Analiza govora tijela Stankovića i Katnića: Obojica imaju "pekmeza na prstima"

Može se sumnjati u vjerodostojnost svega što je nedavno javno poručio Vrhovni državni tužilac (VDT) Ivica Stanković, a njegov, ali i nastup specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića, ukazuje na to da obojica imaju “pekmeza na prstima”.

Hrvatski konsultant i stručnjak za poslovnu komunikaciju i lični razvoj Ljiljana Buhač ocijenila je i da je nedavna konferencija za medije bila predstava za javnost u kojoj je glavnu ulogu i kontrolu preuzeo Katnić, jer nije želio da njegov šef “nešto uprska”.

Ona je za “Vijesti” analizirala govor tijela tužitelja na konferenciji za medije održanoj dan nakon što je odbjegli biznismen Duško Knežević objavio snimak na kojem se čuje da je Stanković od njega uzima mito posredstvom sekretara Vrhovnog državnog tužilaštva Nenada Vujoševića.

Buhačeva je sumnju u vjerodostojnost javnog iskaza potkrijepila činjenicom da je Stanković o sebi čitao, a ne govorio što, kako navodi, upućuje na visoku kontrolu ponašanja i strah da ne kaže previše, ili ne pogriješi.

“Pogled fiksiran na papir, vrat ukočen, tijelo pod teretom, nema naginjanja glave - signali su uzrujanosti i procesuiranja neugodnog emocionalnog događaja“, kazala je Buhačeva za “Vijesti”.

Navodi da govor tijela Stankovića šalje poruku da je “u velikom problemu, nervozan, uplašen, niskog samopouzdanja i da bi se najrađe sakrio”.

“Nastup Stankovića bio je neuvjerljiv. Govor tijela - podignuta ramena, spuštena glava, takozvani ‘efekat kornjače’, izraz lica, šalju vidljive signale straha, nedoumice, emocionalnog stresa, nervoze, nelagode i da bi se najrađe sakrio, gotovo florescentno šalje poruku - „imam prste u pekmezu i u velikom sam problemu“.

Njena analiza pokazuje da je Stanković izgovarao jedno, a da je “njegov govor tijela pobijao svaku izgovorenu riječ“:

“Jednostavno, tijelo je radilo protiv njega. Nervozu, nelagodu, strah, a i upitnost za svaku izgovorenu riječ, naročito u dijelu gdje tvrdi da nema s time ništa, mogli smo prepoznati po slabom kontaktu očima s novinarima, stisnutim usnama bez kapi krvi, plitkom i teškom disanju, čestim teškim uzdisajima, dugim pauzama, zadržavanju daha, kontinuiranom vrpoljenju tokom čitanja, kao da sjedi na žeravici, te čitanju bez daha kao da se želi što prije riješiti ove neugodne situacije i pobjeći, što je uostalom i uradio“.

Stanković je na konferenciji za medije pročitao trominutnu izjavu, navodeći da je objavljeni snimak još jedan bezuspješan pokušaj da ga diskredituju u njegovoj višedecenijskoj karijeri i napustio događaj “zbog ranije preuzetih obaveza”.

Buhačeva ocjenjuje da je Stanković gestikulaciju i pokrete ruku i tijela sveo na minimalizam, doslovce ih smrznuo, što pokazuje odbrambeni stav. To je “prva linija odbrane protiv uočene prijetnje i opasnosti kao da se trudi da bude nevidljiv i da ne privuče pažnju“.

Ona navodi da Stankovićevu zabrinutost potvrđuje i to što govori o sebi u trećem licu, što ukazuje na uplašenost i nisko samopouzdanje i bježanje od odgovornosti, čime je “samo podebljao svoju neuvjerljivost i sumnju“.

“Sve upućuje da gospodina Stankovića čekaju teški dani, a da mu je podrška vrlo klimava barem što se tiče gospodina Katnića“.

Analiza pokazuje da je Katnić, za razliku od Stankovića, nervozu, nelagodu, a i ljutnju, demonstrirao kroz arogantno, dominantno, superiorno i samouvjereno držanje, ocijenila je Buhačeva.

“Konferenciju je započeo samodopadno i samopouzdano, s dozom dociranja novinarima. Vidljivo je iz nastupa da Katnić zna puno više nego što želi kazati, a to je prekrivao dugotrajnim pričanjem o stvarima koje sadržajno ne odgovaraju temi konferencije i to kako bi potrošio vrijeme i onemogućio postavljanje pitanja novinarima“.

Buhačeva ocjenjuje da takav pristup i demonstriranje moći i arogancije upućuju na to da i Katnić nije bez “pekmeza na prstima”.

“Načinom sjedjenja - zavaljen u stolici, želio je pokazati teritorijalnu dominaciju. Poruka - ‘ovdje sam ja gazda’ i pritom koristi položaj dominantog dlana – dlanovi prema dolje položeni na sto, ukazuju na visoki stupanj autoriteta i želje za preuzimanjem kontrole nad drugima i situacijom“.

Tokom cijelog njegovog nastupa su se, navodi Buhačeva, izmjenjivali pokreti dominacije, samouvjerenosti, samopouzdanja i narcisoidnosti, što pokazuju visoko podignuta glava, dominantnost dlanova, torzo udaljen od stola i otkopčan sako. Sve to šalje poruku - “pucajte, spreman sam na sve“.

“To je samo fasada, jer su se ispod površine jasno mogli iščitati signali nervoze, stresa, zabrinutosti, a i rastezanje istine - pokreti prepletenih prstiju, hvatanje i držanje za rub stola u trenucima konkretnog odgovora za sebe i Stankovića, često mijenjanje položaja tijela i beskonačno pričanje, lickanje usnica, odvraćanje pogleda, nemirne zjenice, primjena taktike – ‘pričaću samo da me ne pitaju’, nekontrolisano smijanje, te namješten dobronamjerni osmijeh, tzv. manekenski osmjeh“.

Ona ocjenjuje da Katnićev govor tijela pokazuje da se silno trudio da uvjeri novinare da je ono što govori - jedina istina:

“Egocentrik, samoljubiva osoba, željna pažnje i pohvala i potvrda da je lijep – ‘usta moja hvalite me’, voli eksponiranje i vrlo vješto manipuliše“.

Knežević je sredinom septembra objavio prvi snimak audio-razgovora sa Vujoševićem, u kojem sekretar tvrdi da je uzimao novac biznismena sa potjernice i njime kupovao službene usluge vrhovnog državnog tužioca - Stankovića.

Knežević je rekao da je u tu svrhu dao oko 800.000 eura.

Prvi čovjek tužilaštva to je negirao iste večeri kada je snimak objavljen, a dan kasnije, na konferenciji za medije, Katnić je saopštio da ne postoji “ni udaljena sumnja” da je njegov kolega, preko Vujoševića, uzimao mito od Kneževića, kako bi pomogao određenim kompanijama čiji je novac bio blokiran zbog istraga koje se vode protiv odbjeglog bankara.

Vujošević je uhapšen u petak ujutro na podgoričkom aerodromu. On je, kako je nezvanično saopšteno “Vijestima”, na saslušanju kazao da je od Kneževića uzeo “samo 20.000 eura”, jer mu je novac bio potreban za sopstveno liječenje.

Prema istim informacijama, negirao je da je bilo kakav novac dao Stankoviću.

Vujoševiću je određeno zadržavanje do 72 sata.

Katnić jedino uvjerljiv kad priča o svojoj imovini i uspjesima

Buhačeva ocjenjuje da Katnićev govor tijela dok je “opravdavao” Stankovića, pokazuje da “ono što je izrečeno, nije vjerodostojno“. “Držao se za rub stola što nam govori da se suzdržava da kaže sve što zna, a isprepleteni prsti šalju negativno raspoloženje, micanje predmeta na stolu (čaša, boca) znakovi su nervoze što mora o tome govoriti, kao i udaljavanje tijela od stola, popravljanje kravate, slijeganje ramenima itd.“

Ona navodi da je Katnić jedino bio uvjerljiv kada je govorio o svojoj imovini, uspjesima i slikanju s građanima.