Tokom 2013. izgleda da je nastavljena igra prijestola između klana “cigara”, čija je personifikacija Duško Marković, i suprotstavljene “kafe”, politički oličene u Milanu Roćenu i Igoru Lukšiću, čiji se brojni akteri bore za prevlast u političko- bezbjedonosnom sektoru i na crnom tržištu cigareta, nafte, građevinarstvu, trgovini nekretninama...
Takvu podjelu navodno je krajem prošle godine koristio policijski inspektor Siniša Stojković kada je kod tužioca navodno pokušao da spriječi istragu protiv jednog od pripadnika nižeg ešalona “mojkovačkog klana”, tvrdnjama da to u stvari “ekipa iz Granda” želi da spriječi avanzovanje Markovićevih ljudi na ključna mjesta u ANB i policiji.
Bez obzira da li je to tačno u konkretnom slučaju, bilo je povod za ovaj tekst koji je nastao u razgovorima sa brojnim upućenim izvorima, direktno ili indirektno povezanim sa jednim ili drugim taborom ili van njih, kao i na osnovu dugogodišnjih spekulacija u novinarskim i političkim krugovima.
Afera “Crne trojke” i predavanje bivšeg šefa policije Veselina Veljovića u kampu SAJ-a na Zlatici, u susret lokalnim izborima u Mojkovcu za koji je, u ime DPS-a, Marković koordinator, te blokiranje izbora Vladana Jokovića i Veljovića na mjesta šefa policije i ANB-a, moguće i afera “Snimak”, neki tumače kao nastavak gotovo otvorenog sukoba između “mojkovačkog klana” i “ekipe iz Granda” čiji je početak, kako to prepoznaje javnost, afera “Listing” krajem 2011.
Tada su prozvani tadašnji premijer Igor Lukšić i šef diplomatije Milan Roćen da su 2008. imali telefonsku komunikaciju sa odbjeglim narko bosom Darkom Šarićem.
To što ova afera nije imala epilog, Lukšić je iskoristio da smijeni Veljovića sa mjesta direktora policije i Jokovića sa funkcije šefa ANB, iako su njegovu ostavku zatražili strani partneri zbog navodnog prisluškivanja stranih diplomata u Podgorici.
I Veljović i Joković slove za kadrove bivšeg šefa ANB, Markovića, koji važi za prvog čovjeka mojkovačkog klana, u političkoj ravni.
Marković je politički blizak za potpredsjednikom DPS-a Željkom Šturanovićem i šefom SDP-a Rankom Krivokapićem, iako nije poznato da ova dvojica imaju direktnu političku ili finansijsku korist od poslova kojim se bave ljudi u mojkovačkoj ekipi, sastavljenoj od ranijih kadrova tajne službe, poput Vlatka Rakočevića, ili razgranate mreže njenih saradnika koja ide do medija i opozicionara.
U ovoj finansijski moćnoj strukturi u kojoj je, kako tvrde upućeni, interesno umreženo i do 600 osoba, od članova tenderskih komisija do novinara, je teško govoriti o tome ko je prvi
Marković je blizak i sa politički manje teškim Obradom Mišom Stanišićem, koji je član Odbora za bezbjednost, moguće i sve manje uticajnim šefom kluba DPS-a Milutinom Simovićem, jer su njihovi sinovi odnedavno u kumovskoj vezi, dok se u pravosudnoj strukturi vezao sa Vesnom Medenicom.
Uz Roćena i Lukšića, za kojeg upućeni tvrde da se u “ekipu iz Granda” uvezao prilično kasno i to zahvaljujući poslovima svog šuraka, Predraga Bajovića, su šef ANB Boro Vučinić, te bivši šef policije Božidar Vuksanović, bivša VDT Ranka Čarapić, bivši šef Uprave za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović...
U ovoj finansijski moćnoj strukturi u kojoj je, kako tvrde upućeni, interesno umreženo i do 600 osoba, od članova tenderskih komisija do novinara, je teško govoriti o tome ko je prvi. Smatra se da uživaju podršku kontroverznih funkcionera ANB Zorana Lazovića i Duška Golubovića, te vlasnika kafea “Grand” Ranka Ubovića.
Lukšić je, prema navodima izvora bliskih aktuelnom šefu diplomatije, sve manje zainteresovan za ove opasne igrice, zbog čega se i postavlja pitanje da li se sada uopšte može i smatrati pripadnikom “ekipe iz Granda”.
On je početkom 2012, u čijoj je drugoj polovini nastalo medijsko zatišje u sukobu dvije grupacije, vjerovatno zbog straha da izlazak afera u javnost ne bi bio koristan nijednoj strani u susret oktobarskim izborima, postavio Vučinića u ANB i za šefa policije Vuksanovića, koji se na tom mjestu zadržao gotovo godinu.
Umjesto Vuksanovića, za šefa policije je početkom 2013. izabran Slavko Stojanović, lojalan Markoviću koji, kako se pretpostavlja, prethodno nije uspio da na to mjesto instalira Jokovića.
Spekuliše se da je izbor Jokovića direktno blokirao Lukšić, lobiranjem u pojedinim ambasadama. Takođe se spekuliše i da je crnogorskog ambasadora u Vašingtonu, Srđu Darmanovića, nazvao tadašnji zamjenik državnog sekretara Filip Riker da ga upozna sa tim da Joković zbog navodnog prisluškivanja diplomata u Podgorici nije dobro rješenje.
I dok se Joković do sada uzdržava da izađe javno, Veljović, čija su braća navodno kontrolisala šverc na granici sa Kosovom, branio se i prijetio da će objelodaniti šta se sve dešava u dalekoj pozadini političke i ekonomske pozornice.
Na drugoj strani Boro Vučinić, koga je premijer Milo Đukanović, prema informacijama “Vijesti”, primio na razgovor tek negdje oko godišnjice svog sedmog premijerskog mandata, zadržao je poziciju prvog tajnog agenta, izgleda zahvaljujući prvenstveno sugestijama iz Vašingtona.
U obje grupacije postoje ljudi, moguće i hijerarhijski visoko, koji su raspoloženi i stručni da rade posao kako treba, ali za sada to ne dolazi do izražaja zbog mogućnosti da budu trn u oku objema stranama u sukobu ili zbog toga što imaju ambiciju za većom funkcijom, na kojoj bi mogli u budućnosti dobiti odriješene ruke za to.
Moguće razloge za sve oštriji sukob “ mojkovačke ekipe” i “ekipe iz Granda”, treba tražiti u činjenici da bi akteri ili dio njih iz grupacije koja izgubi, mogli biti podnijeti Briselu na oltar ili u činjenici da treba biti spreman i na prekompoziciju snaga u postđukanovićevskojj eri.
Trenutno, “mojkovačka ekipa” ima veću političko-pravosudnu težinu, dok su “grandovci” u finansijskoj prednosti.
Đukanović: Zavadi pa vladaj?
Da li je Milo Đukanović naklonjeniji “mojkovačkom klanu” ili “ekipi iz Granda” je nepoznanica. U političkim kuloarima se ocjenjuje da Đukanoviću, kao nespornom vladaru Crne Gore, odgovara pozicija vrhovnog arbitra i da se vodi parolom “zavadi pa vladaj”.
Na drugoj strani, upućeni tvrde da Đukanović ne povlači nijedan potez bez konsultacija sa Markovićem.
Moguće je da Đukanović makijavelistički podrži Markovića, kako bi oslabio “ekipu iz Granda”, ako ima informacije da je ona finansijski ili na bilo koji drugi način jača od “mojkovačkog klana”, čime bi je držao dalje od stepenika moći koji ima on i njegovo najuže okruženje.
Ko je u rascjepu i čija je Milica?
U rascjepu između dvije interesne grupacije nalazi se mnoštvo funkcionera DPS-a koji se, kako tvrde upućeni, ne svrstavaju ni na jednu stranu u strahu da bi mogli postati kolateralna šteta, poput ministra finansija Radoja Žugića, ili gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše koji igra solo na podgoričkom tržištu nekretnina u situaciji kada pokazuje jasnu ambiciju za još jedan mandat, bez obzira što se sa tim ne slaže dio državnog ili podgoričkog DPS-a, oličenog u Vladanu Vučeliću.
Dio funkcionera DPS-a, poput Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića ili Tarzana Miloševića koji je navodno povezan sa Acom Đukanovićem, nalazi se u krugu u kojem Đukanovićev šestar određuje gdje prolazi linija između ličnog, partijskog i javnog interesa.
Na kraju, dio čelnika vladajuće partije zadržava finansijsku i političku autonomnost, poput Svetozara Marovića u Budvi, dok je neke teško locirati ili povezati sa jednom od ove dvije grupacije.
To je slučaj sa Filipom Vujanovićem ili Milicom Pejanović Đurišić, upkos tome što u kabinetu šefa države sjedi Veljović, dok je Ivan Mašulović, blizak “kafi” u Ministarstvu odbrane. Pejanović Đurišić svojataju obje strane, u zapadnim krugovima je doživljavaju vrlo ozbiljno, u SDP-u kažu da je više njihova nego DPS-ova...
Aktuelizovanje priča o ponašanju njenog supruga Zorana tokom skoro dvodecenijskog obavljanja funkcije prvog čovjeka Montenegro erlajnsa, moglo bi da ukaže da je stala na žulj direktno Đukanoviću ili jednoj od dvije suprotstavljene ekipe.
Bonus video:
