Milo Đukanović sad juri i fašiste po Crnoj Gori. Kao da je 1942, a ne drugo poluvrijeme procesa evropskih integracija. Nijesu više dovoljni samo četnici, Srbi, Rusi, pa ni miševi koje bi trebalo deratizovati. Valja, u ovom finišu izborne kampanje, malo podignuti tenzije. Može to pomoći Đukanoviću dok mu brat nesmetano prodaje Elektroprivredi akcije Rudnika uglja po privilegovanim cijenama, sestrić devastira najljepše predjele Crne Gore pod zaštitom UNESCO koje ni okupatori nijesu smjeli dirnuti, a sin crta planove o pregrađivanju korita rijeka. Treba juriti neprijatelje dok se u porodični budžet ubacuju milioni od naših ruda, mora, rijeka i sunca, koje bi valjda samo njih trebalo da grije, saopštila je predsjednica Centra za istraživačko novinarstvo Milka Tadić Mijović.
Navela je da je u ovih trideset godina vladavine, Đukanović državu "vodio iz jedne nesreće u drugu".
"Iz rata u rat, iz državnog udara u državni udar, iz podjele u podjelu. Jasno, samo je tako u vanrednim okolnostima njegova naopaka politika mogla da se održi. Danas govori o fašistima, umjesto da nam odgovori na ključno pitanje – kako je to on od plate, dok je Crna Gora siromašila, ušao među dvadeset najbogatijih državnika svijeta. Ali, Đukanovićev problem odavno nijesu samo "fašisti" iz domaćih kritičkih medija i NVO, koji se usuđuju da istražuju mutne poslove kandidata DPS-a, njegove porodice, ortaka i kumova. U izvještaju Evropske unije stoji da je Crna Gora zarobljena država. A Freedom House pojašnjava da je Đukanovićev interes zarobio Crnu Goru. Zato, priča o fašistima teško može zamagliti suštinu – glavni problem ove zemlje je njen višedecenijski vođa, a ne oni koje ne može da zaplaši", zaključila je Tadić Mijović.
Bonus video:
