Članovi Odbora za antikorupciju ocijenili su da bi trebalo formirati skupštinsku radnu grupu koja bi zajednički dostavila primjedbe na Nacrt zakona o sprečavanju korupcije, kako bi u okviru parlamenta bio postignut konsenzus o tom zakonskom aktu.
Predsjednik Odbora, Predrag Bulatović, kazao je da zakon, koji stupa na snagu 1. januara 2016. godine, treba da postigne ogroman konsenzus unutar Crne Gore, Vlade i same Skupštine.
On je, na sjednici Odbora koji je razmatrao nacrt zakona, ukazao na kašnjenja.
“Imajući u vidu da je predviđeno da Agencija počne da radi i zakon stupi na snagu 1. januara 2016. godine, realno gledajući, ovaj skupštinski saziv se neće baviti meritumom ovog zakona, možda hoće pred kraj mandata, ako bude puni mandat, ako ne bude vanrednih izbora i SDP napusti vladajuću koaliciju”, rekao je Bulatović.
Suštinsko funkcionisanje zakona je, kako je naveo za novi saziv Skupštine, dodajući da tako važna stvar i složena materija traži dug vremenski period.
Bulatović je kazao da će se zalagati da se, kroz zakon, sistemski riješi relacija Vlada-Skupština-Agencija-Odbor i zato, kako je rekao, ima smisla formirati neko tijelo, raditi neki vremenski period.
Njemu se, kako je rekao, čini da mogu da pokušaju da postignu konsenzus i najveći stepen saglasnosti unutar parlamenta preko Odbora i sa Vladom. “I da sjednemo da ova pitanja definišemo. Da se, putem amandmana, ne nadgornjavamo”.
Bulatović je rekao da će, ako zakonom ne definišu poziciju Odbora, predložiti izmjene Poslovnika, da se Odbor za antikorupciju ukine.
“Jer, po sadašnjoj poziciji, gdje on ima teme, a nije nadležan ni za jedan zakon, a ne može da pozove na kontrolno saslušanje vrhovnog državnog tužioca, što ćemo mi time da se bavimo”, naveo je on.
Prema riječima Bulatovića, treba da se definiše pozicija i oko budžeta u skladu sa zakonom, pozicija eventualnog saslušanja prije imenovanja direktora Agencije na Odboru za antikorupciju, ukazujući da je direktor Uprave policije na Odboru za bezbjednost dužan da izloži svoj program.
Milorad Vuletić iz Demokratske partije socijalista smatra da je, ukoliko žele da daju svoj doprinos da se tekst zakona poboljša, neophodno oformiti skupštinsku radnu grupu od članova Odbora za antikorupciju, stručne službe i drugih zainteresovanih odbora, sa zadatkom da zajedničke primjedbe i sugestije u najkraćem roku dostave predlagaču.
“Jer bi jedino tako jedinstveno izašli sa jednim stavom, jer u ovom zakonu ima dosta novih pravnih instituta, vrlo interesantnih, po meni i vrlo problematičnih”, kazao je on.
Njegov partijski kolega Obrad Stanišić naveo je da će od prolaznosti ovog zakona na Odboru za antikorupciju umnogome zavisiti kvalitet njegove implementacije, a posebno njegova prohodnost u parlamentu.
“Saglasan sam sa predlogom da se, u okviru ovog Odbora, formira jedna radna grupa, rekao bih, od predstavnika svih poslaničkih klubova, da radi na ovim zakonima”, kazao je on.
Mladen Bojanić iz Pozitivne Crne Gore ukazao je na dvije stvari kad je zakon u pitanju – članovi savjeta moraju biti stručni ljudi i nezavisni. “I mi ćemo morati naći balans između stručnosti i nezavisnosti”.
Bojanić je, kad je u pitanju finansijska nezavisnost, koja je, dodao je, najvažnija za rad Agencije, kazao da su sličnu dilemu imali kad je u pitanju zakon o Državnoj revizorskoj instituciji.
Kako je kazao, to su slične stvari i taj zakon je dobio jednoglasnu podršku u parlamentu.
Svetlana Rajković iz Ministarstva pravde je kazala da će biti veliki problem dobiti novac za funkcionisanje Agencije. “Moramo razmišljati o prostorijama u koje Agenciju treba da smjestimo, Uprava za antikorupciju ima prostorije u zgradi Vektre, Komisija u iznajmljenoj kući, njih treba sve smjestiti na jedno mjesto”.
Vladislav Bojović iz Demokratskog fronta smatra da treba da se uvaži pozicija Odbora za antikorupciju, navodeći da postupak imenovanja komisije za izbor članova savjeta Agencije treba da bude povjeren tom skupštinskom tijelu, a ne Administrativnom odboru.
On je pitao Rajković, sa aspekta trajanja mandata savjetu i direktoru koji se biraju na period od četiri godine, o metodologiji provjere podataka iz izvještaja i da li će da važi od trenutka kad je propiše prvi savjet ili novoizabrani savjet može da propiše metodologiju.
Rajković je pojasnila da se jednom ustanovljena metodologija, koja bi trebalo da podrazumijeva elektronsku obradu podataka, neće mijenjati.
Rajković je kazala je da, ako će raditi zajedno, moraju izbjeći svaku potrebu da jedni drugima ne vjeruju.
“Želja nam je svima, neka ovaj zakon i zakasni pola godine, ako ga zaista napravimo kako treba, da se zna uloga svakog, od službenika, direktora, savjeta i Odbora, onda nije bitno da li će biti usvojen u oktobru ili decembru”, navela je ona.
Prema riječima Rajković, izmjene i dopune koje planiraju da uvedu, u najvećoj mogućoj mjeri odgovoriće zahtjevima Evropske komisije u Akcionom planu i biće sastavni dio zakona o sprečavanju korupcije.
Ona je saopštila šta je predviđeno nacrtom zakona, dok je, komentarišući dio koji se odnosi na izvještaj o prihodima i imovini, kazala da je SAD tražila krivičnu odgovornost za netačne podatke.
Kako je dodala, u prethodnoj verziji nacrta stoji da se izvještaj smatra službenom ispravom, što, kako je rekla, prema sugestijama Sekretarijata za zakonodavstvo, ne može biti tako.
Prema njenim riječima, formulacija sa dodatkom “pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću” je nešto što bi trebalo da odgovori sugestiji SAD. “S tim što ponovo imamo dilemu, upoređujući ove norme sa Zakonikom o krivičnom postupku, gdje ne psotoji konkretna veza sa ovakvom vrstom izvještaja u smilsu krivične i materijalne odgovornosti”.
“Smatramo da smo na neki način uspjeli da učinimo ovaj izvještaj javnim, da ga učinimo obavezujućim za javnog funkcionera i materijalom koji u određenom krivičnom postupku može izazvati posledice ukoliko su podaci koji su dati lažni”, dodala je Rajković.
Kad je u pitanju davanje saglasnosti za pristup bankarskim podacima, ona je pojasnila da, i pored najbolje volje da to obezbijede kroz zakon, to i dalje ostaje dilema u našem pravnom sistemu. “U razgovoru sa Centralnom bankom rečeno nam je, da što se njih tiče, saglasnost koju bi javni funkcioner dao, je dovoljna za pristup bankarskim podacima”.
“Dakle, ne možemo napisati da je saglasnost obavezujuća, jer time činimo neusaglašenost sa krivičnim zakonodavstvom. Jedini način je da ostavimo ajvnim funkcionerima mogućnost da po slobodnoj volji i nahođenju daju saglasnost i mogućnost komisiji da se provjere i bankarski podaci”, kazala je ona.
Bonus video:
