Moć je kod tajnih službi, a ne u institucijama

Slabe institucije, propaganda tabloida i pritisak na potencijalne svjedoke - koliko Crna Gora danas liči na Srbiju nakon pobjede DOS i pada Miloševiča

32730 pregleda 8 komentar(a)
Agencija za nacionalnu bezbjednost, Foto: Boris Pejović
Agencija za nacionalnu bezbjednost, Foto: Boris Pejović

Slabe institucije koje su iz Evropske unije godinama karakterisali kao zarobljene, velika moć bezbjednosnih službi i propaganda putem tabloida dovele su do aktuelne političke i društvene situacije u kojoj se podižu nacionalne tenzije i zastrašuju potencijalni svjedoci nezakonitih radnji bivšeg režima. Sve to ukazuje da se Demokratska partija socijalista (DPS) nije pomirila sa gubitkom vlasti, iako je priznala gubitak izbora.

Praktično je pravilo postalo da svakodnevno isplivavaju sumnje o nezakonitim odlukama bivše vlasti koje su države oštetile za desetine miliona eura, kao i one o nezakonitom praćenju novinara i političara, uz tvrdnje da su brojni dokazi o tome uništeni, a da te priče prati niz dnevnih tenzija - posljednji primjer je crtanje šovinističkih grafita i poruka mržnje na džamiji u Nikšiću nešto više od mjesec dana uoči nikšićkih izbora.

Paralelno sa tim, dio elektronskih medija čija je zakonitost upitna, objavljuje anonimna pisma, targetirajući službenike Agencije za nacionalnu bezbjednost, a koja je u centru pažnje jer je dio službenika optužio svoje kolege za nezakonite aktivnosti, a te prijave su sada kod Specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića. Na pritisak na agente ANB je indirektno upozoreno i na pres konferenciji vladinih zvaničnika prethodne subote, nakon koje se Državno tužilaštvo nije oglašavalo.

Situacija donekle podsjeća na onu u Srbiji nakon smjene vlasti režima Slobodana Miloševića, kad su državne institucije bile okrnjene, kada su djelovi mafije vršili pritisak na Vladu - koja nije imala kontrolu čitavog bezbjednosnog sektora i pravosuđa. Dio tabloidnih medija tada je vodio hajku protiv premijera, a tužilaštvo se držalo po strani.

Novinare Vojsilava Tufegdžića i Slobodana Georgijeva smo pitali za paralelu današnje Crne Gore i Srbije od prije dvadesetak godina.

Upitan o eventulanoj paraleli nakon smjena okoštalih režima u Srbiji a sada i u Crnoj Gori, novinar Novog magazina Vojislav Tufegdžić kaže da je DPS priznao avgustovski poraz, ali se nisu pomirili sa tim da nemaju više vlast i moć. On potvrđuje da ga situacija u Crnoj Gori podsjeća na onu u Srbiji nakon pobjede DOS-a na izborima:

Tufegdžić
Tufegdžićfoto: N1

“Nedavno sam pročitao priču, razgovor pokojnog premijera Đinđića sa tadašnjim ambasadorom u Brazilu, koji je rađen neposredno prije njegovog ubistva, gdje on opisuje atmosferu. Kaže da javnost u Srbiji.. licitira da li je mafija postala moćnija od države, da se više ne zna šta su mafija, šta su stranke, mediji, kabineti, sudovi...To je decenijama bile uvezano da je teško da se isiječe hirurškim nožem”, navodi Tufegdžić.

Direktor programa TV Njuzmaks Adria Slobodan Georgijev kaže za “Vijesti” da je njegov utisak da “ljudi iz DPS-a koriste svaki način da se vrate u igru jer i dalje imaju predsjednika republike čija uloga nije minimizirana, niti je protiv njega pokrenut bilo kakav krivični postupak”.

“U tom smislu oni će na sve moguće načine tražiti šansu na izborima, ali i u potkopavanju rada nove vlade da se vrate u političku igru i pokažu da su ljetošnji izbori bili samo incident... Ako smo nešto naučili od pada Zida naovamo jeste da su tajne službe jedini izvor moći u svim tranzicijskim društvima. Čak i onda kada tu moć nemaju zbog utiska izgleda kao da je i dalje drže. Tako da tu treba gledati i tražiti ko šta i zbog čega radi, jer je tim “strukturama” dodijeljeno da naš štite, a oni su zapravo sve vrijeme samo štitili svoje postojanje. Ispostavilo se da tranzicija nije promjena vlasnika imovine, prelazak iz komunizma u kapitalizam, nego reformisanje udbe kroz njeno rasformiranje i pravljene neke nove primjerene agencije za bezbjednost”, navodi novinar.

Na pitanje da li je pretjerano praviti paralelu sa hajkom koja je nakon smjene vlasti u Srbiji vođena preko tabloida protiv Zorana Đinđića, Georgijev kaže da Đinđić nije imao vrstu podršku koju ima sadašnja Vlada Crne Gore.

Georgijev
Georgijevfoto: Media Centar Srbija

“Pa i ti mafijaški dnevni listovi osnivani u to vrijeme bili su samo dodatak na ono što su mu svi nekako pripisivali, govoreći da je povezan sa mafijom i tome slično. Đinđić je bio reformator koji nije imao podršku, ova vlada Crne Gore ima podršku većine, tako da ne vidim tu sličnosti i dobro je da je tako”, smatra Georgijev.

Tufegdžić dodaje da svako ko nešto pokuša da uradi, morao se osloniti na silu institucija države... “Ako su one urušene, ako se ne zna za koga radi, onda je to borba koja ne garantuje izlazak iz problema”, navodi novinar.

Tufegdžić: Sve nasljeđe 90-tih gurnuto pod tepih čeka da se očisti

“Na žalost svi, Crna Gora, Srbija, Bosna... plačaju cijenu nerešnih problema 90- tih godina. To su krađe, šverc, nezakonito bogaćenje... Sve je gurnuto pod tepih, čeka da bude počišćeno. I dok se to ne ulini, ne može biti rešeno ono što nastaje kao novi problem. Pojedinci sa najboljom voljom i energijom treba da uvedu sistem na pravi kolosjek,” kaže Tufegdžić.

Upitan da li je tako i sa ratnim zločinima koji nijesu riješeni pa se sada njime plaši dio građana, novinar odgovara potvrdno i dodaje:” Pitanje je da li su oni koji pišu grafite bili rođeni u vrijeme zločina. Odgovornost snose oni koji ih instruiraju. Da je to riješeno ne bi danas vijećali čiji je zločin teži, jer zločin je zločin. Sve je nasleđe 90-tih,” navodi on.

"Pravih medija nema dovoljno, postali su PR oruđe u rukama mafije/biznisa ili političara"

“Pravi mediji ne mogu biti dio toga ali pravih medija nema dovoljno. Naprotiv, mediji su postali PR oruđe u rukama mafije/biznisa ili političara, pa se i zato scena toliko “dinamično” mijenja osnivanjem novih i novih portala i novina, kontrolom TV stanica, da bi se odbranila jedna i srušila druga pozicija”, kaže Georgijev upitan da li se dio novnara i medija na balkanskom prostoru, pa i u Crnoj Gori, koristi kao sredstvo kompromitacije političkih protivnika.

Bonus video: