Od 2030. trebalo bi da počne dugoročno naseljavanje, ne samo Mjeseca, već moguće i Marsa. Realizacija tog plana počinje danas (29.8), prvim probnim letom. „Artemis 1“ će biti let bez posade, ali to je samo prvi korak u misiji koja ima za cilj da, prvi put nakon misije „Apolo 17“ iz 1972. godine, na Mjesec dovede ljude. Naseljavanje Mjeseca ima važnu ulogu u istraživanju Marsa, jer astronauti žele da iskoriste površinu Mjeseca kao međustanicu na dugom putovanju do Crvene planete. Prema navodima „Artemis“-partnera, američke svemirske agencije NASA i Evropske svemirske agencije ESA, program „Artemis“ će pokazati šta se u posljednjih pedeset godina promijenilo u istraživanju svemira.
Od 1972. godine je mnogo toga urađeno. Ambicije su postale veće i tehnika se dalje razvijala. Program „Artemis“ predviđa slanje ljudi na Mjesec 2025. godine, kao i izgradnju trajnijeg naselja kroz dalja putovanja narednih godina. „U početku će ljudi biti na Mjesecu samo nedjelju dana, a u narednim misijama „Artemis“ tamo bi trebalo da ostanu mjesec ili dva, dok se konačno ne uspostave stalna naselja“, objašnjava za Dojče vele Jirgen Šluc, svemirski inženjer iz ESA. U okviru ovog programa, na Mjesec će prvi put kročiti i žene i ljudi svih boja kože.
Šta je program „Artemis“?
Današnje lansiranje je prvo od šest misija na Mjesec koje su u planu do 2028. godine. Tokom misije „Artemis 1“ u svemirskom brodu Orion neće biti posade. U osnovi je to test bezbjednosti. Međutim, naredne misije bi trebalo da budu sa posadom.
Program „Artemis“ pokrenut je 2017. i njime bi putovanja u svemir trebalo da budu obnovljena. Radi se o zajedničkom projektu agencija NASA i ESA, kao i svemirskih agencija raznih drugih zemalja. Želimo da ljudi nastave da istražuju svemir. Mjesec je naš najbliži susjed. On ima resurse i druga svojstva koja mogu da se iskoriste za istraživanje, ali nama je prvenstveno važno da sa „Artemisom“ steknemo uporište u svemiru“, objašnjava Šluc.
NASA je program nazvala po Apolonovoj sestri bliznakinji, Artemidi, koja je u grčkoj mitologiji boginja Mjeseca. Misija startuje iz svemirskog centra Kenedi u Floridi, u 14:30 po srednjeevropskom vremenu. Letjelica Orion trebalo bi da poleti ka Mjesecu i na putu će biti od 26 do 42 dana. Najmanje šest dana letjelica će kružiti oko Mjesečeve orbite, prije nego što se vrati na Zemlju i sleti u Pacifik.
Test bezbjednosti za buduće letove za posadom
Cilj ovog svemirskog leta je testiranje bezbjednosti Oriona i Sistema svemirskog lansiranja (Space Launch System, SLS) uoči budućih letova sa ljudskom posadom, kaže Šluc. „Sa programom 'Artemis' ljudi bi trebalo da se vrate na Mjesec. Prvom misijom, „Artemis 1“, testiraju se transportni sistemi, koji bi to trebalo da omoguće“, naglašava Šluc.
Orion je svemirski brod za djelimično višekratnu upotrebu. Opremljen je solarnim panelima i automatizovanim sistemom za slijetanje, kao i primarnim i sekundarnim pogonskim mehanizmom, koji letjelicu vode iz Zemljine orbite ka Mjesecu. Evropska svemirska agencija, zajedno sa evropskim kompanijama kao što je Erbas (Airbus), odigrala je centralnu ulogu u razvoju tehnologije za ovaj svemirski let. Iako „Orion“ može da primi šestočlanu posadu, misija „Artemis 1“ će imati samo dva putnika: lutke Helgu i Zohara, koje su opremljene senzorima za mjerenje zračenja.
Kada će prvi ljudi živjeti na Mesecu?
Dugoročni cilj programa „Artemis“ jeste naseljavanje planete Mars. Prema riječima Šluca, Mjesec je važna stanica na tom putu – neka vrsta ispostave za istraživače Marsa. Prvo mjesto za slijetanje na Mjesec, bazni kamp „Artemis“, trebalo bi da bude izgrađen do kraja ove decenije.
I kineska i ruska svemirska agencija takođe planiraju početkom 2030-ih godina da postave svoju bazu, Međunarodnu stanicu za istraživanje Mjeseca. U baznom kampu, misije će moći da borave do dva mjeseca i on će se koristiti kao ispostava za optimizaciju tehnologije i uslova života. Astronauti će tamo stizati za manje od nedjelju dana, što je impresivan podvig, s obzirom na to da je prije samo 200 godina istraživačima trebalo četiri nedjelje da stignu od Evrope do Amerike.
Ejden Kauli, stručnjak za istraživanje materijala Evropske svemirske agencije (ESA), objašnjava da će na Mjesecu biti testirani sistemi i tehnologija potrebni za život na drugim planetama. „Uslovi za život na Mjesecu su teški. Jedan od najvećih izazova je zaštita astronauta od radijacije. Istražujemo izradu stambenih modula čija je spoljašnost od regolita (mjesečeve prašine), kako bi ih zaštitili od tog zračenja“, objašnjava Kauli.
Na Mjesecu će takođe biti testirani sistemi za upravljanje resursima, zaštitu od zračenja i proizvodnju energije, koji će zatim biti prebačeni na Mars. Putovanje do Marsa traje pola godine, tako da je Mjesec lakše dostupno istraživačko polje.
„Ne možemo tek tako da pozovemo nekog kada nam trebaju novi alati, ali uz pomoć 3D-štampača možemo da štampamo alate i druge predmete od materijala koji je na Mesecu“, kaže Kauli.
Bonus video:
