Na predsjedničkim izborima u nedjelju Milo Đukanović hoće povratak. Zašto? Zato što ima znakova da bi iz ruku mogla da mu izmakne kontrola nad sistemom, ocjenjuje švajcarski „Noje cirher cajtung“.
Milo Đukanović „od 1991. godine određuje sudbinu Crne Gore. Otada nije ispuštao iz ruku upravljač u zemlji sa 600.000 stanovnika“, piše za list Noje cirher cajtung novinar Andreas Ernst. Taj upravljač je Đukanović uvijek držao rukama, „svejedno da li kao predsjednik države, premijer, ili, kao u posljednje vrijeme, šef Demokratske partije socijalista“.
„Te funkcije su u biti samo prazne ljušture koje ispunjava Đukanovićeva lična moć. Ona počiva na njegovoj mreži veza u zemlji i inostranstvu, na pokroviteljskom sistemu i na imetku koji je porodica Đukanović nagomilala u posljednjih tridesetak godina. Nakon parlamentarnih izbora 2016. on je predao funkciju premijera. Ali sada, na predsjedničkim izborima u nedjelju (15.4), on hoće povratak. Zašto? Pobjeda 2016. bila je tijesna, a i upozorenje da bi i vladavina DPS jednog dana mogla da se okonča. Unutrašnjepolitička klima u Crnoj Gori se otada nije smirila. Naprotiv, ima znakova da bi Đukanoviću mogla da izmakne iz ruku kontrola nad sistemom. Među njegovim sljedbenicima se javlja neposlušnost.“
Navodeći da je Đukanović nedavno bio ljut zbog postupanja Opštine Tivat koja je „odbila trgovinu koja bi jednom stranom investitoru mogla da obezbijedi smanjenje poreza od 5,6 miliona eura“, te da je on zato kritikovao kartel „NVO i medija“ kao „centar destrukcije“. A pomenut je i rat između dva narko-kartela „koji u Kotoru i Podgorici usred bijela dana pucaju jedni na druge i dižu jedni drugima automobile u vazduh.“
„Sve to ugrožava Đukanovićev sistem koji počiva na trojim stubovima: dirigovanoj demokratiji, dobrim odnosima sa susjedima i povezivanju sa Zapadom. Zajedno sa povodljivim pravosuđem i voljnim medijima, to garantuje njegove reizbore od početka devedesetih godina. Izbori jesu slobodni, ali nisu fer. Tu nema velike izborne prevare – ona nije ni potrebna, jer je opozicija medijski marginalizovana i pod opsadom pravosuđa.“
„Zahvaljujući njegovom (Đukanovićevom) instinktu moći i pragmatizmu, Crna Gora je danas, zajedno sa Srbijom, jedina zemlja Zapadnog Balkana koja ima iole jasnu perspektivu pristupa EU. Doduše, pregovaračka poglavlja koja se tiču pravne države mogla bi da mu zadaju velike glavobolje“, piše, između ostalog, Andreas Ernst za Noje cirher cajtung.
Bonus video: