Iako će polaganjem predsjedničke zakletve produžiti političku karijeru za još najmanje pet godina, lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović ne bi trebalo da očekuje lagodne dane u fotelji šefa države. Nakon tri decenije vlasti i brojnih političkih transformacija, Đukanovićev predsjednički autoritet bi u narednom periodu mogle ugroziti sve vidljivije pukotine u partiji i zahtjevi Brisela i Vašingtona za demokratizacijom i ozbiljnim reformama. Iako lišen straha da bi mu opozicija trenutno mogla ugroziti karijeru, novi šef države će morati da gradi političku budućnost balansiranjem između pritiska zapadnih ili poslovnih partnera.
Profesor na Univerzitetu Harvard Dimitar Bečev smatra da je najveći problem novoizabranog predsjednika što je vladajuću partiju poistovjetio sa državom. Zbog toga će se, kako ističe, Đukanović naći na udaru briselske administracije.
“U narednih pet godina Crna Gora bi trebalo da završi pristupne pregovore sa Evropskom unijom (EU). Ključni izazov će biti reforma pravosuđa, jer je vladavina prava uslov za iskorjenjivanje korupcije na visokom nivou. Đukanović bi se mogao suočiti sa pritiskom Zapada pa će pokušati da uzme kolač i pojede ga i time sprovede promjene i izbjegne sanaderizaciju“, smatra Bečev.
Godine podjela i progona neistomišljenika
Predsjedničkoj inauguraciji na Cetinju danas neće prisustvovati opozicija koja od oktobra 2016. bojkotuje parlament, a drugi mandat na čelu države Đukanović će početi u sjenci obračuna sa civilnim sektorom i nezavisnim medijima koje naziva fašistima i neprijateljima države. Iako bi prema Ustavu trebalo da bude predsjednik svih građana, Đukanović će na inauguraciju doći pod utiskom predizbornih skupova na kojima sa govornica pomaže DPS-u da zadrži vlast u 12 crnogorskih opština.
Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević smatra da Đukanović politički kapacitet nije ulagao u razvoj države nego u jačanje partikularnih interesa. Umjesto da rješava strateške državne probleme, tvrdi Uljarević, lider DPS-a se pretvario u “onog koji sistem opasno i neodgovorno nateže do pucanja“.
“Poraz Đukanovića je što danas živimo u politički i ekonomski nestabilnoj, podijeljenoj i kriminaliziranoj državi čije je institucije zarobila partija. On nije iskoristio političku moć da homogenizuje ograničene društvene kapacitete i da svi građani državu doživljavaju kao svoju, već je odabrao da bude generator podjela i progona neistomišljenika dajući impuls i ostalim nosiocima vlasti da javni interes marginalizuju zarad partijskog i ličnog. On je najzaslužniji za postojeći klijentelistički sistem političke i biznis elite koji je kreirao građane prvog i drugog reda kad je riječ o pristupu pravdi i ostvarenju ekonomske egzistencije”, smatra Uljarević.
Đukanović je uglavnom pokrivao poziciju premijera, a na čelo Vlade prvi put je sjeo sa 29. godina, na talasu tzv. antibirokratske revolucije. Premijer je bio od 1991. do 1998. godine kada je nakon raspada jedinstvene Demokratske partije socijalista na predsjedničkim izborima pobijedio nekadašnjeg stranačkog kolegu i kuma Momira Bulatovića. Nakon raskola u stranci preuzeo je i upravljanje DPS-om, a na mjesto premijera vratio se 2002. godine prepustivši fotelju šefa države Filipu Vujanoviću.
Sa čela Vlade povukao se četiri godine kasnije, nakon obnavljanja crnogorske nezavisnosti, prepustivši mjesto premijera pokojnom Željku Šturanoviću. Iako je tada tvrdio da je “teško biti odgovoran za vođenje države 15 godina”, u Vladu se vratio 2008. godine. Iz premijerskog kabineta ponovo se iselio krajem 2010. godine navodeći kako želi da se posveti privatnom biznisu, da bi godinu i po kasnije Vladu preuzeo od Igora Lukšića. Premijersko mjesto je ustupio Dušku Markoviću nakon parlamentarnih izbora 2016. ali se na državnu funkciju vratio u aprilu izborom za predsjednika države.
Država zarobljena, institucije bez snage
Ističući da Đukanović decenijama “lično vlada državom”, član predsjedništva Demokratskog fronta (DF) Predrag Bulatović upozorava da stanje u kojem se Crna Gora nalazi pokazuje efekte te vladavine.
“Ne pripadam onima koji mogu dati dobre i loše primjere. Sedam godina smo bili u istoj vladajućoj partiji, a preostali period potpuno politički suprotstavljeni. Upravo zbog toga što je njegova Vlada bila pokrovitelj organizovanog kriminala koji je danas jači od države. On je direktno odgovoran za ekonomsko pustošenje Crne Gore, kao i što naša država nema ključne institucije, a posebno one koje su simbol vladavine prava“, kazao je Bulatović navodeći da su institucije “ljušture u zagrljaju Đukanovića i DPS-a”.
“Ono što će slaviti na Cetinju tzv.izborne pobjede su ustvari najveći porazi Crne Gore, jer je do njih dolazio po svaku cijenu da bi očuvao ličnu vlast. Bile su to različite nedozvoljene metode preko kojih je dobijao nekada oko 25 odsto glasova ukupnog biračkog tijela da bi asolutno vladao”.
Optužbe opozicije zbog sumnjivih izbornih pobjeda i zloupotrebe institucija nijesu jedine koje su pratile Đukanovićevu političku karijeru. Iako je otklonom od Slobodana Miloševića sredinom devedestih stekao simpatije Zapada, Đukanovićevo ime je u međunarodnoj javnosti vezivano za aferu šverca cigareta - zbog koje je bio i prvooptuženi na optužnici italijanskog tužilaštva za borbu protiv mafije - kao i za “kontroverzne biznismene” iz zemlje i regiona.
Prigovarano mu je zbog poslova u kojima su se obogatili njegovi najbliži i zbog povezanosti državne sa kasom “Prve banke” koju vodi njegov brat. Tokom političke karijere, predvodio je obnovu crnogorske nezavisnosti, ulazak države u NATO i početak pregovora sa EU, ali mu je u zvaničnim dokumentima EU zamjereno da je Crna Gora zarobljena država u kojoj postoje veze organizovanog kriminala sa vlašću, uz snažno preplitanje javnog i privatnog interesa.
Uljarević smatra da se Đukanović pokazao kao vješt politički manipulator “koji zna da odredi centar moći, da mu se predstavi kao lojalan i dobro naplati tantijeme”.
“Đukanović nikad nije imao autentičnu politiku, već je pratio one talase koji su mu, po njegovoj procjeni, donosili najviše uz predano čuvanje mehanizama partijskog sistema za kontrolu procesa i biračkog tijela kako bi ostao neprikosnoven na partijskom tronu”, smatra ona.
On je bez konkurencije, mediji bi da ga diskvalifikuju
Članica predsjedništva DPS-a Marija Ćatović smatra da tokom političke karijere Đukanović nije ništa loše uradio “iako su mediji pokušali da diskvalifikuju njegov rad“.
“Svi mi koji radimo, možemo i da pogriješimo. Smatram da ako neko piše o greškama, treba da ima za to da ima i debele dokaze. Nasuprot njega zaista nismo imali adekvatnu ličnost. On je to više puta i sam pomenuo da, kad bi imali dobru građansku opoziciju, odnosno ličnost koja bi Crnu Goru vodila građanskim putem, a ne putem podjela on nikad nije imao ništa protiv“, tvrdi ona.
Ćatovićeva očekuje da će, poslije ulaska u NATO, Đukanović nastaviti da se zagovara učlanjenje u EU i primjenu zakona. Lider DPS-a će se, smatra ona, boriti za bolji standard “što mu je ranije bio prioritet”.
“Poslije inflacije koja je bila u zajedničkoj državi Srbiji i Crnoj Gori od 90-ih godina, uspio je da u Crnoj Gori uvede marku, a poslije i euro. To je jedan od njegovih najznačajnijih doprinosa u ekonomskom smislu jer je Crna Gora u SFRJ bila jedna od najnerazvijenijih republika”.
Politički uspjesi Đukanovića završeni 2006. godine
Uljarević smatra da Đukanovićev period političkih uspjeha počeo otklonom od Miloševića i završio se obnovom nezavisnosti.
“Njegovi najveći politički uspjesi se vežu za politički zaokret i čvrst otklon od Miloševića koji je dao osnovu za dalji razvoj jedne bitno drugačije politike i političke kulture u balkanskim uslovima. Zatim za teške i racionalne odluke tokom NATO intervencije, sa akcentom na činjenicu da je Crna Gora tada široko otvorila vrata za kosovske izbjeglice i pružila im utočište. Naravno, tu je i ključni doprinos obnovi nezavisnosti Crne Gore koji je okončan 2006. i jasno definisanje spoljnopolitičkih ciljeva među kojima centralno mjesto imaju euroatlantske integracije Crne Gore, ali i realna a ne mitomanska regionalna politika”, smatra ona.
PREMIJER od 1991. do 1996. godine
RATOVI NA PROSTORU BIVŠE SFRJ, SANKCIJE UN, INFLACIJA, ŠVERC GORIVA I CIGARETA
- Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko.
- Tek ću da budem bogat kada budem prestao da se bavim politikom
- Sankcije su očajnički korak naših neprijatelja
PREDSJEDNIK CRNE GORE od 1998. do 2002. godine
RASPAD DPS-A, PREUZIMA MJESTO PREDSJEDNIKA PARTIJE, OTKLON OD MILOŠEVIĆA, BOMBARDOVANJE SRJ
- Milošević čovjek prevaziđene političke misli, lišen sposobnosti strateškog gledanja na izazove koji stoje pred našom državom Crna Gora je odlučila da uvede njemačku marku zbog stalnog i besramnog štampanja dinara u centralnoj banci u Beogradu
- Od predsjednika SRJ tražim da prekine sa politikom koja dovodi do stradanja nedužnih i koja ugrožava opstanak države. Od međunarodne zajednice zahtijevamo da se uzdrži od novih udara po ciljevima u Crnoj Gori i Jugoslaviji.
PREMIJER od 2003. do novembra 2006.
POTPISIVANJE BEOGRADSKOG SPORAZUMA, AFERE ŠVERCA CIGARETA I SEKS TRAFIKINGA, REFERENDUM O OBNOVI NEZAVISNOSTI
- To nije bio šverc već tranzitni posao u skladu sa zakonima u Crnoj Gori. Optužbe za šverc su odvratne političke prevare i pokušaj da se destabilizuje Crna Gora.
- Ne vidim nikakvog razloga da se odreknem bilo koje stranice u svom životu, ponajmanje svojih prijatelja, zato što kod mene i njih postoji pravilo da svako odgovara za svoje postupke.
- Moram priznati da nijesam pristalica tako dugog zadržavanja u politici. Svako ko se na pravi način posveti radu u Vladi mora da se umori, inače nešto nije u redu.
PREMIJER od 2008. do 2010. nakon povlačenja 2006.godine
EKONOMSKA KRIZA, DRŽAVNA POMOĆ PRVOJ BANCI, NAPADI NA NEZAVISNE MEDIJE
- Moramo svi da shvatimo da ulazimo u krizu koja djeluje kao cunami i niko je na planeti ne dočekuje spokojno, niti ko u ovom trenutku ima odgovore na tu krizu, ni vlade Amerike, Kine, Njemačke, pa ni mi u Crnoj Gori, ali ćemo raditi sve da to prođemo sa što manje štete i loših posljedica
- Tu su i protivnici crnogorske nezavisnosti, zajedno sa poklonicima te ideje, kojima je važnija njihova lična uloga i njihova nekada uzaludna borba za Crnu Goru, no sama Crna Gora. Tu su i samozvane mesije, uzaludni borci za vlast po svaku cijenu, pripadnici raznih interesnih grupa koji djelovanje protiv sopstvene države zaogrću plaštom borbe za ljudske i medijske slobode i ko sve ne”.
PREMIJER od 2012.do 2016. nakon drugog povlačenja sa državnih funkcija
OTVORENI PREGOVORI SA EU, AFERA "ZAVALA", DRŽAVNI UDAR
- Danas smatram da je prirodna i lako razumljiva moja želja da, nakon napornih 20 godina bavljenja politikom, sebi pokušam da obezbijedim nešto više životnog komfora, mira i slobodnog vremena
- Ako pobijedite na izborima, onda postajete dio očekivanja javnosti koja očekuje odgovoran odgovor na to povjerenje.
- Dozvolite da se posprdam na račun toga da bismo sada iz slučaja bilo kog pojedinaca trebalo da budemo uplašeni da se to može desiti i nama. Ne može nam se desiti ako radimo u skladu sa zakonima
Bonus video:
