Crnogorski političari i javni službenici nerijetko posežu za neistinama u javnoj komunikaciju, često su nedosljedni i ne ispunjavaju obećanja, što vjerovatno nikome nije nova informacija.
Projekat Istinomjer koji je pokrenuo Centar za demokratsku tranziciju je analizirao i upoređivao izjave crnogorskih političara u kojima su mnogi porekli ono što su nekom drugom spočitivali samo par mjeseci ranije.
Tako je premijer Igor Lukšić 18. jula u Skupštini Crne Gore ismijavao poslanika NOVE kazavši da je izgradnja autoputa “sve izjesnija i pored cinizma Danilovića”.
Samo nešto više od mjesec dana kasnije Lukšić je tokom posjete Kini rekao da "ovaj projekat moramo posmatrati realno, ako znamo da dionica od Kolašina do Podgorice košta skoro milijardu eura. U situaciji kada je to skoro 30 odsto BDP-a i kada bi to podrazumijevalo državni kredit ili državnu garanciju, onda u vremenu kada dužnička kriza dominira Evropom, svi finansijeri postaju, blago rečeno, suzdržani. Zbog toga nije isključeno da bi Exim banka na tako veliki projekat kakav je auto-put morala suzdržano gledati i dati priorotet nekim drugim projektima ocijenio je premijer i dodao da bi „stvari trebalo posmatrati realno i ocijeniti da li je Crna Gora u ovom trenutku u mogućnosti da zaključi aranžman koji bi značio brzu izgradnju“.
Kod čuvenog autoputa se opekao i Andrija Lompar, koji je krajem jula ove godine rekao da "projekat autoputa Bar-Boljare, za koji se trenutno radi tehničko-ekonomska studija o opcijama gradnje, od početka realizacije ima podršku međunarodnih finansijskih institucija”.
Međutim sam Lompar je još 2009. rekao da Svjetska banka ima rezerve prema gradnji autoputa, što je kasnije u autorskim tekstovima potvrdio i šef Kancelarije Svjetske banke u Crnoj Gori Jan Peter Olters koji je između ostalog rekao da “izvođenje infrastrukturnih projekata ovih razmjera, uz trošak ravan oko dvije trećine ovogodišnjeg bruto društvenog proizvoda, protegnuće se na nekoliko privrednih i izbornih ciklusa".
Kako Vešović brani šefa
Portparol DPS-a, Časlav Vešović je krajem jula da predsjednik DPS-a, Milo Đukanović, "nikada nije napadao medije".
Milo Đukanović je u intervjuu za beogradski nedjeljnik “Vreme” od 5. jula 2012. godine, kazao sljedeće:
“…Naravno, sve ove laži ćete uredno naći na naslovnim stranama novina čiji je cilj unižavanje i blaćenje Crne Gore i mene lično. Ako pogledate naslovne strane ‘Dana', ‘Vijesti’ i ‘Monitora'…”.
Nakon pitanja novinara u kome je izraženo čuđenje: “Neće biti da je cilj novina koje su svojevremeno bile neka vrsta vaših saveznika u borbi za nezavisnost – blaćenje i unižavanje Crne Gore?!”, Đukanović je, pored ostalog, kazao:
“Hoće, hoće… Evo, uporedite naslovne starne ‘Dana', ‘Vijesti’ i ‘Monitora': nema razlike. Uskoro će, vjerovatno u interesu racionalizacije, svi imati jednu redakciju. Dakle, ono što je o meni u svojim čuvenim kolumnama devedesetih pisala gospođa Mirjana Marković, to danas pišu beogradski i podgorički velikani istraživačkog strvinarstva. Njihov ‘izvor informisanja’ su iste obavještajne, bezbjednosne agencije i službe koje su važna poluga velikosrpskog državnog nacionalizma i koji za metu imaju Crnu Goru i mene koga doživljavaju kao glavnu prepreku na putu zaokruživanja propalog projekta velike Srbije. Najzad, ti mediji su zauzeli mjesto rasparčane, nesposobne i bezidejne crnogorske opozicije i sa tih pozicija pokazuju vrlo jasne ambicije…”
Iz navedenog se jasno vidi da Đukanović napada dnevne listove "Dan" i "Vijesti" i nedjeljnik "Monitor", što Vešovićevu izjavu čini neistinitom.
Đukanović ne napada ni protivnike, dok ne zagusti
Đukanović je prije nedjelju dana rekao da "nije dovoljno jednom četničkom vojvodi, jednom ambasadoru velikosrpskog nacionalizma i jednom kolumnisti najvećeg narkoklana na Balkanu da se zaklone iza zvučne parole militarističko demokratskog sadržaja kakav je Demokratski front da bi pokušali da operu svoju prošlost i da zavaraju crnogorsko biračko tijelo”, aludirajući na Andriju Mandića, Miodraga Lekića i Nebojšu Medojevića.
Ova izjava ne bi bila ništa neobično u Đukanovićevom repertoaru da prije samo dva mjeseca nije rekao: “Ne komentarišem protivnike, dovoljno je što oni komentarišu mene. Šta god oni govorili to ne umanjuje ni moj, ni rejting partije koju predstavljam“.
10% odsto ili 1.45%
Sredinom jula se ministar rada i socijalnog staranja, Suad Numanović, pohvalio da "procenat zaposlenosti je veći nekih 10 odsto u odnosu na ovaj period prošle godine".
Međutim, to nije istina jer je u julu 2011. godine u Crnoj Gori bilo zaposleno 170.618 radnika. Ove godine je u istom mjesecu bilo 173. 124 zaposlenih, što je samo 1,45 % više nego prošle godine.
Od najjefitinije do najskupljeg a sve neistina
Početkom avgusta je ministar poljoprivrede Tarzan Milošević kazao da "vekna hljeba kod nas ne košta više nego u zemljama okruženja, kad se iznos preračuna u eure".
Vekna bijelog hljeba u Crnoj Gori košta 70 centi. U Srbiji bijeli hljeb “sava” od 500 grama košta 44 dinara, što je 37 euro centi. Slično je i na Kosovu, gdje ta vrsta hljeba košta 40 centi. U Makedoniji standardna vekna hljeba košta od 23 do 30 denara, što je 37-48 euro centi. U Bosni i Hercegovini za ovaj proizvod daju jednu konvertibilnu marku, odnosno 51 euro cent. U Albaniji je cijena hljeba 80 leka ili 58 euro centi.
Milošević se već sjutra ispravio i to kako, pa je rekao da je "cijena vekne hljeba sigurno najviša u regionu".
Ali, ni to nije istina jer standardna vekna bijelog hljeba u Hrvatskoj košta 7.99 kuna, odnosno 1,07 eura, a u Sloveniji 1,38 eura.
Medojević i javni, spoljni, državni dug...
Funkcioner Demokratskog fronta, Nebojša Medojević, je sredinom avgusta rekao da “zajednički, državni dug i dug privatnih kompanija prelazi 100% BDP.”
Podaci Istinomjera pokazuju drugačije jer je državni dug Crne Gore, prema podacima Ministarstva finansija, na kraju aprila 2012. godine iznosio 1.638,6 miliona eura ili 48,1% BDP. Prema podacima Centralne banke Crne Gore, ukupna dugovanja (stanje potraživanja banaka po kreditima) privrednih društava u većinskom privatnom vlasništvu na dan 31.07.2012. godine iznosila su 925,7 miliona eura. Prema podacima Zavoda za statistiku Crne Gore, Bruto domaći proizvod (BDP) u 2010. godini iznosio je 3.104 miliona eura, dok je procijenjeni za 2011. godinu 3.273 miliona eura. Zbir državnog duga i dugovanja privrednih društava u većinskom privatnom vlasništvu iznosi 2.564,3 miliona eura, što je 78 % procijenjenog BDP za 2011. godinu.
Medojević je krajem jula rekao da "stanje u ekonomiji katastrofalno, javni dug je duplo veći nego na početku mandata“.
Međutim, iako je ukupni državni dug Crne Gore s kraja aprila 2012. godine je bio znatno veći (1.003,6 miliona eura – 1.638,6 miliona eura) u odnosu na stanje iz sredine 2009. godine, a u međuvremenu se Vlada Crne Gore još zadužila to još uvijek manje nego duplo u odnosu početak mandata vlade nakon parlamentarnih izbora 2009. godine.
Spoljni dug je, međutim, još krajem aprila 2012. godine bio više nego dupliran u odnosu na stanje iz sredine 2009. godine.
Promet ili profit
Medojevićev kolega, Branko Radulović je komentarišući najave Toščelika o ulaganjima u Željezaru izrazio sumnju "da će podići proizvodnju specijalnih čelika 400.000 tona i da će ostvariti profit veći od 500 miliona eura. To sve sa 550 radnika i nekom investicijom od par desetina miliona eura".
Međutim, iz Toščelika su najavili da će u naredne tri godine investirati 35 miliona eura, zaposliti 550 radnika i kapacitete povećati sa sadašnjih 120.000 tona čelika godišnje na 400.000, i time dostići godišnji promet od 500 miliona eura. Nema pomena o 500 miliona eura profita.
Svi se pretvorili u većinu
Janko Vučinić iz Demokratskog fronta je prije nedjelju dana istakao je da u Frontu nije kao pojedinac, već kao “neko ko ima podršku većine članova Unije”.
Vučinić je samo 9 dana prije ove izjave rekao: “Nijesam ja njima problem kao sindikalac, već je njihov problem što je čitavo članstvo Unije slobodnih sindikata u DF-u i što će za front glasati svi pošteni, ojađeni i obespravljeni ljudi Cme Gore”.
Galerija
Bonus video:
