Nepodijeljen je utisak javnosti da je jedna nova vrsta političkog pozicioniranja počela već 31. avgusta prethodne godine. U tom smislu, odmah nakon završetka izbora startovala je izborna kampanja koja će svakim danom biti jača jer će se neki izborni proces održavati u svakoj godini mandata nove vlasti, rekao je “Vijestima” Dragan Koprivica, izvršni direktor CDT-a.
On navodi da posljedice ovog pozicioniranja ne moraju, nužno, biti negativne ako politički subjekti imaju snagu da donose teške odluke bez obzira kako će se to odraziti na njihov rejting. “To, nažalost, sada nije slučaj, i prilično je demotivišuća pojava što partijama više odgovara pristup taktičkih ‘smicalica’ nego vođenje strateške politike koja treba da ishoduje odlukama od kojih će korist imati kompletno društvo”, kaže on.
Ovaj saziv Skupštine, dodaje Koprivica, već je u riziku da i po političkom pristupu i po ishodima rada podsjeća na prethodni.
“Poslanici vlasti i opozicije moraju biti svjesni da će se njihov rad vrednovati kroz političku sposobnost da riješe pitanja za koja se mora naći politički konsenzus. O tome svjedoči najnovija izjava EK da Crna Gora neće zatvoriti nijedno poglavlje dok se ne pozabavi vladavinom prava. Ima li vladavine prava bez izvođenja pravosuđa iz v. d. stanja? Ima li razvoja demokratske i pravne države bez usvajanja izbornog zakonodavstva, izbora VDT-a, članova Sudskog savjeta i sudija Ustavnog suda? Naravno da ne”, kaže.
Direktor CDT-a dodaje i da se vlast i opozicija nijesu potpuno navikli na nove uloge: “DPS još traži svoj novi opozicioni put koji će značajno zavisiti od događanja na kongresu. Kongresi čekaju i SDP i SD. Do tada će, izuzev nekoliko svjesnijih poslanika/ca iz tih grupacija, njihov politički angažman ličiti na aktivnosti opozicije u prethodnom mandatu. Dakle zasada, cilj njihovog djelovanja nije kako je najavljeno, konstruktivna uloga u važnijim procesima, nego pokušaj konsolidacije biračkog tijela, kroz populizam i neselektivnu kritiku baš svega što nova vlast radi. Simbolički, to je politika pjevanja pjesmica u slavu saradnika fašista i nacista i podjela bombonjera i drugih poslastica okupljenoj masi ispred Skupštine. A nakon toga bojkot parlamenta, onaj isti koji su kritikovali godinama unazad. Umjesto da javnim nastupima i akcijama i pred sudovima osporavaju odluke i zakone sa kojima se ne slažu, oni su se odlučili za politiku opstrukcije. Vidjećemo da li je DPS u stanju da napravi promjene koje će ih usmjeriti ka modernoj i zaista konstruktivnoj opoziciji”.
Koprivica kaže da se funkcioneri nove većine nijesu oslobodili opozicionih refleksa:
“Partikularni interes i potreba da se ‘osvete’ za Zakon o slobodi vjeroispovijesti odveli su ih u ozbiljnu političku grešku. Donošenja zakona po hitnom postupku, nepozivanje CPC na sjednicu odbora, i ponoćna demokratija učinila je njihovo ponašanje veoma sličnim vladajućim partijama iz prethodnog mandata. Poslanici vladajuće koalicije nijesu imali političkog strpljenja da u relaksiranom ambijentu obave sve proceduralne aktivnosti, da odlože, ako treba, zamjenu poslanika, raspravu i glasanje o zakonima, već je kod njih prevladao impuls moći vlasti, koji je DPS-u dao neophodne ‘argumente’ za bojkot. Oni će morati da uče iz svojih grešaka ako žele da ostvare ciljeve koje su proklamovali u kampanji i zbog kojih su dobili vlast, a koji se najjednostavnije mogu sublimirati u riječi - promjene”, dodaje.
Komentarišući uključivanje DIK-a u političke obračune u parlamentu, Koprivica kaže da se “DIK nije uključio već je on stalni akter političkih događaja”.
“CDT je potrošio makar jednu deceniju objašnjavajući javnosti i važnim akterima da ovako postavljena institucija ne može dati doprinos izbornom i političkom integritetu. Posljednji događaji su samo još jedna potvrda te teze. Naivna su očekivanja da će komisija sastavljena od partija donositi odluke u javnom, a ne partijskom interesu, naročito u trenucima “kriza” i kada od toga zavisi prelamanje političkih interesa. Moraju se mijenjati partitokratski obrasci ponašanja, a taj se proces drugačije zove reforma. Sad je zaista velika prilika da se te reforme konačno i dese, a da li će se desiti zavisiće od spremnosti partija da neutrališu dosadašnje autoritarne prakse”.
Igra sa etnonacionalizmom je igra sa vatrom
“Etnonacionalizam predstavlja opasan politički koncept, ali i moćno političko oružje. Nažalost, on se kod nas trenutno nalazi u usponu, i većina političkih struktura smatra da će im baš taj put omogućiti ostvarenje političkih ciljeva. Igra sa etnonacionalizmom je igra sa vatrom i nikad se nije dobro završila. Stvari lako izmaknu kontroli, a onda su negativne posljedice po društvo dugoročne, dalekosežne i tragične. Ključ promjene tog pristupa je ispunjavanje obaveze svakog građanina/ke koji istinski poštuje građansko društvo i državu da kritikuje sve nacionalizme a prije svih ‘svoj’. Ne da procjenjuju koji je opasniji, ili koji je jači, već da me se, bez obzira na predznak, aktivno suprotstave. Politička scena u budućnosti će se dijeliti na one koji su spremni da izvedu stvarni reformski proces i one koji će mjeriti kako da ga izvrdaju, odnosno da sebi ne nanesu političku štetu. Svi koji misle da će im nacionalizam ili klerikalizacija društva obezbijediti političke pozicije u budućnosti, prije ili kasnije će se naći na istoj strani – na strani onih koje su pobijedili građani”, rekao je direktor CDT-a.
Bonus video:
