Predložene Izmjene i dopune Zakona o ANB-u šire postojeća ovlašćenja direktora Agencije i omogućavaju neograničeno proizvoljno praćenje, dok građanima nije dostupno nikakvo sredstvo zaštite od tako proizvoljnog miješanja u njihova prava, navodi se u zajedničkom saopštenju Akcije za ljudska prava HRA, Centra za građansko obrazovanje CGO i Mreže za afirmaciju nevladinog sektora MANS.
Kako se navodi, predloženim izmjenama se predviđa da ANB prikuplja podatke o lokaciji i kretanju bilo kog pojedinca samo na osnovu naloga direktora te službe, dok je važećim zakonskim rješenjem predviđeno da se takvi podaci mogu prikupljati samo na osnovu odluke predsjednika Vrhovnog suda, na osnovu obrazloženog, pisanog zahtjeva Agencije, koji se podnosi za svaki slučaj ponaosob.
"To znači da se izmjenama i dopunama Zakona predviđa ukidanje sudske kontrole i pisanog obrazloženja za svaki pojedinačni slučaj. Novo rješenje koje predlaže Vlada definiše da samo na osnovu odluke svog direktora ANB može prikupljati podatke o kretanju neograničenog broja ljudi, bez ikakve kontrole i bez obrazloženja. Takav, tajni registar ANB-a o bi mogao da sadrži podatke o kretanju neograničenog broja građana, čime bi se nesumnjivo povrijedila njihova privatnost, ali Vladino obrazloženje predloženih izmjena zakona ne sadrži razloge iz kojih su predložena takva rješenja", objašnjavaju iz ovih nevladinih organizacija.
Oni pozivaju poslanike da podnesu amandmane kojima bi se predložilo brisanje ovih normi jer nisu u skladu sa Ustavom Crne Gore i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
"Suštinski cilj člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda je zaštita pojedinca od proizvoljnog djelovanja i miješanja u privatni život. Prema presudama Evropskog suda, ta odredba nameće obavezu državi da se uzdrži od takvog miješanja i obavezuje je da građanima učini dostupnim sredstva zaštite (između ostalih presuda: Powell i Rayner protiv Ujedinjenog Kraljevstva).
Evropski sud je naglasio "da pohranjivanje informacija o privatnom životu pojedinaca u tajni registar ulaze u opseg člana 8. stav 1." (presuda Leander protiv Švedske, od 26. marta 1987, Serija A No. 116, str. 22, stav 48)", dodaje se u saopštenju.
Predložene izmjene zakona, kako se dalji navodi, omogućavaju neograničeno proizvoljno prikupljanje i automatsku obradu informacija o lokaciji i kretanju bilo kog pojedinca, a takvo prikupljanje i obrada podataka nesumnjivo spadaju u opseg pojma privatni život (presuda Amann protiv Švicarske), a dosijei koje obavještajne službe prikupljaju o određenoj osobi ulaze u opseg člana 8., čak i kad informacije nisu prikupljene tajnim ili vidljivim metodama (presuda Rotaru protiv Rumunije, stavovi 43-44).
"Predloženi zakon ne daje jasan osnov po kome bi direktoru ANB bio omogućeno da koristi opremu za tajno praćenje kretanja bilo koga pojedinca. Evropski sud za ljudska prava smatra da "odsustvo bilo kakvog jasnog zakonskog osnova za korištenje opreme za tajno praćenje na privatnim objektima nije u skladu sa zahtjevima zakonitosti" (presuda Malone, Halford i Khan). Predložene izmjene zakona ne obezbjeđuju nikakve djelotvorne garancija zaštite od zloupotrebe, jer je direktoru ANB omogućeno da tajno, proizvoljno i neograničeno prati bilo kog pojedinca. Predloženi zakon nije u skladu sa osnovnim principom Evropskog suda da domaći zakon treba da pruža zaštitu od proizvoljnosti i zloupotrebe u korištenju tehnika tajnog praćenja (presuda P.G i J.H. protiv Ujedinjenog Kraljevstva)", navode iz tri NVO.
Po stavovima Evropskog suda za ljudska prava zakon mora biti adekvatno pristupačan, odnosno građanin mora biti u stanju da ima naznaku koja je primjerena u okolnosti pravnih propisa primjenjivih na dati slučaj.
"Takođe, norma se ne može smatrati "zakonom" osim ako nije formulisana sa dovoljnom preciznošću, da je građaninu moguće da uskladi svoje ponašanje, odnosno građanin mora biti u stanju, ako je potrebno i uz odgovarajući savjet, da predvidi, onoliko koliko je razumno moguće u datim okolnostima, posljedice koje data aktivnost može podrazumijevati (između ostalih presuda Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva). Evropski sud podvlači da zakon koji daje određeno diskreciono pravo mora naznačiti i obim tog prava (presuda Silver i ostali, stav 88).
U konkretnom slučaju predložena norma ne ispunjava ni minimum preciznosti i niko ne može znati kako da svoje ponašanje uskladi na način da direktor ANB ne oduči da prati njegovo kretanje. Štaviše, predloženi zakon ne propisuje nikakvo ograničenje za diskreciono ovlašćenje direktora ANB-a da prati građane", pojašnjava se u saopštenju.
Podsjećaju da je i Zakonikom o krivičnom postupku, u okviru mjera tajnog nadzora, propisano da se mjera praćenja ”tajno praćenje i tehničko snimanje lica i predmeta” određuje tako što o obrazloženom predlogu državnog tužioca odlučuje sudija, upravo zbog podobnosti te mjere da ugrozi pravo na privatnost, za razliku od nekih drugih mjera tajnog nadzora za koje je propisano da ih može odrediti sam državni tužilac.
"Zbog svega navedenog pozivamo poslanike svih političkih partija da podnesu amandmane na predložene izmjene i dopune zakona i obezbijede poštovanje Ustava i Evropske konvencije o ljudskim pravima", zaključuje se u saopštenju.
Bonus video:
