Odbijanje predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da potpiše ukaz o postavljanju ambasadora nije neprimjerena diplomatska praksa nego pravo koje predsjednik vuče iz svoje ustavne nadležnosti da donošenjem ukaza postavlja ili opoziva ambasadore, saopšteno je iz kabineta Đukanovića.
Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović je ranije danas kazao da je Đukanović, slanjem pisma međunarodnim partnerima, u kojem ih obavještava koje ambasadore nije prihvatio, poljuljao svoj i ugled države.
Savjetnica za vanjsku politiku Đukanovića, Tamara Brajović, kazala je da predsjednik donosi ukaz, a donošenje ukaza podrazumijeva čin potpisa, kao i kod svakog drugog pravnog akta sličnog tipa.
„Ali, zanemarimo to što Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) ne razumije već pola godine razliku između termina „donijeti ukaz“ i „potpisati papir koji predstavlja ukaz“. Odbijanje Predsjednika da „potpiše ukaz“ nije „neprimjerena diplomatska praksa“ nego pravo koje Predsjednik vuče iz svoje ustavne nadležnosti da donošenjem ukaza postavlja ili opoziva ambasadore“, navela je Brajović.
Predsjednik je, kako je kazala, do sada odbio da „potpiše“ ukaze o opozivu do dobijanja obrazloženja Vlade, a nakon što je Vlada postupila u skladu sa Predsjednikovim traženjem, ukazi o opozivu su donijeti.
„Predsjednik nije odbio da „potpiše“ ukaz o postavljenju jer do sada niti jedan proces postavljenja nije došao do faze ukaza“, rekla je Brajović.
Ona je navela da se Đukanović u svom djelovanju nigdje nije „ispromašivao“, „za razliku od Radulovića, koji u svom javnom obraćanju u najvišem zakonodavnom domu koristi ovakav jezički izraz.“
Povezani članci
Brajović je kazala da MVP, u navođenju koraka u procesu postavljenja ambasadora, preskače prvi ključni korak.
„Ključan posebno u uslovima kohabitacije, naročito kada imate različitu političku pripadnost ne samo između Predsjednika i Vlade, već i između Vlade i parlamentarne većine“, navela je Brajović.
Prema njenim riječima, taj prvi korak su vanjskopolitičke konsultacije, i to konsultacije državnog vrha - predsjednika države, predsjednika Skupštine i predsjednika Vlade i MVP.
„I taj korak je nadležni ministar svjesno izbjegao iz njemu poznatog razloga“, dodala je Brajović.
Ona je rekla da Vlada ne donosi odluku o izboru ambasadora, već usvaja predlog za ambasadora.
„Nije tačno da je Predsjednik slao pismo bilo kojoj državi u vezi s agremanima. Neka navede MVP na koje adrese je to Predsjednik poslao pismo za države koje nijesu razmatrane na Vladi. Ili bolje neka pažljivo pročita prethodno saopštenje, pa se onda preciznije izrazi“, kazala je Brajović.
Kako je navela, nije riječ ni o kakvoj političkoj manipulaciji Đukanovića.
„To je bio adekvatan odgovor na postupanje Vlade mimo zakona i kršenja procedura u onih pet slučajeva gdje je agreman zatražen mimo saglasnosti, i preventivno upozorenje onim zemljama u kojima Crna Gora nema ambasadore i o kojima su se konsultacije takođe vodile“, rekla je Brajović.
Prema njenim riječima, Vlada nije obavijestila Đukanovića koje predloge je formalno procesuirala.
„A u odsustvu transparentnosti izvršne vlasti, na što smo navikli, Predsjednik se kao odgovoran i transparentan dio izvršne vlasti odlučio za jedan preventivan potez kojim će ublažiti ili eliminisati štetno činjenje Vlade“, dodala je Brajović.
Kako je kazala, ispod svakog nivoa je tvrdnja MVP da Predsjednik na stranim adresama opanjkava svoju državu, i nije vrijedna komentara.
„Umjesto komentara na tu tvrdnju, mogla bi čitava „ekspertska“ Vlada ponešto naučiti od Predsjednika kako se država predstavlja znalački, odgovorno i posvećeno što potvrđuje Predsjednikova nepromijenjena dinamika i visok intenzitet vanjskopolitičkih aktivnosti u zemlji i inostranstvu“, rekla je Brajović.
U kohabitaciji se, kako je navela, razgovara i sastaje onoliko koliko je potrebno da se dođe do rješenja.
„Brojati sastanke i iznositi cifre je samo skretanje pažnje sa suštine. MVP u razgovorima o ambasadorima nije pokazao spremnost za kompromis. Nastupio je sa predlogom imena, i stavom - ako ste saglasni, odlično.. ako niste, što je tu je.. imena će ići kao otpravnici poslova“, rekla je Brajović.
Ona je podsjetila da je proces razgovora o postavljenjima započet 28. aprila, navodeći da dobra rješenja traže vrijeme.
Prema njenim riječima, saradnja u kohabitaciji nije pitanje želje, nego obaveze, „a obaveza je dostizanje minimuma saglasnosti i spremnost na kompromis, a ne nametanje isključivo svog interesa i svoje želje.“
„Kada bi Đukanović ispunjavao želje Vlade/MVP izražene u predlozima ambasadora, onda bi, između ostalog, među crnogorskim ambasadorima bila najmanje dvojica javno prepoznatih negatora genocida“, navela je Brajović.
Kako je kazala, vrlo je važno pitanje da li su oni autentični predstavnici vanjske politike nove Vlade Crne Gore, kako glasi obrazloženje za smjenu i postavljenja.
„Takođe, o tome da je Skupština potpuno isključena iz dosadašnjih razgovora, ne voljom Predsjednika Crne Gore, nego izričitim izborom MVP, te da li je to prihvatljivo u uslovima kohabitacije, i kako će se skupštinski odbor izjasniti o imenima koja imaju saglasnost Predsjednika i Vlade, neka razmišlja onaj ko svjesno i uprkos nizu dobronamjernih savjeta ne želi da poštuje Ustav, zakon i dobru praksu“, dodala je Brajović.
Ona je rekla da Predsjednik bira ambasadore, i to već u startu procesa, davanjem svoje saglasnosti ili ne.
„A Vlada samo procesuira ono što je ne samo izbor Predsjednika, nego bi trebalo u uslovima kohabitacije da bude predmet konsenzusa Predsjednika, Vlade i Skupštine“, kazala je Brajović.
Ona je rekla da predsjednik postavlja ambasadore i da niko neće biti ambasador dok ga ne postavi predsjednik države.
„Zato zdrav razum bi svakog pragmatičnog političara upućivao na konsultacije i poštovanje procedura. Sve drugo u zemlji koja pretenduje da bude visoko demokratska je trošenje resursa, a ugled zemlje je takođe resurs. Nekad teško nadoknadiv“, zaključila je Brajović.
Bonus video:
