Evropska unija (EU) nema strategiju za Zapadni Balkan zbog čega će nastaviti da toleriše reforme koje se sprovode samo na papiru, rekao je Tobi Fogel iz Vijeća za politiku demokratizacije (DPC). Briselski analitičar smatra da je EU posljednjih godina koristila pristupni proces kao pogrešno sredstvo za reformu.
“EU nema strategiju prema zapadnom Balkanu osim proširenja. Zbog toga je rastuće protivljenje proširenju među zemljama članicama EU veliki problem za Uniju. Nema alternativnog pristupa koji ima smisla. Ono što se sada dešava je da se EU fokusira na tekuće pregovore o pridruživanju sa Srbijom i Crnom Gorom i na otpočinjanje razgovora sa Sjevernom Makedonijom. Za preostale zemlje vrata su zatvorena. Oni će dobiti novac i projekte i malo političke podrške, ali ništa od stvarne političke suštine“, kazao je Fogel u razgovoru za “Vijesti“.
- Da li mislite da će zahtjev pojedinih članica Unije, prije svega Francuske, za prekidom proširenja poslati lošu poruku zemljama Balkana?
Mislim da balkanske zemlje savršeno dobro shvataju situaciju u EU. Ne radi se samo o Francuskoj, već o čitavom broju zemalja koje su postale neprijateljske prema proširenju ili ne vide dobrobit od pridruživanja balkanskih zemalja. U nekom smislu, Francuska je jednostavno ona koja to izgovara naglas. Naravno da je to velika greška jer odbacuje sav, čak i relativno mali, politički uticaj koji je EU izgradila tokom godina.
- Koliko bi odlaganje politike proširenja moglo da utiče na reforme u regionu?
Tokom posljednjih nekoliko godina proces pristupanja EU se pokazao kao pogrešno sredstvo za reformu. Djeluje kao podsticaj za reforme u onim slučajevima u kojima vlade zapravo žele reformu, ali ne može da ubijedi političke elite koje se protive reformamajer one nisu u njihovom interesu. Reforme u zemaljama regiona uklonile bi glavni model kojim političke elite upravljaju, a to je vladavina kroz patronat ili nacionalne tenzije.
- Nedavni izvještaj o napretku pokazao je da Crna Gora ima loše rezultate u vladavini prava, slobodi medija, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije... Mislite li da Crna Gora, kao i ostale zemlje Zapadnog Balkana, sprovodi reforme samo na papiru?
Mislim da se u svim zemljama regiona dešavaju reforme koje postoje samo na papiru. Kada određene reforme utiču na poslove vladajućih elita, možete očekivati da se one ne sprovode već postoje samo na papiru. Interesantno je napomenuti da su, Crna Gora i Srbija, kao dvije zemlje koje su najdalje napredovale na svom putu ka EU u posljednjih nekoliko godina doživjele i najveće nazadovanje u pogledu slobode medija i drugih pitanja koja ukazuju na kvalitet demokratskog života. EU se mora zapitati zašto je to slučaj.
- Zašto EU toleriše takvo ponašanje?
EU se pretvara da kontroliše neiskrene reforme u balkanskim zemljama, jer nema druge politike prema regionu osim proširenja.
- U izvještajima o napretku se ukazuje da je manjak slobode medija problem u većini zemalja u regionu. Mislite li da pritisak na medije i stvaranje lokalnih autokratija postaje trend na zapadnom Balkanu?
Slobodni, nezavisni mediji dobar su pokazatelj zdravlja demokratije. Činjenica da su vladajuće elite u nekoliko zemalja smatrale potrebnim da ograniče prostor slobodnih medija sugeriše mi ne samo da nisu zaista demokrate, jer to smo znali i ranije, već i da misle kako je njihova moć možda slabija nego što izgleda. Rušenje bivšeg makedonskog premijera Nikole Gruevskog kroz konstantne ulične demonstracije i ujedinjenu opoziciju uzdrmali su mnoge režime u regionu i ostali lideri su odlučili da im se to ne dogodi. Ove trendove najjasnije vidimo u Crnoj Gori, Srbiji i Albaniji.
Kineske investicije se koriste za kontrolu
- Crnogorski predsjednik Milo Đukanović rekao je da bi Kina, Rusija i Turska mogle preuzeti vodeću ulogu na zapadnom Balkanu jer EU pokazuje nedostatak inicijative. Kako to komentarišete?
Ako govorimo samo o investicijama, onda vlade i privatni biznisi moraju pažljivo odmjeriti troškove vezane za svaki izvor finansiranja. Uopšteno govoreći, nema ništa loše u ruskim ili kineskim investicijama na Balkanu. Ali kada se strateški koriste za kontrolu ključne infrastrukture, stvara se sigurnosni rizik, dok vi stvarate političke poluge za te aktere. Mislim da bi bio pravi problem ako bi se crnogorski građani probudili za 15 godina i shvatili da sve njihove autoputeve i mostove i luke kontrolišu Rusi i Kinezi i da su opterećeni dugovima prema tim vladama.
Bonus video:
