili, što bi rekli oni malo ciničniji: oni su oduvijek želeli da koriste ove alate, a pandemija im je pružila zgodan izgovor).
Drugim riječima: Kamere za prepoznavanje osmijeha su u mnogo čemu još i najmanje opasna vrsta tehnologije nadzora. Njihova prednost je to što su očigledne. Ostali sistemi kontrole su mnogo suptilniji i vjerovatno će postati uobičajena praksa u svim kompanijama.
Bonus video:
