Bivša diplomatkinja i viceguvernerka Irena Radović ocijenila je da su specifičnosti i ograničenja francuske administracije, reflektovane u okvirima interne politike i sentimentu francuskog biračkog tijela prema proširenju, rezultat prethodnih talasa proširenja i negativne percepcije zapadnog Balkana.
“Takva percepcija se ne može i neće promijeniti bez našeg aktivnog doprinosa. A dužni smo prevashodno našim građanima da kao aspirant na članstvo u EU uložimo značajniji napor da damo kredibilne reformske rezultate koji se od nas očekuju kroz istinsku posvećenost poštovanju vladavine prava i iskorjenjivanju korupcije i organizovanog kriminala”, kazala u intervjuu za “Vijesti” Radovićeva, koja je u žižu javnosti dospjela nakon smjene sa mjesta viceguvernerke Centralne banke.
Ona je godinama je bila angažovana u crnogorskoj diplomatiji. Na mjesto ambasadora u Francuskoj, Kneževini Monako i Kneževini Andori bila je imenovana u oktobru 2010.
S obzirom na posljednje izjave vicepremijera Zorana Pažina da se ključna poglavlja 23 i 24 ne zatvaraju jer pravosuđe ne sprovodi zakone, znači li to da smo zastali sa procesom integracija?
Iako je već sedam godina u pristupnim pregovorima, Crna Gora nije dobila od EU, mnogo puta najavljivana, završna mjerila za poglavlja 23 i 24, jer nema očekivanih rezultata u tim oblastima. Naš evropski put jeste usporen, ne samo zbog unutrašnjih odnosa u EU, već primarno zbog činjenice da izostaju kredibilni i opipljivi rezultati u oblasti vladavine prava, s akcentom na funkcionisanje pravosudnog sistema i efikasnu borbu protiv korupcije, koji su od otvaranja pregovora 2012. u srcu procesa pristupanja Crne Gore EU.
Nesporno je da ocjena dobijena u posljednjem Izvještaju o napretku Crne Gore za 2019. ukazuje da je ostvaren određen napredak, ali i da rezultat reformi ostaje i dalje ograničen. Ne možemo ignorisati ni u septembru 2019. izraženu zabrinutost ko-izvjestilaca Savjeta Evrope oko nezavisnosti pravosuđa, gdje se kao jedini pomak u vezi sa vladavinom prava eksplicitno pohvaljuju prvostepeni sudovi koji su poništili kao nezakonite odluke Skupštine o razrješenjima javnih funkcionera.
Na snažne primjedbe na postojanje političkog uticaja na pravosudne organe i izostanak kredibilnih rezultata u oblasti vladavine prava potrebno je demonstrirati političku volju da se implementiraju najbolji evropski standardi i obezbijediti odgovoran i kvalitetan institucionalni odgovor na izazove u praksi.
Ako je tako, da li je građanima važno ko je odgovoran - Vlada, tužilaštvo, Skupština. Da li je Pažinova izjava politička, skidanje odgovornosti za činjenicu da su godinama otvorena ključna privremena mjerila i ne zatavaraju se?
Vlada ima visok stepen odgovornosti - upravlja procesom pregovora, a u konkretnom slučaju potpredsjednik Vlade i ministar pravde kao predsjednik Savjeta za vladavinu prava i član Kolegijuma za pregovore o pristupanju EU ima naglašenu ulogu i pozvan je da utemeljeno i jasno problematizuje učinak institucija zbog kojih se poglavlja 23 i 24 ne zatvaraju.
Činjenica da stagniramo ili pak nazadujemo u implementaciji evropskih standarda, da najnovija istraživanja ukazuju na drastičan pad povjerenja crnogorskih građana u sudstvo, da je nivo povjerenja u tužilaštvo ‘na nedopustivo niskom nivou’ da upotrijebim ministrovu terminologiju, a da niko za takvo stanje ne preuzmima odgovornost je u najmanju ruku zabrinjavajuća.
Mediji spekulišu da će Crnoj Gori i državama u regionu ponuditi nova pregovaračka pravila o pristupanju, odnosno da umjesto budu punopravne članice mogu postati samo privilegovani partneri? Evropska unija prolazi kroz izazovan period i stav Francuske i dijela članica da je potrebno najprije konsolidovati EU nije nov.
Sredinom 2012. godine u susret otvaranju pregovora s Crnom Gorom sam kao crnogorski ambasador u Parizu bila suočena sa gotovo identičnim agrumentima zemlje domaćina, kakvi su nedavno, nažalost, upućeni Makedoniji i Albaniji. I za Crnu Goru je tada otvaranje pregovora privremeno odloženo.
Evropska komisija je u svjetlu zahtjeva zemalja članica među kojima i Francuske a propo naučenih lekcija tokom prethodnih talasa širenja EU tada usvojila stroži takozvani ‘novi pristup’ pregovora, s značajnijim fokusom na kriterijume ‘dobrog upravljanja’ (kao što su vladavina prava, nezavisno pravosuđe, sloboda medija i efikasna javna uprava). To je reflektovano u pregovaračkim okvirima za Crnu Goru i Srbiju, koji su zahtijevali da poglavlja 23 i 24 budu otvorena u ranim fazama pregovora i zatvorena tek na samom kraju procesa, te da se ukupan napredak u pregovaračkom procesu uslovljava napretkom u ovim oblastima.
U uslovima kada prema ocjeni evropskih partnera ni ovakav ‘novi pristup’ nije donio kredibilne i opipljive rezultate u oblasti vladavine prava kod zemalja u procesu pregovora, vjerujem da nije iznenađenje stav predsjednika Makrona da je sadašnji model ‘neefikasan’ i da treba pristupiti njegovoj izmjeni.
Kada je u pitanju suština izmjena pregovaračkih pravila, te da li će izmjene biti radikalnijeg karaktera, nezahvalno je davati prognoze u momentu kada novi sastav Evropske komisije, koja ispred EU vodi pregovore, nije otpočeo sa radom.
Svaka unaprijeđena metodologija koja bi garantovala da se proces pridruživanja odvija i sprovodi u korist poboljšanja kvaliteta života u našoj zemlji, trebalo bi da je politički i razvojno dobrodošla.
Novu metodologiju navodno utvrđuju najuticajnije zemlje EU, Francuska i Njemačka. Ako je tako - kakve su nam šanse? Da li je Francuska promijenila tradicionalno dobre odnose prema Crnoj Gori, Srbiji?
Francuska i Njemačka su prijatelji svih zemalja na zapadnom Balkanu. Svako ko poznaje i prati prilike u Francuskoj ima svijest da rezerve administracije predsjednika Makrona, kao i njegovih prethodnika, oblikuje opozicija daljem proširenju EU u cjelokupnom francuskom političkom establišmentu i domaćem biračkom tijelu, te da nije motivisana promjenom tradicionalno dobrih odnosa prema Crnoj Gori ili Srbiji. Ni prema Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i ostatku zemalja zapadnog Balkana.
Dodatan aspekt koji zaslužuje pažnju je i činjenica da je današnja EU nesporno suočena s izazovima u poštovanju vladavine prava, nezavisnosti pravosuđa, slobode medija od strane dijela ‘novijih’ država članica, što hrani visok nivo opreza i drugih država članica prema uvozu dodatne nestabilnosti te vrste u budućnosti, kroz proces proširenja.
Specifičnosti i ograničenja francuske administracije refektovane u okvirima interne politike i sentimentu francuskog biračkog tijela prema proširenju rezultat su dakle prethodnih talasa proširenja i negativne percepcije zapadnog Balkana. Takva percepcija se ne može i neće promijeniti bez našeg aktivnog doprinosa. A dužni smo prevashodno našim građanima da kao aspirant na članstvo u EU uložimo značajniji napor da damo kredibilne reformske reziltate koji se od nas očekuju kroz istinsku posvećenost poštovanju vladavine prava i iskorjenjivanju korupcije i organizovanog kriminala.
Žene slabije plaćene, politikom i dalje dominiraju muškarci
UN zagovaraju veće prisustvo žena u vlasti, žene su i dalje na marginama političkog odlučivanja, lošije plaćene.... Kako percipirate situaciju u Crnoj Gori i na Balkanu?
Uprkos činjenici da su sve zemlje zapadnog Balkana uvele kvote za parlamente kako bi se povećala zastupljenost žena, one su nesporno i dalje na marginama političkog odlučivanja. Partijska politika ostaje polje dominacije muškaraca, s naglašeno oskudnim prisustvom žena na pozicijama donosilaca odluka u političkim partijama, time i na ključnim pozicijama na državnom nivou, a i kada to u regionu nije slučaj, stiče se utisak da vlast leži negdje drugdje.
U Crnoj Gori imamo situaciju da se u kontinuitetu tokom protekle gotovo dvije decenije ni na jednoj od čelnih pozicija u državi ne nalazi žena. Statistika govori da na zapošljavanje žena na odgovornijim pozicijama ne utiče ni činjenica da doprinos rastu broja visokoobrazovanog stanovništva posljednjih godina dolazi upravo od strane žena, a posebno je upadljiv podatak koji se navodi u Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti da razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori iznosi 13,9 odsto.
I moje iskustvo jedine žene u rukovodećoj strukturi crnogorske vrhovne monetarne institucije - na poziciji viceguvernera tokom protekle decenije potvrđuje prethodno - imala sam značajno niža primanja nego moj kolega, muškarac, po osnovu diskrecionih odluka poslodavca o naknadama mimo osnovne zarade.
Bonus video:
