Crnogorski zvaničnici iz oblasti odbrane pokazuju neznanje i nesposobnost i djeluju protivustavno, ocijenjeno je iz Pokreta za neutralnost Crne Gore.
Član Upravnog odbora te nevladine organizacije, Zoran Bukvić, saopštio je da se u normalnim, demokratskim i pravno uređenim državama podrazumjeva da se poštuje Ustav kao najvažniji pravni akt.
Crna Gora je, kako je rekao, obnovom državne nezavisnosti preuzela poslove koje je usvajanjem Ustavne povelje državne zajednice Srbija i Crna Gora, povjerila institucijama državne zajednice, a među tim poslovima je i odbrana.
"U proteklom periodu bili smo svjedoci čestog kršenja Ustava i donijetih zakona u sferi odbrane, kao posljedicu neznanja, nesposobnosti, nedostatka političke volje i korupcije", ocijenio je Bukvić.
Prema njegovim riječima, akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Ministarstva odbrane donijet je 1. februara 2007. godine, a po njemu je Generalštab Vojske Crne Gore organizaciona cjelina Ministarstva odbrane, pa se može zaključiti da je Generalštab Vojske Crne Gore tek od tada pravno uređen.
Kako je kazao, sva ranija spominjanja Generalštaba i imena vezana za Generalštab su pravno neutemeljena.
"Zbog toga su bila nezakonita (uz to, što nisu ispunjavali ni jedan uslov za viši čin) i unapređenja general-majora Jovana Lakčevića u čin general-potpukovnika i kontraadmirala Dragana Samardžića u čin viceadmirala, 9. juna 2006. godine. Imenovani su pored unapređenja i postavljeni na, pravno gledano, nepostojeća formacijska mjesta, načelnika Generalštaba i zamjenika načelnika", naveo je Bukvić.
Kako je kazao, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je, 30. avgusta 2006. godine, donio odluku o ukidanju regrutne obaveze služenja vojnog roka građana Crne Gore. „Kako je vojna obaveza bila uređena Zakonom o odbrani, o ukidanju vojne obaveze trebalo je da odluči Skupština Crne Gore. Nije poznato na osnovu kojih ovlašćenja je Vujanović to uradio“.
Bukvić navodi da je Vujanović u maju 2007. godine potpisao SOFA sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), kojim se reguliše boravak američkih oružanih snaga na crnogorskoj teritoriji.
"Rečeno je tada da je to tehnički sporazum i da je u skladu sa Ustavom, što predstavlja obmanu građana. Kako može biti u skladu sa Ustavom, ako se u sporazumu navodi da Oružane snage SAD mogu da uvoze, izvoze i koriste stvari za razne namjene, bez postupka inspekcije, plaćanja carina, poreza i drugih dažbina koje se primjenjuju u Crnoj Gori", upitao je on.
Bukvić je pitao i po kom Ustavu je Crna Gora ovlastila SAD da vrše krivičnu jurisdukciju nad svojim osobljem na teritoriji Crne Gore, a da o tome SAD samo obavjeste Crnu Goru.
Prema odredbama Zakona o odbrani, kako je naveo, u osnovne dokumente odbrane spada i Strategija odbrane Crne Gore i Strategijski pregled odbrane Crne Gore. Strategiju odbrane usvaja Skupština, a Strategijski pregled odbrane donosi Vlada.
Strategija odbrane Crne Gore je dokument kojim se, kako je pojasnio, regulišu najvažnija pitanja u oblasti funkcionisanja i razvoja sistema odbrane.
"Strategijski pregled odbrane je polazni programski dokument kojim se definiše srednjeročno planiranje odbrane, efikasno upravljanje resursima odbrane, transparentnost poslova odbrane i izgradnja pretpostavki za demokratsku i civilnu kontrolu, profesionalizaciju i efikasnost Vojske u izvršavanju dodjeljenih misija i zadataka", saopštio je Bukvić.
Strategija odbrane je, kazao je on, u odnosu na Strategijski pregled odbrane akt većeg značaja. „Prvi, istorijski kako su ga nazvali, Strategijski pregled odbrane donijet je 2010. godine, neslavno je završio, a 2013. godine donijet je novi. I drugi strategijski pregled odbrane, kao i prvi, nije dao odgovor ni na jedno važno pitanje odbrane“.
"Vlada je Strategijskim pregledom odbrane omalovažila Skupštinu. Misije i zadatke Vojske usvaja Skupština, a ne Vlada. Nije normalno da se u Strategijskom pregledu odbrane navodi da treba redefinisati misije i zadatke Vojske", poručio je Bukvić.
On je ocijenio da Strategijski pregled odbrane treba da bude usaglašen sa Strategijom odbrane, a Vlada može predložiti Skupštini izmjene Strategije odbrane Crne Gore, a ne je, kako je rekao, nipodaštavati, preuzimajući njene ingerencije.
"U Strategijskom pregledu odbrane navodi se da učešće u kolektivnoj odbrani zahtjeva identifikaciju i pripremu određenih infrastrukturnih kapaciteta, obezbjeđenje logističke podrške savezničkim snagama prilikom odbrane Crne Gore, u skladu sa članom 5. Vašingtonskog sporazuma ili kada bi izvodile operaciju u blizini Crne Gore", rekao je Bukvić.
Kako je naveo, radi potpunog sagledavanja mogućnosti za tu namjenu, Ministarstvo odbrane izrađuje katalog gdje će biti uvršteni najvažniji državni i institucionalni kapaciteti Crne Gore.
"Navedenim odredbama krši se Ustav Crne Gore, kao i međunarodno pravo, jer se odredbe Vašingtonskog sporazuma odnose na države članice NATO saveza, a ne na treće države. Vlada zna da Crna Gora nije članica NATO saveza, ali se ponaša kao da jeste. Po Vladi, saveznici Crne Gore su samo države članice NATO saveza", kazao je Bukvić.
Prema njegovim riječima, promoteri NATO saveza često bezuspješno koriste odredbe člana 5, objašnjavajući da će Crna Gora biti bezbednija.
"U isto vrijeme, zaboravljaju da navedu i odredbe člana 3, po kome su države članice NATO saveza dužne da razvijaju i svoje individualne sposobnosti da se odupru oružanom napadu. Vojska Crne Gore, a to je javnosti poznato, nije sposobna da brani Crnu Goru na način kako to propisuje Ustav", kaže se u saopštenju Bukvića.
Kako je kazao, Ministarstvo odbrane je, pored toga, dopisalo i novi zadatak u okviru misije Odbrane, a to je dostizanje nivoa interoperabilnosti snaga sa saveznicima i partnerima, koga u Strategiji odbrane Crne Gore nema.
"Opet u Ministarstvu odbrane ne čitaju ili brzo zaboravljaju ono što su napisali. U individualnom partnerskom akcionom planu (IPAP) navedeno je da je Crna Gora odlučna da dostigne interoperabilnost sa NATO saveznicima i drugim nacijama, u cilju zajedničkog obučavanja, uvježbavanja i efektivne saradnje", rekao je Bukvić.
To je, dodao je, preuzeta obaveza Crne Gore, pa ne može biti zadatak u okviru misije.
"Neznanju, nesposobnosti i neodgovornosti među zaduženim za odbranu Crne Gore nema kraja. NATO-u to odgovara zbog sopstvenih ekspanzionističkih interesa i potrebe kontrole prirodnih resursa na istoku Evrope i šire. Jedini oštećeni su građani Crne Gore i javni interes ukupnog razvoja u slobodi i miru", zaključio je Bukvić.
Bonus video:
