Bivši ministar unutrašnjih poslova Andrija Jovićević kazao je da nije dobio zvaničnu ponudu da preuzme rukovođenje Demokratski frontom (DF) sa kojim, kako je kazao, ima posebnu bliskost i razumijevanje jer ga vode njegovi prijatelji.
U intervjuu “Vijestima”, Jovićević je kazao da za povratak na političku scenu ne postavlja nikakave uslove jer je njegovo dosadaašnji angažman predstavljao borbu za drugačije društvo, te da će tako ostati i ubuduće.
“Crna Gora je u političkom, ekonomskom i socijalnom pogledu u veoma nezavidnom položaju.
Na svakom koraku očigledne su posljedice toga - nezaposlenosti i nemaštine, sa jedne, i veliko bogatstvo pojedinaca, sa druge strane. Velike socijalne razlike su sve izraženije.
DF je imao snage i političke hrabrosti da donese odluku o organizaciji protesta i time na demokratski način kanališe nezadovoljstvo većine građana
Zbog nedostatka bilo kakvih mogućnosti, kriminal je postao strašan izbor mladim generacijama.
Danas je u Crnoj Gori na djelu neograničena vladavina nekoliko ljudi. Pitanje države stavljeno je u okvire personalnog i partijskog. Vladajuća partija, u višedecenijskom samoobnavljanju radi očuvanja vlasti, narušila je cjelokupan društveni poredak.
Državne institucije, ne samo da nisu nezavisne, nego su u funkciji ostvarenja političkih i drugih ciljeva vladajuće partije i njenih istaknutih pojedinaca.
- I kad sve to vidite da li ste zainteresovani da vodite DF? Da li Vam je neko iz DF dao konkretnu ponudu?
Kad ovo vidite, nužno je da se zabrinete za budućnost sopstvene države i svog naroda. Stoga, principijelna borba za ostvarenje i zaštitu demokratije, slobode i boljitka svakog građanina, predstavljaju suštinsku političku dužnost. Bliski su mi svi oni koji dijele ovakve političke stavove, bilo da su stranke, grupe ili pojedinci. Svakako je DF jedan od njih. Sa njim imam posebnu bliskost i razumijevanje, jer ga vode moji prijatelji. Ali, ne, nisam dobio zvaničnu ponudu da preuzmem rukovođenje Demokratskim frontom.
- O Vama se spekulisalo kao o mogućem predsjedničkom kandidatu ili lideru opozicije od 2003, ali uprkos tome nikada se niste vratili u politiku. Da li biste se opet vratili na političku scenu u Crnoj Gori? Koji bi bio Vaš uslov za to?
Ne postavljam nikom uslove, niti očekujem da se stvori neki teren koji bi meni odgovarao, pa da se angažujem jer idem na sigurno. Moja razmišljanja o politici i vlastitoj ulozi u njoj, ne sadrže te premise. Kao što sam već rekao, moj dosadašnji angažman predstavljao je borbu za drugačije društvo, to bi mi i ubuduće bio jedini cilj. Ponavljam, nikakav poziv za bilo kakvo liderstvo nisam zvanično dobio.
- Kada je riječ o povratku u političke vode, izuzetak donekle predstavlja što ste, uoči referenduma, bili dio tzv. “alternativne četvorke”. Koliko bi učešće u “alternativnoj četvorci”, ako biste želeli da se vratite u politiku, bilo opterećujuće za Vas? Ovo Vas pitam jer je vlast kampanju protiv Miodraga Lekića i Nebojše Medojevića dijelom zasnivala na tome da su se kroz “alternativnu četvorku”, u kojoj je bio i Predrag Bulatović, zapravo protivili crnogorskoj državnosti.
Taj angažman za mene, a mislim da ni za ostalu trojicu mojih prijatelja, ne može prestavljati opterećenje u bilo kom smislu. Pokazala je to i podrška koju smo dobili i nada da su promjene moguće, koja se tada, prvi put, javila. Podsjetiću da su ideje koja su nas vodile prilikom formiranja “alternativne četvorke” bile pomirenje u Crnoj Gori, vladavina prava, slobodno izražavanje svih demokratskih formi i izgradnja društva na temeljima pravne države. Nismo bili jedinstveni u pogledu državno-pravnog statusa Crne Gore, što i nije bio primarni cilj prilikom formiranja tog političkog saveza. Svako od nas je bio slobodan da samostalno odlučuje o formi i načinu uključivanja u referendumski proces. To je, na određen način, pored zacrtanih političkih ciljeva, davalo dodatan demokratski kapacitet “alternativnoj četvorci”.
Zbog nedostatka mogućnosti, kriminal je postao izbor mladim generacijama
- Kakav je Vaš stav o protestima DF-a?
Najavljeni protesti su legitiman način izražavanja neslaganja sa trenutnim stanjem u Crnoj Gori. DF je imao snage i političke hrabrosti da donese odluku o njihovoj organizaciji i time na demokratski način kanališe nezadovoljstvo i zabrinutost većine građana u Crnoj Gori. Ne slažem se sa onima koji ove proteste vide kao “prosrpske” ili “antinatovske”.
