Prošlo je sto godina otkako je britanski arheolog Hauard Karter otkrio posljednje počivalište egipatskog faraona Tutankamona. To otkriće je tada izazvalo globalnu „egiptomaniju“ – a neke legende su žive i danas.
Šest godina je arheolog Hauard Karter uzalud kopao pustinjski pijesak u „Dolini kraljeva“ u potrazi za Tutankamonovom grobnicom. Njegov finansijer, lord Karnavon, postao je nestrpljiv, ali je Karteru ipak dozvolio još jedan pokušaj.
I tada je dječak Husein Abd el Rasula, koji je nosio vodu radnicima, na jednoj kamenoj stepenici ispod ruševina naišao na kamenu ploču zatrpanu kamenjem. Bilo je to prije tačno sto godina, 4. novembra 1922.
Sam Karter kasnije je pričao da je dječak, oponašajući evropskog arheologe, lupkao štapom po kamenju.
„Vidiš li nešto?“ –„Čudesne stvari“
Radnici su nastavili da kopaju i otkrili su ukupno 16 stepenica, a pronašli su i dva pečata s kraljevskim simbolom Tutankamona. Ali tek kada je lord Karnavon stigao iz Engleske, Karter je 26. novembra otvorio predvorje grobnice. „Vidiš li nešto“, pitao ga je lord. „Da, čudesne stvari“, odgovorio je Karter.
Arheolozi su naišli na neopisivo blago koje ljudske oči nisu vidjele više od 3.000 godina.
„Imali smo utisak da gledamo u prostoriju za rekvizite u operi“, opisao je kasnije svoje prve utiska Karter.
„Detalji unutrašnjosti komore polako su izranjali iz magle, čudne životinje, skulpture, zlato. Svjetlucavo zlato na sve strane.“
Oduševljenje faraonom
Glas o senzacionalnom pronalasku brzo se proširio i pokrenuo globalnu „Egiptomaniju“.
„Arhitekte su radile fasade u egipatskom stilu. Ženske torbice, pakovanja za keks i flaše za sokove ukrašavane su simbolom pozlaćene kraljeve maske“, piše Karterov biograf Heri Viktor Frederik Vinstone.
Mogle su se kupiti čak i Tutankamonove bluze, dok je proizvođač automobila „Dženeral motors“ kupcima nudio svoje vozilo u obliku faraonskog projektila.
U samoj Dolini kraljeva, brojni posjetioci dolazili su na mjesto iskopavanja. Mještani, ali i turisti iz čitavog svijeta željeli su da bace pogled na blago antike i eventualno se dokopaju nekog suvenira.
Karter i njegov tim imali su probleme da zadrže ljude na distanci.
Grobnicu je čuvao bog smrti, Anubis
Deset godina su britanski arheolog i njegovi pomagači pedantno popisivali svaki predmet iz grobnice. Svaki pojedinačni primjerak je fotografisan i zapakovan. Veći eksponati su malom železnicom prevezeni do Nila i tamo ukrcani na brodove. Najvažniji se sada nalaze u Egipatskom muzeju u Kairu i Luksoru.
Najpoznatiji od oko 5.400 pronađenih predmeta je faraonova plavo-zlatna posmrtna maska, teška jedanaest kilograma. Karter ju je pronašao u grobnoj komori. Okružen s četiri svetišta od pozlaćenog drva, u kamenom sarkofagu u kojem su bila tri kovčega umetnuta jedan u drugi, balzamovani faraon ležao je u kovčegu teškom 225 kilograma od čistog zlata. Lice mu je prekrivala posmrtna maska.
U jednoj drugoj komori bio je kip egipatskog boga mrtvih, Anubisa. On je čuvao kovčeg u kojem se nalazila Tutankamonova utroba.
Slabašno dijete, kralj 18. dinastije
Tutankamon je bio sin faraona Ehnatona. Njegova majka nije bila Nefertiti, kako se često pogrešno tvrdi – iako ona jeste bila Ehnatonova glavna žena. Tutankamon je bio dijete konkubine, vjerovatno njegove sestre.
Stupio je na prijesto sa osam godina. U početku su ga zvali Tutanhaton – „Živa slika Atona“ – jer se prilikom njegovog rođenja slavio bog Aton. Kasnije, kada su sveštenici počeli da se mole bogu Amonu, on je promijenio ime u Tutankamon.
Taj kralj-dijete iz 18. dinastije Novog carstva umro je 1323. godine prije Hrista, sa samo 18 ili 19 godina. Neka istraživanja mumije ukazuju na to da je umro od posljedica nekog nesrećnog slučaja, ali to nije jasno dokazano. Sigurno je, međutim, da je mladi faraon za života bio prilično slabašan. Prije nekoliko godina je jedan međunarodni naučni tim ustanovio da je bolovao od teške bolesti kostiju i malarije, kao i od genetskih deformacija poput rascjepa nepca i zgrčenog stopala.
Faraonovo prokletstvo
Mada Tutankamon za života nije bio moćan faraon, danas njegovo ime zna čitav svijet. Njegova grobnica je i danas je magnet za turiste, jer za razliku od grobnih priloga, sarkofag s mumificiranim tijelom faraona još uvijek počiva u grobnoj komori. Veličanstvene slike na zidovima ilustruju život i smrt Tutankamona.
I dan-danas se priča o „faraonovom prokletstvu“, kojim je zaštitio svoj grob od uljeza. Jer, nedugo nakon otvaranja komora, Karterov nalogodavac Lord Karnavon je umro, a uslijedile su i druge misteriozne smrti u okruženju arheologa. To je podstaklo pravu medijsku histeriju, mada je sam Karter te legende o „faraonovom prokletstvu“ nazvao „potpunom glupošću“.
Nema mira za Tutankamona
Nakon što je bila izvrsno sačuvana više od 3.000 godina, turizam je ozbiljno ugrozio mumiju. Tokom godina su kombinacija prašine, oscilacija u vlažnosti i velikog broja posjetilaca koji su ulazili u malu komoru ostavili trag.
Iako danas poklopac od pleksiglasa štiti sarkofag od spoljnih uticaja, trebalo je nešto hitno poduzeti. Zato je od 2009. do 2021. tim restauratora počeo da radi kako bi popravio štetu. Sada stare zidne slike blistaju u novom sjaju, postavljene su nove barijere, instaliran sofisticirani sistem ventilacije i izgrađena nova platforma za posjetioce.
Stota godišnjica otkrića Tutanakamonove grobnice trebalo je da bude obilježena danas, 4. novembra 2022. otvaranjem novog Velikog egipatskog muzeja (GEM). Radi se o gigantskom zdanju s površinom većom od 40.000 kvadratnih metara. Međutim, datum otvaranja je pomjeren i muzej će vjerovatno otvoriti vrata posjetiocima tek sljedeće godine.
U njemu će po prvi put biti izloženo svih 5.400 predmeta iz Tutankamonove grobnice – uz brojne druge drevne eksponate, od kojih neki nikad do sada nisu bili predstavljeni javnosti.
Do sada je najveći deo postavke bio u potpuno pretrpanom Egipatskom muzeju na trgu Tahir u centru Kaira. No, Tutankamonova mumija se neće tu useliti. On i dalje počiva u svojoj grobnoj komori – sada već više od 3.200 godina.
Bonus video:
