Ministraka odbrane Milica Pejanović Đurišić kazala je da Vlada radi na novom konceptu prema kojem će komunikacija sa građanima o članstvu Crne Gore u NATO biti direktna i otvorena, a koja će po mogućnosti biti oslobođena političkih ostrašćenosti, emocija, manipulacija svake vrste…
Da li ste zadovoljni rezultatima Komunikacione strategije o evroatlanskim integracijama?
Činjenica je da imamo trend koji je posljednjih nekoliko godina pozitivan kad je u pitanju podrška članstvu Crne Gore u NATO.
Svakako da javna podrška manja od 50 odsto predstavlja poseban izazov, i dodatnu odgovornost, kad su evroatlantske integracije u pitanju.
Ipak, umjesto licitiranja procentima, treba prepoznati da suštinski članstvo u NATO do sada nije bila tema koja je značajno motivisala građane da o njoj razmišljaju i da se izjašnjavaju.
Nijesam sigurna ni koliko će to biti moguće u uslovima aktuelne ekonomske krize.
Kako onda planirate motivisati ljude da daju podršku članstvu Crne Gore u NATO?
Trenutno se u Vladi radi na novom konceptu, i u organizacionom i u sadržajnom smislu.
Naglasak će biti na stvaranju uslova za direktnu i otvorenu komunikaciju sa građanima, koja će po mogućnosti biti oslobođena političkih ostrašćenosti, emocija, manipulacija svake vrste…
U pitanju je strateško državno pitanje, čijim optimalnim rješavanjem treba da obezbijedimo miran i siguran život na ovim prostorima, kako bi u sledećem koraku imali sve uslove za dalji progres u pravcu razvoja demokratije, ljudskih prava, vladavine prava, ekonomije.
Imajući to u vidu, dodatnim stepenom profesionalizacije Vladinog tima preći ćemo na naredni nivo komunikacionih aktivnosti, kako bi prevazišli atmosferu koja se počinje stvarati na javnoj sceni i koja u mnogo čemu podsjeća na odnose koje smo imali u susret referendum o nezavisnosti.
Hoćete da kažete da dio opozicije manipuliše emocijama građana?
Ne samo dio opozicije…
No, ono što je krucijalno važno jeste da, bez obzira na razlike, pokažemo visok stepen odgovornosti i autonomnosti kad nastojimo da dobijemo podršku za svoje stavove.
Tim prije što je riječ o procesu u koji su involvirani naši brojni strateški partneri, koji sa svoje strane pokazuju visok stepen razumijevanja i podrške kad su reforme u različitim sektorima u pitanju.
Šta znači ta “autonomnost” pri dobijanju podrške za određene stavove?
U sasvim jasnom smislu, koji je definisan ciljevima i potrebama isključivo i samo građana Crne Gore.
Vrijeme kad su politički prioriteti nekih drugih država određivali procese u Crnoj Gori, nepovratno je iza nas i oko toga ne treba imati ni najmanju dilemu.
Da li mislite da Srbija ili eventualno Rusija utiču na stav dijela opozicionih partija?
Riječ je o državama koje u svim zvaničnim i oficijelnim prilikama iskazuju visok stepen uvažavanja partnerskih odnosa koje grade sa Crnom Gorom.
Situacije kojima se kroz saopštene stavove ili političke susrete nastoji obezbijediti neka vrsta podrške ili razumijevanja za stavove koji su u skladu sa njihovim aktuelnim odnosom kad je u pitanju nivo saradnje sa NATO, predstavljaju dio političke scene i ne vjerujem da mogu značajnije uticati na većinski odnos građana prema ovom pitanju.
Šta mislite o navodima da se Đukanović vratio na mjesto premijera kako bi obezbijedio veću podršku za članstvo Crne Gore u NATO?
Opet smo na terenu odomaćenih priča o nepoznatim ciljevima, zavjerama, tajnim dogovorima…
Upravo je to ono što ja lično nastojim da prevaziđem kad je riječ o pitanju NATO članstva, kako bi racionalno i ozbiljno razgovarali o razlozima za i protiv, o institucijama, njihovoj ulozi i daljoj izgradnji…
Zašto ste odlučili da preuzmete Ministarstvo odbrane?
Svjesna sam da je to predstavljalo neku vrstu iznenađenja, ali vjerujem da sam kroz ostala pitanja i to pojasnila.
U potpunosti u skladu sa već navedenim pristupom, činjenica da je strateški prioritet Crne Gore u pogledu evroatlantskih integracija dobio dodatno na značaju i dinamici, u korelaciji sa mojim ličnim i profesionalnim obavezama, dovela je do takve moje odluke.
Sa kim ste razgovarali kada ste u martu došli za ministra odbrane – sa Đukanovićem ili sa tadašnjim premijerom Lukšićem? Ovo Vas pitam jer navodno nijeste u dobrim odnosima sa Lukšićem?
Ne vjerujem da je posebno produktivno razgovarati na temu takvih i sličnih spekulacija. To što nijesam prihvatala funkcije, ili što sam u nekim vremenima odlučivala da smanjim javni angažman, ni na koji način nije vezano sa ličnim ili kolegijalnim relacijama sa mojim kolegama iz DPS-a.
Moguće je da se u jednom dijelu javnosti koji u kontinuitetu traga za znacima slabosti ili nesporazuma, direktno i otvoreno saopštavanje određenih stavova i ocjena interpretira na način kako ste naveli. Ako je to tako, onda je definitivno u pitanju potpuno “promašena” tema.
Kazali ste da ste se svojevremeno povukli iz Predsjedništva DPS-a jer su odluke o beogradskom sporazumu donesene "na način koji nije uključio određeni broj ljudi". Kako sada komentarišete to što su posljednjih godina dosta krupne odluke, prvenstveno ekonomske, takođe donošene u uskom krugu ljudi i čak u neformalnim, neinstitucionalnim centrima moći?
Ocjene koje dajete su vrlo ozbiljne i, po meni, vrlo determinisane vašim odnosom prema aktuelnoj vladajućoj koaliciji.
U svakom slučaju, povezivanje ove vrste nije na mjestu. Ja sam govorila o političkim odlukama koje su, naravno, predmet razmatranja predsjedništva jedne partije.
Ničim nijesam implicirala mogućnost da Predsjedništvo DPS preuzima na sebe atribute izvršne vlasti, bez obzira na to što je riječ o partiji koja je na vlasti. Kroz transformaciju i modernizaciju partije, takvu praksu smo davno prevazišli.
Da li su Vam predstavnici NATO-a, prilikom brojnih susreta, konkretno ukazali na neke probleme kada je riječ o vladavini prava, kao jednom od uslova za članstvo Crne Gore u tu Alijansu?
Politički kriterijumi za NATO integracije se potpuno poklapaju sa onim što su kriterijumi vezani za evropske integracije. Uspješnost otvaranja pregovora u pogljavljima 23 i 24 direktno će uticatai na ono što je percepcija NATO zemalja oko ovih pitanja kad je Crna Gora u pitanju.
Da li lično mislite da bi odluka o članstvu u NATO trebalo da bude donijeta na referendumu ili u parlamentu?
U skladu sa nastojanjima da o ovom pitanju, koje prije svega treba da donese mir i stabilnost za sve građane naše države, razgovaramo direktno i na bazi činjenica, smatram da o načinu donošenja odluke treba da se dogovorimo u parlamentu
Zašto još nije formirana vojno-obavještajna služba?
U proteklim mjesecima su sprovedene sve aktivnosti na izradi podzakonskih akata kojima se utvrđuje način funkcionisanja ove službe. Radni timovi Ministarstva odbrane, u saradnji sa inostranim ekspertima i pripadnicima nacionalne bezbjedonosne zajednice, su već bili u prilici da unaprijede svoja znanja u jednoj oblasti u kojoj, kad su NATO standardi u pitanju, do sada nismo imali adekvatna ni znanja ni iskustva.
Jedini razlog zašto i u formalnom smislu, služba nije počela sa radom jesu parlamentarni izbori i opredjeljenje da se u mandatu tehničke Vlade ne donose odluke ovog značaja.
U međuvremenu su, u skladu sa Zakonom o odbrani, obavljene i konsultacije na Savjetu za odbranu i bezbjednost, tako da su stvoreni uslovi za procedure u Vladi.
Da li ste ispitali optužbe za diskriminaciju i antisindikalno djelovanje u Ministarstvu odbrane?
Sticajem okolnosti, dolaskom u Ministarstvo odbrane jedna od prvih stvari koje su me sačekali odnosila se upravo na sindikalno organizovanje.
U skladu sa generalnim pristupom, insistirala sam na informacijama u pogledu iskustava drugih država i eventualnih standarda u tom smislu.
Tim prije, što čak ni mnogim profesionalcima u ovom domenu pojam sindikalnog organizovanja u vojsci nije najasniji.
S obzirom da se pokazuje da je pitanje sindikalnog organizovanja u vojci, kao i u drugim domenima, isključivo pitanje inicijative i spremnosti za tom vrstom aktivnosti, odmah smo počeli raditi na identifikaciji potrebnih uslova za djelovanje sindikalnih organizacija na principima koji su prihvatljivi i održivi sa aspekta specifičnosti vojnog poziva. Uspostavljen je redovan dijalog sa predstavnicima dva sindikata i vjerujem da je napravljen određeni progres.
Dodatno, u cilju stvaranja svih formalnih pretpostavki, u proceduri usvajanja je predlog izmjena i dopuna Zakona o vojsci gdje će prvi put biti prepoznato i Ustavno pravo sindikalnog djelovanja u Vojsci.
Da li ste upšte provjeravali optužbe o angažovanju politiki podobnih u Vojsci, o neplaćenom noćnom radu...?
Iskreno, nijesam se time bavila jer mislim da to ne bi bilo produktivno i da bi takav odnos značajno usporio procese koji se dešavaju kad su reforme u Vojsci i Ministarstvu u pitanju.
U svom radu insistiram na otvorenosti i nediskriminatorskom odnosu po bilo kom kriterijumu, tako da očekujem da će brzina reagovanja na problem svakog pojedinca potvrditi odnos pune posvećenosti u pravcu prevazilaženja svih eventualnih problema i nejasnoća.
Kako komentarišete najavu Demokratskog fronta da će Vas pozvati na kontrolno saslušanje zbog toga što će crnogorski vojnici u martu promijeniti lokaciju i zadatake u ISAF misiji u Avganistanu? Da li je baza “Marmal” bezbjedna?
Inicijativu smatram apsolutno pozitivnom i nema nikakve dileme u pogledu spremnosti da sa članovima skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu razgovaram o svim pitanjima angažovanja pripadnika Vojske i policije u ISAF Misiji.
Vjerujem i da je naša obaveza da kvalitetno razjasnimo sve eventualne nejasnoće, kako bi bili u prilici da svi zajedno pružimo dodatnu podršku i aktuelnom i budućim kontigentima Crne Gore, u ovoj i drugim misijama.
Tim prije, što oni svojim profesionalnim angažovanjem, u zahtjevnim uslovima, uz neposredan cilj povezan sa unapredjenjem nivoa sposobnosti VCG, značajno doprinose izgradnji kredibilne pozicije naše države u međunarodnim relacijama.
Izbor predsjedničkog kandidata DPS-a ne treba da bude zasnovan na ambicijama pojedinaca
Da li biste prihvatili kandidaturu na predsjedničkim izborima?
Često sam bila u prilici da objašnjavam moj prilično specifičan odnos prema ovom i sličnim pitanjima, uvijek polazeći od činjenice da se za konkretne političke angažmane nijesam opredijeljivala na osnovu ambicije te vrste ili nekog definisanog "karijernog" plana.
Mnogo mi je bliži projektni pristup i kad su politički izazovi u pitanju. U takvom pristupu, jako mi je važna autonomija u odlučivanju šta, i pod kojim uslovima, smatram potencijalno motivišućim sa aspekta procesa koji su preduslov daljeg razvoja Crne Gore u pravcu demokratije i prosperiteta.
S druge strane, i sam proces utvrdjivanja kandidata za odgovorne pozicije ne treba da bude zasnovan na ambicijama i procjenama pojedinaca, tako da ja lično prednost uvijek dajem objektivnim procjenama i razmjeni argumenata, kako bi se na taj način način dodatno afirmisale politike koje realizujemo.
Da li aktuelni šef države i potpredsjednik DPS Filip Vujanović ima prava da se kandiduje treći put na izborima? Kako Vi tumačite Ustav po tom pitanju?
Očekujem da će DPS, i naravno Filip Vujanović, biti u stanju da definišu ono što je objektivno pravno tumačenje mogućnosti njegove ponovne kandidature. Ja ne uzimam za sebe pravo da se bavim pravnim tumačenjima.
Da li bi za DPS i Vujanovića bio problem, ako ne bi dobio podršku SDP-a iz kojeg tvrde da nema ustavno pravo na novu kandidaturu?
Prije svega, nemam punu informaciju da li je javno saopšten odnos SDP-a povezan isključivo sa prethodnim pitanjem.
U svakom slučaju, vjerovatno polazeći od činjenice da sam svojevremeno bila u prilici da neposredno radim na uspostavljanju koalicionih odnosa, pa i dobrih iskustava iz tog vremena, i dalje smatram da svaki pojedinačni politički izazov treba da bude prilika da se međusobni odnosi dalje razvijaju i unapređuju, na bazi jasnih principa.
Ne vidim razloge zašto to ne bi bio slučaj i kad su naredni predsjednički izbori u pitanju.
Kada sam Vas pitao za predsjedničku kandidaturu, imao sam u vidu pohvale koje je na Vaš račun iznio potpredsjednik DPS Svetozar Marović, a iz kojih se moglo zaključiti da se u DPS-u, ili da on lično razmišlja o Vama kao predsjedničkom kandidatu. Često ste bili predmet spekulacija da ćete biti premijer, šef diplomatije, glavni pregovarač sa EU..? Kako to objašnjavate?
Mislim da sam Vam već djelimično odgovorila na to pitanje. Vjerovatno je dio razloga upravo u činjenici da sve ove godine nijesam prihvatala, niti bila spremna da se potpuno posvetim onome što su pozicije u izvršnoj vlasti. I onda se, u atmosferi brojnih nagađanja kojima smo izloženi, nekako uvijek provjeravalo da li sam taj odnos promijenila.
Nijesam ja prva rekla da je propao neoliberalni koncept
Da li ste sa Lukšićem ili Đukanovićem razgovarali nakon što ste prije oko pola godine žestoko kritikovali neoliberalni koncept? Da li su Vam zamjerili jer su upravo oni prepoznati kao zagovornici i propagatori tog koncepta, kako ste rekli, "rasprodaje svega i svačega"?
Navedene ocjene ne predstavljaju nešto na šta ja polažem autorsko pravo. U pitanju je koncept koji se globalno pokazao neuspješnim i od 2008. godine doživljava modifikacije kako bi se došlo do odgovora na globalnu krizu. Možemo polemisati oko toga da li je zaista u Crnoj Gori takav koncept uopšte i implementiran, ili su to bili samo neki njegovi elementi.
U svakom slučaju, posledice insistiranja na ekonomskom razvoju koji će biti zasnovan samo i isključivo na tržišnim principima, su tu. I kao što je to bio slučaj i sa ostalim državama, moramo napraviti iskorak u cilju izbjegavanja prije svega recesije.
Polazeći od sadržaja ekspozea koji je predstavljen u Skupštini, trenutno je u Vladi prioritet izrada programa rada kako bi se dali jasni i održivi odgovori u tom pravcu. U kom dijelu ekspozeoa ste prepoznali taj otklon od neoliberalnog koncepta?
Nisam ih samo ja prepoznala… U svakom slučaju, nije riječ o tome da bilo ko dovodi u pitanje principe slobodnog tržišta. Cilj u ovom vremenu krize treba da bude u pravcu stvaranja širokog društvenog kompromisa, kako bi se upravo zakoni tržišta orijentisali u interesu onih koji su socijalno najranjiviji.
Uzajamne koncesije različitih društvenih i ekonomskih subjekata su neophodne kako bi se reformisali na način da obezbijedimo uslove za stvaranje novog društvenog proizvoda.
Prvi put imamo koristi od prodaje bivše vojne imovine
Da li će manja budžetska stredstva za MO uticati na ostvarivanje partnerskih ciljeva?
Moram da skrenem pažnju na činjenicu koja nije dovoljno uočena kad je u pitanju Budžet za 2013. Naime, prvi put od kada govorimo o VCG, stvorena je pretpostavka da se dio sredstva koja će biti ostvarena prodajom nepokretne tzv, bivše vojne imovine, opredijele za modernizaciju i opremanje VCG.
Predviđen je ukupan iznos do 4,5 miliona eura, s tim da će realan iznos biti determinisan uslovima da se u aktuelnom ekonomskom ambijentu realizuju planirani projekti prodaje ili zakupa imovine koja sa aspekta VCG nema svoju upotrebnu vrijednost.
Time je potencijalno budžetsko opredijeljene za MO preko 40 miliona eura, što predstavlja dobru vijest ne samo za Vojsku CG, već i za sve naše partnere jer ukazuje na spremnost da se dodatno unaprijedi stepen interoperabilnosti i profesionalnog kredibiliteta pripadnika VCG.
Na drugoj strani, razumijevanje i podrška u tom pogledu kako Vlade, tako i Skupštine, predstavljaju dodatnu obavezu i odgovornost kad je u pitanju definisanje prioritetnih ciljeva modernizacije.
Bonus video:
