Premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić ima mnogo više neprijatelja kod kuće nego u inostranstvu, zaključuje novinar britanskog magazina The Critic, nakon intervjua sa predsjednikom Vlade.
"Žele da povećaju ulazne investicije, nadajući se da će se udaljiti od katastrofalnih odnosa sa Kinom, žele da povećaju uvjerenje da su pouzdani partneri kada je riječ o njihovom nedavnom članstvu u NATO-u. Žele da rade zajedno sa Velikom Britanijom kada je u pitanju borba protiv međunarodnih kriminalnih organizacija, umiješanih u krijumčarenje ljudi i droge, a imajući u vidu njihovu nesigurnu ekonomiju, žele da svoj djelić mora, planina i jadranskog sunca stave na britansku 'Zelenu listu' što prije. Turizam čini do trećinu ekonomije i pretrpio je ogroman udarac izazvan koronavirusom", objašnjavaju u The Critic.
Odgovor na pitanje šta bi Velika Britanija dobila zauzvrat za investicije novinar ocjenjuje jednostavnim i šarmantanim: „Da budemo dobri domaćini“, praćeno objašnjenjem, „mi smo mala zemlja“.
"Krivokapić je nasljednik zemlje i ekonomije protkane kronizmom i korupcijom i ima pukotine u društvu koje su duboke i snažno su ocrtane. Bio je međunarodno uvaženi profesor mašinskog inženjerstva i autor 16 knjiga i 250 objavljenih naučnih članaka. Zatim je početkom prošle godine ušao u politiku. Razlog tome je njegova vrlo javno iskazana vjera. Član je Srpske pravoslavne crkve, za koju je osjećao da je bila napadnuta od strane prethodnog režima, na čelu sa dugogodišnjim moćnikom (i još uvijek predsjednikom) Milom Đukanovićem. Krivokapićeva podrška crkvi i njegova čista politička pozadina značili su da je, kada je formirana koalicija za borbu protiv tadašnje vlasti, postao neokaljani lider te koalicije. Međutim, njegova uloga u guranju Crne Gore prema sve sekularnijoj i pozitivno antiklerikalnoj Evropskoj uniji sigurno mu izaziva ličnu i moralnu nelagodu", navodi se u tekstu.
Novinar prepričava i dio razgovora sa Krivokapićem: Pitao me je: „Da li je jedan od preduslova da neko bude političar da ne bude religiozna osoba? Kao dijete sam naučen da se molim ujutro i uveče, ali sada, s obzirom na sve probleme s kojima moram da se suočim, molim se po cijeli dan,“ rekao je parafrazirajući Obamu.
„Kad čovjek izgubi vjeru kada je ozbiljno bolestan, obraća se Bogu. Ako imate vjere, tražićete i naći ćete ono što tražite.“ Nešto od toga državi bi moglo zatrebati, bio je predlog. „Nakon 75 godina komunističkog uređenja, neobično je da se javna ličnost izjašnjava o svojoj vjeri, ali ja samo koristim svoju ljudsku slobodu. Ali, zalažem se za multietnički i vjerski pristup i radim sa osobama drugih vjeroispovjesti", citira se Krivokapić.
Novinar dodaje da je u Krivokapićevoj koaliciji i stranka koja pripada muslimanskoj manjini, vjerovatno misleći na URU koju predvodi Dritan Abazović, te da je Krivokapić kritikovan i kod kuće i u inostranstvu zbog sugestija da pričest štiti od koronavirusa, i konstatuje da je time branio bezobziran pristup Srpske pravoslavne crkve mjerama borbe protiv epidemije.
Krivokapić se ne kaje, „Neću se odreći svoje religije, jer sam premijer, bez obzira na prekore. Bio sam čovjek vjere prije političke karijere i ostaću to i nakon što završim s politikom. Možda današnji hrišćanski pristup bude od pomoći Crnoj Gori“.
U tekstu se i navodi da Krivokapić sebe smatra Crnogorcem, ali da ne vidi razliku između Crnogoraca i Srba, što je pristup koji je mnoge uplašio.
"Odnos politike i istorije je presudan, ali vjerujem da bi istoriju trebalo prepustiti istoričarima, a politiku političarima. Svi u Crnoj Gori su istoričari po svom rođenju, ali nakon toga imaju pravo da postanu političari. Prema naučnicima, u Crnoj Gori postoji generička ličnost, toliko volimo da razgovaramo i volimo da se takmičimo dok razgovaramo, toliko se umorimo kroz razgovor da na kraju ne radimo ništa. Postoji izreka: „Kad ste u Bosni, nikad ne pjevajte: u Srbiji nikad ne igrajte, a u Crnoj Gori se ne raspravljajte“, navodi Krivokapić.
U tekstu se dodaje da je Krivokapić, uprkos sopstvenom protivljenju nezavisnosti, vrlo jasno stavio do znanja da „samo oni koji stvaraju probleme još uvijek govore o tome, to je poput Bregzita, to je gotova stvar. Ljudi teže stvaranju vještačkih podjela, ali to pripada prošlosti. Nema govora o ponovnom otvaranju te priče“.
"Bio je lijepo raspoložen i radovao se sastanku sa Borisom (britanskim premijerom Džonsonom). Ipak, oblaci se skupljaju. Pogledao sam novinske izvještaje iz njegove zemlje kada sam napustio sastanak, vidio sam da najveća grupacija u njegovoj vladajućoj koaliciji traži njegovu ostavku, kao i ostavku predsjednika Skupštine. Možda je politički čist i lično pobožan, ali je njegova vlast na klimavim nogama i biće mu potrebna sva pomoć koju mu Velika Britanija može pružiti ako želi da preživi još nekoliko mjeseci, a kamoli da se pozabavi korupcijom i ličnim interesima koji su i dalje znatno snažni u njegovoj zemlji", zaključuje se u tekstu.
Bonus video:
