Predsjednički kandidat Demokratske partije socijalista Filip Vujanović i njegov protivkandidat jedino se slažu u tome da Kombinat aluminijuma(KAP) ne treba ugasiti, ali Miodrag Lekić kaže da se, ako se to ipak desi, mora odgovarati za ekonomsku propast i da se mora znati da je to urađeno zbog vrlo loših odluka vlada koje je vodio Milo Đukanović i Vujanović.
Na pitanje da li treba ugasiti KAP i da li se ta odluka sada samo prolongira, Vujanović odgovara da “KAP obavezno treba sačuvati i kroz državno preuzimanje obezbjediti partnera koji će investirati u njega”.
Za Lekića je prvi uslov za bilo koju odluku o KAP-u otvaranje kompletnih finansijskih bilansa i ugovora iz svih prethodnih perioda.
“Bez toga, bez utvrđivanja javne odgovrnosti za ogromne dugove koji ostaju građanima da ih otplaćaju, nema pravog rješenja.
Svakako da polazni pristup u rješavanja ovog problema treba da bude pokušaj spasavanja KAP-a, naravno na principima ekonomske racionalnosti.
Lako je reći: ugasiti KAP ali je to vrlo teško i užasno štetno sprovesti u djelo. Pitanje je ugasimo li KAP šta je sa našom ekonomskom budućnošću. Najgore od svega, ipak, je to što smo radom Vlade pa i mog protivkandidata dovedeni u priliku da nijedno rješenje nije dobro.
KAP treba spasiti, ali tajkunski interes je preko KAP-a ugrozio i Crnu Goru. Čini mi se da mnoge stvari više ne zavise od nas zbog vrlo loših i pogrešnih odluka prethodnih Vlada. Svaku su vodili ljudi iz DPS-a, a Đukanović lično cijelih sedam puta”, rekao je Lekić.
“Vijesti” su predsjedničkim kandidatima poslale identična pitanja koja većinom izlaze iz svakodnevnih poruka iz kampanje kako bi ih približile biračima i ponudili im identičan prostor za odgovore. Njihove odgovore objavljujemo u cjelosti.
Vaša stalna porodična primanja na mjesečnom nivou, prema podacima koji su objavljeni na sajtu Državne izborne komisije, iznose oko 3.700 eura (Vujanović), odnosno oko 4.000 eura (Lekić).
Koliko odvajate za mjesečne potrepštine (računi za utrošenu struju, telefon, hranu...) i kako ocjenjujete Vaš životni standard?
VUJANOVIĆ: Životni standard moje porodice je u skladu sa našim mjesečnim primanjima.
LEKIĆ: Jedno nužno preciziranje povodom mojih primanja. Nedavnim imenovanjem za poslanika, moja stalna primanja iznose 1.300 eura. Istina, ja ću još za neko veoma kratko vrijeme primati naknadu za već ostvareni rad na rimskom unuverzitetu i napisane tekstove u časopima i listovima, na bazi prethodno potpisanih ugovora.
Dakle, mojim radnim povratkom u Crnu Goru moja primanja se smanjuju za skoro dvije trećine, a moja supruga će u novim uslovima dobiti status nezaposlene osobe.
Treba, dakle, da se prilagodim novim uslovima u kojima ću očigledno imati pad životnog standarda. S druge strane, smatram pravednim da se kao predsjednički kandidat, i na ličnom planu prilagodim nezavidnoj crnogorskoj ekonomskoj stvarnosti.
Da li biste naveli kao primjer neki potez ili čin zbog koje bi Vi, iz moralnih razloga, podnijeli ostavku na javnu funkciju ili bi na partijskim/koalicijskim organima insistirali da onaj ko je prekršio moralna načela podnese ostavku? Šta je za vas javni moral?
VUJANOVIĆ: Skala morala javnih funkcionera mora da bude visoka, a zahtjevnost u poštovanju etičkih vrijednosti da se povećava sa značajem državne dužnosti.
Svaka povreda tih moralnih vrijednosti koja ugrožava vrijednost državne dužnosti i nanose štetu samoj državi ostavku čini nužnom.
LEKIĆ: Nemoralno je, prije svega, kršiti zakon, obmanjivati javnost, ostvarivati nezaslužene privilegije ili davati prednosti ličnim u odnosu na javne interese, blamiranje ugleda države u zemlji i inostranstvu bilo učešćem ili pokroviteljstvom korupcionaških poslova.
Razumije se, rečenim se ne iscrpljuje materija javnog nemorala, ali navedeno sigurno implicira javnu odgovrnost i primjenu sankcija, u kojima ostavke treba da budu prvi čin. I to treba da važi za sve.
Ako ne dođe do bitne i hitne promjene u poimanju i praksi javne odgovornosti, pobijediće moral korupcije ili korupcija morala - dakle potpuni sunovrat javnog morala. Ja sam, ipak, uvjeren da Crna Gora nije izvršila moralno samoubistvo i da će to pokazati vec na izborima 7. aprila.
U Crnoj Gori nema primjera da je neki visoki funkcioner pravosnažno osuđen za djela koja se mogu podvesti pod korupciju. Da li mislite da su funkcioneri u Crnoj Gori toliko bezgrešni ili postoji problem u pravosuđu i policiji koji su nesposobni, korumpirani ili pod političkim uticajem? Ko je najveći problem u tom sistemu?
VUJANOVIĆ: Ne bih se saglasio sa vašom konstatacijom. I iz sudske i iz izvršne vlasti i strukture lokalne uprave imamo pravosnažno osuđena lica za korupciona krivična djela.
Uvjek sam saopštavao i saopštavam da smo svi jednaki pred zakonom i da niko nije iznad zakona, a da je obaveza svih, a države posebno, da se odlučno i bezrezervno bore protiv organizovanog kriminala i korupcije.
LEKIĆ: Očigledno je da funkcioneri nijesu bezgrešni i to svi u Crnoj Gori znaju. Pritom, ovu konstataciju ne treba generalizovati. Svakako, da dio uzroka, i to onih glavnih, treba tražiti u neadekvatnom radu nadležnih organa, u prvom redu dijelova policije i pravosuđa koji su pod sjenkom političko partijskog upravljanja.
Najveci problem je zapravo stvoreni sistem neodgovrnosti. Nečinjenje onih koji bi trebali da štite državni i javni interes davno je prešlo svaku mjeru pristojnosti.
Vrhovni državni tužilac se zaista ponaša kao zaštitnik privatnih ili privatno-partijskih interesa. Jedini izlaz je da institucije postanu u pravom smislu autonomne i da tako primarno štite ustav i zakone. U tom procesu bitnu ulogu imaju oni koji su na čelu institucija, na njima je konkretna odgovornost što ce izabrati – služenje političkoj eliti, pojedincima i grupama ili zastita pravila i interesa građana.
Njihov izbor treba zaoštriti, učiniti im do znanja da i oni mogu biti predmet sankcija, svakako i onih krivičnih koje ne zastarijevaju.
Da li ste Vi ili neko iz Vašeg porodičnog ili privatnog okruženja bili u prilici da koristite usluge državnih zdravstvenih ustanova? Da li Vam je neko ispričao da je bio prinuđen da da mito ili da traži vezu kod određenog ljekara? Šta ste preduzeli povodom toga? Da li znate da postoji takvi primjeri?
LEKIĆ: Prije desetak godina bio sam prinuđen da zatražim posao u drugoj zemlji - u Italiji gdje sam radio i kao diplomata. Uspio sam u tome ali je istovremeno to značilo da u Crnoj Gori nisam mogao ostvariti bilo kakva prava pomenute vrste, dakle zdravstveno ili drugo osiguranje. Provodili smo ovdje godišnje dosta vremena i uzdali se u dobro zdravlje.
Shvatio sam, na žalost, da je ogromna većina ljudi bez obzira na mogućnost kompletne zdravstvene zaštite u Crnoj Gori razmišljala slično mojoj porodici. Uvidio sam da mnogi i dalje vjeruju kako im se, u trenucima zdravstvene ugroženosti, može pomoći jedino u nekim regionalnim centrima. To mora sve da nas zabrine i rastuži.
Vjerujem da ima mjesta zaključku kako se radi ne samo o neriješenim korupcijskim navikama u jednoj sferi zajedničkog života nego prije o sistemskom problemu. Ogromna većina zdravstvenih radnika je dostojna vlastitog poziva i pored toga što radi u nemogućim uslovima.
VUJANOVIĆ: Naravno da ja i moja porodica koristimo usluge zdravstva Crne Gore, kao i svi naši građani.
Veoma uvažavam posvećenost ljekara i medicinskog osoblja njihovom vrlo odgovornom poslu.
Mimo slučajeva koji su javnosti, poznati nikada ja ni niko od članova moje porodice nije čuo da je neko nekome uslovljavao medicinsku uslugu traženjem mita. Mislim da je velika obaveza svakog korisnika zdravstvene usluge da to prijavi, radi zdravlja, zdravstva, a i čitavog društva.
Što vam se dopada kod Vašeg protivkandidata i u kojim stavovima ste saglasni?
VUJANOVIĆ: Moj protivkandidat se odlučio za negativnu kampanju i predstavio u svjetlu koje je sam izabrao. Vjerujem da je ova konstatacija dovoljan komentar.
LEKIĆ: Mnogo je više stvari koje mu zamjeram, nego onih sa kojima bi mogli biti saglasni. Preciznije, moje zamjerke su značajne u toj mjeri da sam se kandidovao za predsjednika ne da bih ukazivao na sličnosti među nama, a nema ih mnogo, nego da ponudim drugačije i različito poimanje života, odnosa prema funkciji predsjednika i politike uopšte.
Da li biste naveli tri pitanja u kojima se ne slažete sa partijom (DPS)/koalicijom (DF) čiji ste dio?
LEKIĆ: DF još nije proslavio godinu postojanja. Urađeno je mnogo, a podsjećam da je sve učinjeno u toj specifičnoj političkoj organizaciji i koaliciji realizovano kroz kompromise i međusobna dogovaranja.
Ubijeđen sam da skorije nije postojala organizacija u našoj politici u kojoj se strpljivije i upornije dolazilo do prihvatljivih zaključaka za sve. Vrlo često se dešava da se ne slažem sa polaznim stavom ovog ili onog konstituenta DF ali na kraju dođe do usaglašavanja.
VUJANOVIĆ: Demokratska partija socijalista je uvjek bila otvorena za različita mišljenja u ime svoje veće vrijednosti. Vrednujući tu otvorenost smatram primjerenim da se drugačije mišljenje saopšti unutar partije, a ne javno.
Da li biste se, kako mogući predsjednik, odazvali zvaničnom pozivu Aleksandra Lukašenka ili Mahmuda Ahmedinedžada da posjetite Bjelorusiju, odnosno Iran? Zašto?
LEKIĆ: Međusobne posjete i razmjena državničkog uvažavanja podrazumijeva se sa svim zemljama sa kojima imamo uspostavljenu saradnju i diplomatske odnose. Ako bih prethodno ili tokom bilo kojeg međudržavnog kontakta zaključio da sagovornik dolazi iz zemlje u kojoj se krše ljudska prava i slobode sigurno takvu činjenicu ne bih ni zanemario. ni bagatelisao. Crna Gora je mala. ali moramo poštovati sebe i svoju tradiciju uspravnog i odvažnog postupanja ma ko nam bio sagovornik.
VUJANOVIĆ: Crna Gora je kandidat za EU koja vodi pristupne pregovore za članstvo. Djelimo vrijednosti spoljne politike EU u odnosu na Bjelorusiju i Iran što podrazumjeva i moj odnos prema zvaničnim posjetama ovih zemalja.
Bonus video:
