Iako bi se moglo tumačiti kao pritisak ili otvaranje prostora za Pozitivnu i Socijalističku narodnu partiju (SNP) da ga lakše podrže na predsjedničkim izborima, Miodrag Lekić je najavom da bi mogao da zamrzne funkciju u Demokratskom frontu i nastupi kao nezavisni kandidat stavio znak jednakosti sa mogućim protivkandidatom Filipom Vujanovićem i novi upitnik kada je u pitanju principijelnosti opozicije.
Opozicija je početkom godine negodovali zbog imenovanja Božidara Vuksanovića i Bora Vučinića za direktore Uprave policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost jer su praktično direktno iz vrha DPS-a došli na pozicije koje treba da pokrivaju nestranačke ličnosti.
Onda je Nova srpska demokratija u jeku pregovora o formiranju vlasti u Nikšiću predložila da jedan od njenih značajnih partijskih operativaca, predsjednik Izvršnog odbora, Milutin Đukanović prije izbora za gradonačelnika zamrzne partijsku funkciju.
“Ovo nam svima pomaže da i sami vidimo da je interes svih stranaka samo partijske prirode, a ne principijelne ili moralne. I to je dobro, jer je i krajnje vrijeme da se politička scena u Crnoj Gori promatra kroz prizmu političkih interesa”, ocijenio je generalni sekreta Evropskog pokrteta u Crnoj Gori Momčilo Radulović.
I dok su odluku da zamrznu Đukanovića pravdali time da su samo izlazili u susret “glupim” zahtjevima Pozitivne, poslanici opozicije su u parlamentu upozoravali da Vučinić i Vuksanović, kao angažovani partijski aktivisti, neće moći da se distanciraju od stranke na mjestima direktora ANB i policije. Za Gorana Danilovića, Vuksanović je bio “predizborni šef policije”.
Prvi “nestranački” šef ANB-a
Tradiciju “zamrzavanja” ili preciznije formalnog cijepanja partijske knjižice radi izbora na funkciju, koju po zakonu mora da pokriva nestranačka ličnost, počeo je sadašnji ministar pravde Duško Marković. On je člansku kartu DPS-a vratio 1998. nekoliko mjeseci prije imenovanja za šefa Državne bezbjednosti. Marković je prije toga sedam godina bio generalni sekretar Vlade i poslanik DPS-a.
“Najljepšu” priču o zamrzavanju partijskog statusa priča aktueleni šef države Filip Vujanović koji je postao i tema anegdota.
Navodno je svojevremeno visoki funkcioner SDP-a, kada je od kolege iz DPS-a dobio odgovor da se Vujanović na stranačkom kongresu 2011. može kandidovati za potpredsjednika tako što će odmrznuti funkciju šefa države, rekao “možete ga bačiti, ako ga još jednom odmrznete”.
Prije toga, Vujanović koji se predstavlja kao predsjednik svih građana, bio je koordinator te partije za Podgoricu.
Status u partiji Vujanović je odmrznuo na šestom stranačkom kongresu maja prošle godine i zajedno sa Željkom Šturanovićem i Svetozarom Marovićem, ponovo se kandidovao za mjesto potpredsjednika partije.
Da se Vujanović nije ponovo zamrzavao, pokazuje podatak sa sajta DPS-a
Da se Vujanović nije ponovo zamrzavao, pokazuje podatak sa sajta DPS-a, na kojem piše da je šefu države dodjeljena uloga koordinatora vladajuće partije za Cetinje.
Partijske i službene obaveze istovremeno je obavljao i šef kriminalistike Vojislav Marković koji je u prvoj polovini ove godine kao odbornik DPS-a učestvovao na sjednici Skupštine glavnog grada i glasao za Izvještaj o radu gradonačelnika Miomira Mugoše za 2011. godinu. Prema kodeksu policijske etike, koji je obavezujući za sve policijske službenike, oni posao moraju obavljati “politički neutralno”. Skoro i da je zaboravljeno da je i sadašnji predsjednik Komisije za sprečavanje sukoba interesa, koja bi trebala da je nezavisna, Slobodan Leković bio odbornik u SO Podgorica.
Koliko se “distancirao” od vladajuće partije pokazao je i izjavom da Đukanović nije morao da prijavi sat vrijedan 106 hiljada eura jer ne spada u nepokretnu imovinu, te da nije u obavezi da govori je li tadašnji šef diplomatije Milan Roćen vratio kredit.
Pešić i Božović u neutralnim bojama
Zbog rada u državnim tijelima partiju su napuštali i opozicioni funkcioneri. Iz Državne revizorske institucije iz Socijalističke narodne partije (SNP) izašao je Dragan Pešić i postao član Senata, dok je Srđa Božović postao član Savjeta Centralne banke iz opozicionih klupa. Kao i predstavnici DPS-a, praktično su samo partijske boje preko noći zamijenili navodno neutralnim.
Zamrzavanje kao logičan potez: Lekić
Nakon toga javno se nijesu pojavljivali kao partijski funkcioneri, ali je pitanje da li je njihovo distanciranje posljedica profesionalizma ili unutarpartijskih nesuglasica. Božović je svojevremo poveo javnu polemiku sa Velizarom Kaluđerovićem, poručujući mu da neće napustati parlament i da ne postoji odluka o rotaciji poslanika.
Momčilo Radulović smatra da je praksa pokazala da je distanciranje od partije samo formalan čin, te da takva vrsta distanciranja ima smisla samo u slučaju predsjednika države.
“Pokušaj navodnog potpunog distanciranja određenih javnih funkcionera koje je imenovala partija, bio je i jeste u najvećem broju slučajeva samo politički marketing. Mislim da za time nema potrebe, jer i dobar i loš rad nekog partijskog lidera na određenoj funkcji treba da doprinese ili oduzme od rejtinga date partije”, smatra Radulović.
Kako je to u Hrvatskoj...
Za razliku od Crne Gore, hrvatski Ustav obavezuje predsjednika države da ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost i da nakon izbora mora podnijeti ostavku na članstvo u političkoj stranci i o tome obavijestiti Hrvatski sabor.
Međutim, bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić je, i prije izmjena Ustava, bio primjer državnika u regionu koji je stupanjem na funkciju podnio ostavku u partiji i zaobilazio partijske događaje.
Svojim radom je pokazao da je uspio da se distancira od partijskih uticaja, što je kasnije prenio i na sadašnjeg predsjednika Iva Josipovića. Josipović je izabran kao nestranačka ličnost, iako mu je podršku prilikom kanidature dala hrvatska SDP-a. S druge strane, predsjednik Srbije Boris Tadić bio je istovremeno lider Demokratske stranke (DS) i, u političkom sistemu koji se razlikuje od crnogorskog, nijednog trenutka nije pokazao da se distancirao od partije kojom predsjedava.
Galerija
Bonus video:
