Duško Marković nije političar visokog kalibra, ali jedino on može sačuvati jedinstvo DPS-a u slučaju da se Milo Đukanović stvarno povuče.
Tim riječima je dugogodišnji funkcioner DPS-a svojevremeno prokomentarisao mogućnost da Đukanovića naslijedi Marković, koji u partiji uživa strahopoštovanje kao 12-godišnji šef tajne policije, iako tvrdi da “ono što je u mojoj glavi ostaje tajna za sva vremena”.
Osim toga, Markovićev dolazak na čelo Vlade može najjačoj partiji vratiti koalicioni kapacitet. Većina sadašnje opozicione strukture nije pokazala veliko gađenje na saradnju sa Markovićem, za razliku od učešća u izvršnoj vlasti koju bi predvodio Đukanović.
Ako se ostavi DPS i odnosi unutar te partije po strani, vjerovatnije je da Markovićevo imenovanje neće doprinijeti demokratskom imidžu Crne Gore, nego da hoće. U demokratskom svijetu je gotovo nezabilježeno da šef tajne policije postane premijer i teško je izbjeći analogiju sa istočnom političkom kulturom i modelom dolaska na tron Vladimira Putina.
Izbor Markovića za mandatara otvara pitanja odnosa "grandovaca" i "mojkovčana", te hoće li on biti puki izvršilac radova u ime Đukanovića, počev od prodaje Buljarice.
Marković na čelo Vlade dolazi u vremenu kada će ukupne kamate na kredite godinama biti veće od rasta BDP što, po ekonomskoj zakonomjernosti, vodi državu u dužničko ropstvo ili bankrot. Iskustvo na poslovima u rudniku Brskovo i predsjedavanje mojkovačkom Opštinom od 1989. do 1991. neće biti od pretjerane koristi pravniku sa diplomom Kragujevačkog univerziteta, porijeklom iz Podbišća kod Mojkovca.
Ribolovac
Marković je lansiran u političku orbitu 1991. kada je postavljen za generalnog sekretara Vlade.
Postao je sedam godina kasnije šef Službe državne bezbjednosti, preteče današnje ANB. Godinu ranije bio je jedan od šestorice ili sedmorice koji su podržali Đukanovića na sjednici GO DPS uoči raskola u partiji.
Žalio se da su služba i on lično izloženi različitim vrstama podmetačina i spekulacija. Posebno su ga, kako je kazao, kao sportskog ribolovca pogađali napisi da mladice iz Crnog jezera lovi nedozvoljenim sredstvima:
"Prvi put sam sada čuo da se dinamit baca u Crno jezero. Sve svoje slobodno vrijeme provodim u prirodi, ribolov je moj hobi…."
Ipak, vjerovatno mu je slučaj Moldavke S.Č. nanio najviše štete u karijeri u to vrijeme. Zbog te afere, SDP je 2003. odbio da podrži imenovanje Markovća za ministra policije jer "nije čovjek koji može doprinijeti reformama u jednom od najvažnijih resora".
O Đukanoviću ni u šali
Uprkos tome što ga sa mjesta šefa tajne policije nije sačuvao od ove i brojnih drugih afera, Đukanović je u Markovića imao ogromno povjerenje.
Imenovao ga je za šefa ANB 2005, gdje je ostao do isteka mandata, polovine 2010, iako navodno pri kraju nije krio nezadovoljstvo time što nije imao podršku stranačkog šefa u sukobu sa kontroverznim službenicima ANB Zoranom Lazovićem i Duškom Golubovićem.
Upućeni kažu da je svojevremeno članovima Odbora za bezbjednost i odbranu išla voda na usta od Markovićevih pikanterija o ulozi ANB u hapšenju Radovana Karadžića, zahvaljujući čemu je, kako je tumačeno, kupio povjerenje zapadnih službi. Koje je kasnije navodno ozbiljno bilo poljuljano optužbama o praćenju diplomata NATO zemalja.
Marković povjerenje i napredovanje u karijeri Đukanoviću vraća bezpogovornom lojalnošću. Kažu da se ne voli ni našaliti kada su u pitanju odnosi sa Đukanovićem. Navodno, Marković je rekao da nije moguće kada ga je jedan novinar prije nekoliko godina obavijestio da je njegov intervju bio gledaniji nego intervju sa Đukanovićem.
Uprkos tome, Marković održava komunikaciju, ili ima čak odlične odnose sa ljudima koje Đukanovići ne mogu ni nacrtane vidjeti. Jedan od njih je bivši guverner Centralne banke, Ljubiša Krgović.
"Kad služba pokuša atentat…"
Markovića, kao i Đukanovića, bije glas da voli da uređuju medije. Tako je bivši šef tajne policije, novi mandatar, viđen kao urednik 6. i 7. strane lista "Publika", koje su početkom i polovinom druge decenije vlasti DPS-a služile za surov obračun sa neistomišljenicima.
Međutim, nakon optužbi tadašnjeg lidera LSCG Miodraga Živkovića da je DB pokušala početkom 2004. atentat na njega, u "Publici" je osvanula Markovićeva zlokobna izjava: "Drago mi je da su Živković i njegova porodica živi i zdravi, što najvjerovatnije ne bi bio slučaj da je SDB zaista organizovala atentat". Marković je demantovao da je takvu izjavu uopšte dao, dobio je sudsku satisfakciju, a "Publika" je u međuvremenu ugašena.
"Nikada neću biti premijer"
Za razliku od Đukanovića koji u svakom javnom nastupu do posljednjeg momenta brani ljude iz bliskog okruženja ili iz šire partijske hijerarhije, Marković je, čini se, lako prao ruke od svojih saradnika.
Od kada se krajem 2010. ponovo vratio u Vladu, na mjesto potpredsjednika za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku, i ministra pravde, počele su glasine da bi mogao naslijediti Đukanovića.
Kada je izbor pao na Igora Lukšića, Marković je rekao da ne razmišlja da bude premijer:
"O tome uopšte ne razmišljam i budite sigurni da to nikada neću biti jer mislim da taj posao treba da rade mlađi ljudi".
Ubrzo su uslijedile afere za Lukšića u kojima je dio političke javnosti prepoznao Markovićev rukopis, da li za svoj ili za račun Đukanovića, što je demantovao. Vrhunac je afera "listing" o navodnoj telefonskoj komunikaciji Lukšića i Milana Roćena sa Darkom Šarićem.
Ceh su platili Markovićevi kadrovi - Vladan Joković je smijenjen sa mjesta šefa ANB, a Veselin Veljović sa mjesta v.d. direktora Uprave policije. Marković javno nije previše ginuo za svoje saradnike, jer, kako reče za Veljovića, čovjek ne može da bira ko će ga zvati za kuma. Ipak i Joković i Veljović danas su na bitnim funkcijama. Neki njegovi saradnici su fascinirani njegovim organizacionim sposobnostima i radnim elanom, dok ga se drugi plaše.
"Sijedi" od milošte
Sa borbom za mjesto prvog do Đukanovića priča o sukobu "grandovaca" i "mojkovačana" postaje javna. "Sijedi", kako Markovića šifrovano nazivaju grandovci, latentno se dovodi u vezu sa švercom cigareta i fabrikom duvana u Mojkovcu što on odbacuje kao "najobičniju glupost":
"Sve je to apsolutna spekulacija, jer da bih imao vlasnički udio morao bih imati novac koji sam na neki način uložio tamo, a da imam toliko novca vjerovatno bih ga uložio u turizam ili neku drugu privrednu granu koja mi je bliža kao čovjeku koji voli pririodu, jezera, rijeke i ribolov".
Jednom je rekao da te optužbe služe da bi skrenule pažnju sa pravih švercera cigareta.
Afera "Tara" će ga vjerovatno i dalje progoniti, jer su, kako je rekao SDT Milivoje Katnić, pojedini dokazi o fabrici cigareta u Mojkovcu "emigrirali ili trajno uništeni", iako je budući premijer rekao da je od SDT dobio obavještenje da protiv njega ne vode istragu u tom slučaju.
Ponešto o porodici
Jedna od stvari koje u DPS zamjeraju Markoviću je to što navodno protežira sina. Predrag se po završenom fakultetu zaposlio u Montenegro erlajnsu, i "prebrzo" stigao do jedne od rukovodećih pozicija. Spekuliše se da je Marković nedavno htio da ga stavi i na poslaničku listu, ali da su ga bliski saradnici odgovorili od toga.
Da je Markovićima politika usud ukazuje i primjer Duškovog oca koji je, tvrde upućeni, ležao na Golom otoku. Njegov sin je prvo stidljivo, a posljednjeg dana kampanje i direktno prozvao krugove iz Rusije da se miješaju u izbore u Crnoj Gori.
"Zamjenik da bi bio zamijenjen"
Markovićeva pozicija se razlikuje od drugih Đukanovićevih nasljednika po tome što i prije nego će sjesti u premijersku fotelju kontroliše većinu poluga vlasti, formalno kroz funkciju ili prijateljskim kanalima - od sudstva i Vesne Medenice, preko policije i Slavka Stojanovića, ANB i Dejana Peruničića do Agencije za antikorupciju i Sretena Radonjića.
Lukšić je počeo namještati svoje ljude nakon dolaska na premijersku funkciju i to nikada nije doveo do kraja, a Željko Šturanović za tako nešto nije bio ni zainteresovan.
Marković je dočekao svojih pet minuta slave nakon političke marginalizacije svih svojevremeno drugih do Đukanovića - Momira Bulatovića, Svetozara Marovića, Filipa Vujanovića i Lukšića.
Ranko Krivokapić je Markoviću svojevremeno rekao da je izabran za zamjenika predsjednika DPS da bi bio zamijenjen.
Pitanje koje se nameće je: Hoće li Đukanović "pomagati" Markoviću sa mjesta šefa DPS-a kao što je "pomagao" Lukšiću ili će budućem premijeru porasti apetiti?
Bonus video:
