Djeca mlađa od dvije godine ne bi uopšte smjela jesti hranu s dodatim šećerima, preporuka je doktora Ulriha Fegelera, člana njemačkog Udruženja pedijatara (BVKJ).
Dodati šećeri su oni koji se ne nalaze prirodno u hrani i pićima. To znači da je kriška jabuke bolji međuobrok za mališane nego čokoladni keks.
"Istraživanja su pokazala da navike iz ranog djetinjstva uveliko utiču na izbor hrane kasnije u životu", tvrdi Fegeler, kako piše Hina.
Ukuse koje djeca razviju teško je kasnije promijeniti. Ako se u ranom djetinjstvu upoznaju s raznolikim ukusima, veća je vjerovatnoća da će kasnije zavoljeti kiselu i gorku hranu.
Izbor hrane ima velik uticaj na zdravlje čovjeka tokom života. Ako unosite previše šećera, veća je vjerovatnoća da ćete biti gojazni, imati dijabetes, kardiovaskularna oboljenja, visok krvni pritisak, rak i karijes, kazao je Fegeler.
Koliko šećera je prihvatljivo?
Odgovor na pitanje koju je količinu dodatog šećera iz zdravstvene perspektive prihvatljivo davati djeci, glasi do četiri velike kašike, odnosno 16 grama za dvogodišnjake i trogodišnjake, te najviše pet velikih kašika (20 grama) za djecu od četiri do šest godina.
Šećeri se prirodno nalaze u voću, povrću i mlijeku. Dodati šećeri nalaze se u obrađenoj hrani, keksima, kolačima, slatkišima, čokoladi, jogurtima s ukusima, zaslađenim žitaricama, te voćnim i gaziranim sokovima.
Roditeljima se preporučuje da provjere količinu šećera na deklaracijama proizvoda.
Šećeri se pojavljuju pod raznim imenima: glukozno-fruktozni sirup, visokofruktozni kukuruzni sirup, fruktoza, dekstroza, sukroza, glukoza, maltoza, levuloza, med, sokovi iz voća, kukuruzni sirup, javorov sirup, agavin sirup i melasa.
Bonus video:
