Dok izborna kampanja u vrijeme dok još traje pandemija korona virusa, sa jedne strane, sprečava da se predstavljanja ponuda na političkom tržištu sprovede na način na koji su građani navikli – kroz predizborne konvencije, skupove, tribine i razne slične manifestacije, sa druge strane ove izmijenjene okolnosti političke partije guraju u kreativnost, pa smo tako u prilici da vidimo mnoštvo zanimljivih, ponekad i veoma duhovitih političkih spotova. U odsustvu atmosfere političkih skupova, partije su primorane da se nadmeću na jednom potpuno drugačijem terenu, gdje uspješnost i efektivnost malo zavise od političkih slogana i parola, a više od reakcija koje se izazovu kod publike i potencijalnih birača.
Ohrabreni uspjehom prethodnog spota kojem je središte zbivanja u kafani, Koalicija „Mir je naša nacija“ nas u novom spotu izvodi napolje, na raskrsnicu, gdje se ponovo, slično kao prethodni put – u kafani, zatiču gužva i haos.
Ponovo ironično-humorne efekte proizvodi činjenica da u najmanju ruku – neobičan saobraćajni policajac pokušava da napravi red, ali taj i takav red je upravo ono što stvara haos.
Haos nastaje kada ulice postaju vlasništvo jednih, a drugima postaje zabranjeno da njima prođu. Haos nastaje kada idete ulicom i nikog ne dirate, ali vas ni to ne čini imunim na kazne saobraćajnih policajaca. Haos nastaje kad je nekome dopušteno sve, a nekom nije ništa. Haos ne prolazi bez posljedica: tamo gdje je gužva, tu se zviždi, psuje, trubi, svađa... Dovoljno je da jedne privilegujete, a druge diskriminišete, da stvorite konfliktnu situaciju, kako na raskrsnici, tako i u kući, kafani, cijelom društvu i državi.
Spot koalicije „Mir je naša nacija“ ukazuje na to kako je malo potrebno da se proizvedu toliko željene svađe koje su motor njihovog održavanja na vlasti.
Sve je, naravno, propraćeno i pojavom komičnih likova koji mehanički, lišeni svakog impulsa ka promišljanju stvarnosti i vlastite situacije, trčkaraju za automobilom sa zatamnjenim staklima, što je scena zaoštrena do granica hiperbole, koja, međutim, ipak nije nešto što nismo bili u prilici da vidimo i u stvarnom svijetu (sjetimo se samo aplauza majbahu, a zatim i predsjedniku koji iz njega izlazi pred Domom zdravlja u Nikšiću).
Pritom, nisu komični samo oni koji trčkaraju za automobilom sa zatamnjenim staklima, čudo je da, pritom, ne nose i kišobrane, komičan je, ako ne i najkomičniji lik policajca koji ekstatično klima glavom u znak pozdrava sa osmjehom koji, kako protokol predviđa, mora biti rastegnut najmanje – od uva do uva. Jer, oni koji trčkaraju uz automobil to čine po sopstvenom izboru i ukusu, bez posljedica za ikog drugog do sebe same, dok policajac svoju i verbalnu (prema običnim građanima, učesnicima u saobraćaju) i neverbalnu (prema likovima iz zatamnjenih auta) komunikaciju upražnjava na štetu i sramotu svih građana od kojih je plaćen da zakon prema svima sprovodi na način identičan.
U poenti spota vidimo i čujemo kako bi sve, da je zakon jednak za sve, moralo da izgleda. Nema privilegovanih učesnika u saobraćaju, nema privilegovanih učesnika života u našoj zajednici. Nema diskriminisanih, nema onih koji diskriminišu, svađaju, prave gužve, unose haos i nervozu. Nema arogantnih vladara, niti je bilo kakav vladar potreban. Jer nama nije potreban vladar, nego mir.