- Izašli ste iz Vlade 2003, nakon afere S. Č., optužujući Đukanovića da je on zaustavio slučaj trgovine ženama, jer je “vlast umiješana u prljave radnje”. Kako sada gledate na ovaj slučaj?
Isto kao i tada.
To je bio ozbiljan predmet koji ima pokriće u činjeničnom stanju. U predmetu moldavske državljanke, trafikinga, kao ni u drugim predmetima iz domena rada MUP-a, nisam dozvoljavao opstrukciju postupka i omogućio sam potpunu nezavisnost u radu policije. Odolio sam svim pritiscima - zato sam smijenjen. Ovaj predmet je predstavljao test za profesionalizaciju i depolitizaciju policije i uspostavljanje samostalnih institucija sistema. Nažalost, nije postojala smjelost i politička podrška da se predmet dovede do kraja.
- Nedavno su mediji bliski DPS-u objavili da je Specijalni državni tuzilac Milivoje Katnić počeo da provjerava navode bivšeg službenika ANB Vasilija Mijovica, da ste, navodno, od njega lično, 2007, trazili da se za račun tada visokopozicioniranih srpskih političara organizuje likvidacija Mila Đukanovica. Da li je tačno da ste to tražili?
Naravno - to nije saglasno istini! Čudno je da neko pokreće postupak za nešto što se, navodno, dešavalo 2007, a o čemu je isti svjedok dao iskaz u istom Specijalnom tužilastvu još 2012. Baš u tom periodu, 2012, Demokratski front je birao predsjednika, a sada, kada se ponovo pokreće postupak – Demokratski front nema predsjednika. Analogija ne može biti slučajna. Ako se nešto, navodno, desilo 2007, čega se neko plaši 2015?!
Pošto sam sa vlasti otišao kao čovjek koji nije bio po volji režima, sigurno su službe bile vrlo zainteresovane za moje ponašanje i aktivnosti, pa čudi da pravovremeno nisu reagovale i 2007. i 2012, ako je to istina. Neće biti da jedan svjedok zna više od čitavog bezbjedonosno-obavještajnog aparata u Crnoj Gori.
- Da li biste se odazvali pozivu tužioca Katnica?
Kao i svaki građanin.
- Šta je pozadina ovog pisanja?
Politički strah!
- Prije afere S.Č., u periodu 2001-03, kada ste bili ministar MUP-a, žestoko ste branili Đukanovića i DPS od opozicije. Kako to sada objašnjavate?
Vjerovanjem da smo tada zajednički bili na pravom putu uspostavljanja društva socijalne pravde, vladavine prava, slobode svakog pojedinca, stvaranja jakih i nezavisnih institucija sistema, izgradnje pravne države po evropskim standardima, depolitizacije i profesionalizacije sektora bezbjednosti, izgradnje nezavisnog pravosudnog sistema... Da u to nisam vjerovao, ne bih ušao u vladu. Takođe, da takvi procesi tada nisu postojali, ne bih u njoj ostao dvije godine. Tada sam smatrao da vlast ima potencijal da ostvari ove vrijednosti, a da opozicija još za to nije zrela. Vrijeme se promijenilo.
- Da li ste postali ministar MUP-a na Đukanovicev predlog. Šta sada mislite o njemu i sistemu koji je uspostavio u Crnoj Gori?
Da, postavljen sam na Đukanovićev predlog i uz njegovu veliku upornost u unutarpartijskoj borbi za to mjesto. Postojao je žestok otpor vrha DPS-a. Međutim, za ministra unutrašnjih poslova se ne postavlja drug iz školske klupe ili najbolji prijatelj. Postavlja se neko ko je pokazao afinitet, postigao rezultate u radu u toj oblasti i neko ko ima iskustva u radu državne uprave. Nas dvojicu veže ozbiljan zajednički rad i rezultati u periodu koji je prethodio mom postavljenju. To je period kada je bilo najteže očuvati mir, stabilnost i neutralnost Crne Gore. Što se tiče našeg odnosa danas – okolnosti i prilike se mijenjaju.
Radi očuvaja vlasti, DPS je narušio cjelokupan društveni poredak
- Kako ste tada sarađivali sa šefom DB-a Duškom Markovićem, koji je sada drugi čovjek DPS-a. Šta mislite o njemu?
Ja sam mu bio ministar. Odnosi su bili službeni. Pamtim ga kao profesionalca odgovornog prema službi, koji je u potpunosti izvršavao naloge koje mu date. Od kada sam napustio ministarsku funkciju, nemam uvid u njegov rad. Međutim, on je sada političar, zamjenik predsjednika vladajuće partije. Za crnogorska društvena shvatanja - praktično drugi čovjek države. Dakle, nosilac je mnogo šire i teže društvene odgovornosti.
- Na kraju, da li bi rekli nešto više o sebi, gdje živite, čime se bavite..?
Bavim se privatnim poslom, koji nema veze sa politikom. Živim u Beogradu, imam troje djece.
Bonus video:
