Bivši lider Narodne stranke (NS) i potpredsjednik Skupštine Predrag Popović kazao je da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odlučuje o tome hoće li Demokratski front (DF) “rušiti“ Vladu premijera Zdravka Krivokapića.
On je u intervjuu “Vijestima“ rekao da se DF ne pita ni o čemu, jer je samo Vučićev “transmisioni kaiš“.
Popović poručuje da onaj ko se zalaže za nove izbore, direktno pomaže bivšem režimu da se konsoliduje i vrati na vlast.
Deset mjeseci nakon izbora i 200 dana nakon formiranja Vlade, kao da je splasnuo entuzijazam i građana koji su 30. avgusta glasali za smjenu trodecenijske vlasti, i partija koje su izvojevale izbornu pobjedu. Iako se više ne bavite politikom, Vi ste na tim izborima podržali jednu od pobjedničkih koalicija, listu “Mir je naša nacija“. Kako Vam, iz političke penzije, izgleda sve što se u državi događalo od 30. avgusta naovamo, a što je dovelo do toga da neke vladajuće partije prijete vanrednim izborima do kraja godine?
Razlog svih razmimoilaženja i svađa u vlasti su nerealna očekivanja. Ili ljudi koji su srušili bivši režim nijesu bili dobro upoznati sa sistemom koji nasljeđuju, ili su njihove najave da se sve može završiti preko noći bile samo populistička naklapanja. Kako se moglo očekivati brzo rješavanje problema korupcije i kriminala kad ste u startu znali - bar su to ovi koji su bili aktivno u politici morali da znaju - da se sudarate s Tužilaštvom koje je potpuno pod kontrolom bivšeg režima? Kad imate takvu situaciju, bilo je jasno da ćete se suočiti s ozbiljnom krizom i shvatiti koliko će teško biti promijeniti sistem. Vidjeli ste koliko je trebalo vremena da se promijene neke stvari, bez obzira na nesnalaženja nove vlasti i na to što su nasijedali na “brza“ rješenja.
Druga dimenzija priče je da li su konstituenti vlasti ušli u ovaj proces s istim ili iskrenim namjerama.
Da li su ušli?
To pitanje zahtijeva ozbiljniju analizu. Ako bi sudili na osnovu ovoga što čine, prosto se nameće pitanje - izvinite, a šta vi hoćete? Imali smo sporazum trojice lidera pobjedničkih koalicija o principima na kojima treba da počiva nova, ekspertska vlada. Taj sporazum je, uz sve kritike, na kraju jednoglasno usvojen. S druge strane, imate jasnu podršku tom konceptu od svih konstituenata, pa i od koalicije “Za budućnost Crne Gore“ (ZBCG), predvođene DF-om. Lideri te koalicije su saopštili da podržavaju koncept ekspertske vlade, ali je onda - a što je vrlo indikativno za ovo što će uslijediti - predsjednik Srbije Vučić rekao da on na to nikad ne bi pristao i da je nevjerovatno da su oni prihvatili takvo nešto. Poslije toga se desilo sve ovo što se ne zaustavlja do danas...
Prije nego što pređemo na Vučićevu ulogu, koliko je nesnalaženje nove vlasti, koje pominjete, dovelo do ovoga?
Krenimo redom - za premijera je predložen g. Krivokapić, čelni čovjek ZBCG. Da stvar bude interesantnija, njega predlažu oni koji ga najviše kritikuju. Ako ste dali podršku konceptu, mandataru i sastavu vlade koju on predlaže, onda stojite iza svih principa. Gledao sam, nakon mnogo godina, sjednicu parlamenta na kojoj se birala nova Vlada. Bio sam zaprepašćen. Imam ozbiljno iskustvo u tom poslu - bavio sam se politikom u najkritičnijem periodu ne samo novije crnogorske istorije, već i istorije bivše Jugoslavije - ali takvo nešto nije zabilježeno. Da ljudi koji treba da daju glas za izbor nove vlade, o toj vladi govore što pas s maslom pojeo ne bi. To je bilo odvratno... Razumijem Krivokapića koji je sve to istrpio, smatrajući da će početi da se rješavaju problemi.
Ali se ne rješavaju, već se polemiše o sudbini Vlade...
Nije da se mnogi problemi nijesu riješili. Vlada je položila početni ispit. Ne treba zaboraviti kakvo je bilo stanje kad su preuzeli vlast. Uzmite samo primjer uništenog Montenegro erlajnsa. Oni su uspjeli da za relativno kratko vrijeme otkupe dugove te firme i osposobe novu avio-kompaniju. Rješavali su se i neki akutni problemi u raznim crnogorskim preduzećima koja su pod direktnom kontrolom ljudi koji su bili u establišmentu bivšeg režima.
Vidite li izlaz iz ove situacije?
Ako se nešto - pa makar i u formalnom smislu - konstituisalo konsenzusom, onda se jedino konsenzusom može i mijenjati. Ako se konstituenti vlasti dogovore o novom konceptu vlade ili o novoj vladi, onda je to činjenica po kojoj treba postupati. Ali ako nema konsenzusa, rješenje nijesu novi izbori. Onaj ko se zalaže za nove izbore u bilo kakvoj formi ili pod bilo koji izgovorom, direktno pomaže bivšem režimu da se konsoliduje i eventualno vrati na vlast.
U jeku najveće krize u Vladi, kad se o njoj i Krivokapiću govori svašta, kad se optužuju za stvari u kojima nijesu učestvovali - kao što je usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici - i kad DF pominje nove izbore, predsjednik države Đukanović, kao jedan iskusni i lukavi političar, kaže da će, ako Vlada “padne“, predložiti novog mandatara o kojem se dogovori većina. U prevodu - ohrabrujem vas da nastavite da lomite jedni drugima glavu, a ja ću da trljam ruke, svjestan činjenice da ako oborite Vladu, nema te većine među ovim konstituentima koja će se dogovoriti o novoj vladi, što znači da se ide na izbore. To je jasna poruka u čiju korist radi DF. Ne zanima me da li to rade zato što su se Milo i Vučić dogovorili ili (Andrija) Mandić i Marko i Janko - to je irelevantno. Bitno je samo što ovo što oni rade proizvodi kao posljedicu, a to je jasno - da je jedan potpuno grogirani DPS ipak u dobroj mjeri došao do vazduha.
Na izborima nijesam podržao listu koju je predvodio Krivokapić iz razloga što su na njoj baš ovi ljudi koji mu sad lome glavu.
Hoće li DF srušiti Vladu?
Oni ne odlučuju o tome. To je pitanje za Vučića.
I ranije ste bili vrlo kritični prema ljudima iz DF-a, rekavši jednom prilikom da oni doživljavaju srpski narod “samo kao masu koja treba da im daje glasove“. Šta, zapravo, DF hoće?
Oni su ovdje samo eksponenti, a ne ljudi koji odlučuju. Oni su, prosto, transmisioni kaiš njihovog suštinskog lidera - Vučića. On želi da bude predsjednik svih Srba, a ne Srbije. Zato u svim njegovim izjavama dominira floskula - “Crna Gora nas ne interesuje, već naš narod u Crnoj Gori“. Izvinite, Srbi u Crnoj Gori su stvarali Crnu Goru. To je naša matična država. Volimo Srbiju i doživljavamo je kao svoju, ali naša matica je Crna Gora. Naši autentični interesi su ostvarivi i ostvaruju se u Crnoj Gori.
Oni - režim u Srbiji i DF - suštinski ratuju protiv Njegoševe Crne Gore, kao što su i ovi Đukanovićevi ratovali, misleći da od nje mogu da naprave nešto što ona u svojoj suštini nikad nije bila, niti može biti. Mi smo već jednom, devedesetih, prisustvovali pokušaju ovakve priče. Ovo što se dešava sad suštinski proizvodi najveću štetu po Srbe u Crnoj Gori i po naše interese. Ako neko misli da Srbi u Crnoj Gori treba da budu nacionalna manjina, to je porazna činjenica po sve. Izvukli smo se iz tora u koji nas je vrlo lukavo gurao prethodni režim, a sad imamo možda još komplikovaniji problem - da nas režim u Srbiji vraća u taj tor. U prevodu - ne, vi nam nijeste potrebni kao narod, nas Crna Gora ne interesuje, vi ste nam potrebni kao Srbi na Kosovu - da možemo da imamo kontrolu nad vama kao nad Srpskom listom i da budete naša karta za potkusurivanja.
Stoga Vas, pretpostavljam, ne iznenađuje kampanja koju ovih dana protiv crnogorskih vlasti vode mediji bliski Vučićevom režimu?
Najbolje je o tome govorio jedan od frontmena grupe Beogradski sindikat, koji je rekao da ga je sramota kad pročita šta tabloidna štampa u Srbiji piše o Crnoj Gori. Ovo što se dešava je prosto nevjerovatno. Umjesto stabilizacije odnosa, imamo zaoštravanje, ali narod ne nasijeda na te provokacije.
Nikad Vučićev režim o Đukanoviću i njegovoj vlasti nije govorio ovo što govori o trenutnoj vlasti u Crnoj Gori, koja je srušila Đukanovićev režim. Pa nek ljudi iz toga izvuku zaključak - da li je sve ovo što se dešava plod puke slučajnosti ili iza toga stoji zaista nešto ozbiljnije.
Lideri DF-a su na udaru kritika javnosti zbog čestih odlazaka na kanabe kod Vučića, a bivša vlast je svojevremeno i Vama spočitavala susrete s bivšim predsjednikom Srbije, Borisom Tadićem. Je li i on, kao Vučić, pokušavao da djeluje paternalistički prema prosrpskim partijama u Crnoj Gori?
Ne. Tadić Srbe u Crnoj Gori nije posmatrao kao nacionalnu manjinu. Tada se uvijek pominjalo da se Tadić sastao s nacionalnim Srbima iz Crne Gore. Tadić je to bolje razumio, jer je porijeklom odavde.
Što su odnosi Srbije i Crne Gore bolji, to je svima nama ovdje, ma kako se nacionalno izjašnjavali, bolje. Ako se krene ka tome da se odnosi zasnivaju na paternalizmu, neće se doći do rješenja. Ovi koji sad traže hitno organizovanje popisa... Vjerujte da zebem od tog popisa poslije ovoga što su oni demonstrirali posljednjih mjeseci. Narod ne voli tu vrstu nadmenosti. To su pokazali i izbori u Nikšiću i Herceg Novom. Tu su zagovornici i jedne i druge opcije najgore prošli - i DPS i DF.
U kakvim ste odnosima bili s bivšim predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem i pokojnim premijerom Zoranom Đinđićem? Đinđić je čak 2000. govorio na izbornoj skupštini NS.
S Đinđićem sam bio u odličnim odnosima. Njegov govor na našoj izbornoj Skupštini, kad smo smijenili (Novaka) Kilibardu i izabrali (Dragana) Šoća za predsjednika, neizostavan je kad se on pominje.
Kad je riječ o Nikoliću i Srpskoj radikalnoj stranci, a kasnije Srpskoj naprednoj stranci, mi s njima nikad nijesmo sarađivali. Nikad neću zaboraviti Nikolićevu izjavu uoči referenduma 2006. godine. On je rekao, parafraziram, da Crnogorci, ako žele da budu sa Srbijom, treba da zaborave na ravnopravnost, i da je, ako im ne odgovara da budu sastavni dio velike srpske države, Srbiji svejedno. Tu izjavu svi prećutkuju, a nama u bloku za zajedničku državu napravila je ogroman problem.
Ali, NS je upravo nakon razgovora Nikolića i Đukanovića, 2014. trebalo u Podgorici da uđe u koaliciju s DPS-om. Zašto se na kraju to nije desilo?
Nikolić je to preporučivao DF-u, odnosno Mandiću, a Đukanović je govorio da je spreman da srpska stranka uđe u koaliciju s njim, jer su partije svih drugih naroda bile u vlasti. Imali smo svoje zahtjeve, koji su išli prema tome da se mora ispoštovati ono što čini nacionalnu, istorijsku i duhovnu supstancu srpskog naroda u Crnoj Gori. Ili to ili ništa. Do koalicije nije došlo jer nije bilo iskrene volje u DPS-u. Njima je ta priča služila samo kao marketing. Ispostaviće se i da u našoj koaliciji s njima iz 1998. godine - “Da živimo bolje“ - nije bilo njihove iskrene želje da rade na temelju programa koji smo usvojili. Oni su mislili isto što i sad Vučić - da budemo dekor, ljudi koji će glumiti Srbe i kao zadovoljavati neke srpske interese.
Zamjeraju li Vam i danas ljudi što ste 1998. ušli u vlast s DPS-om? Koliko je to kasnije koštalo NS?
Mi smo 2001. napustili vladu zato što je DPS napustio program zbog kog smo se okupili. Tek smo 2009. izgubili parlamentarni status, tako da se ne može reći da smo zbog te tri godine koalicije s njima izgubili podršku. Kako bi onda ojačali na izborima 2001?
NS je bila smetnja za realizaciju ovoga što sad imamo na sceni. Nikakva autentična srpska stranka nije odgovarala konceptu ni Đukanovićeve politike, ni politike u Srbiji. Bili smo, prosto, kamičak u svakoj cipeli. Horski se govorilo da smo izdajnici, da smo ovo i ono... Laž se, nažalost, primila i to je posljedica zbog koje smo otišli s političke scene.
Vaš bivši partijski saborac, g. Šoć, rekao je nedavno da “Narodna sloga“, koalicija NS i Liberalnog saveza, ne po formi već po ideji može biti model izlaska iz nagomilanih podjela. Vidite li potencijal za obnovu te ideje?
Tu koaliciju su najviše kritikovali oni koji danas govore o njoj kao o nečemu najljepšem što se desilo na političkoj sceni. Nijesam optimista. Ali da li treba ići ka tome - da. Treba napraviti ambijent koji će svima biti podnošljiv. Ovo što se dešava sad, jeziva je poruka. Prosto me strah od toga kuda ovo društvo ide. Zato mislim da nam EU najviše treba zbog vrijednosti koje promoviše, a ne što ćemo odmah riješiti svoje probleme. Ono što nije bilo jasno Đukanoviću, izgleda nije jasno ni Vučiću - Crna Gora ne može biti ni samo crnogorska, ni samo srpska. Crna Gora mora biti građanska država u pravom smislu te riječi, u kojoj će svi građani imati svoja prava.
Bonus video:
