Nemogućnost sprovođenja izborne ćutnje zbog zakonskog neregulisanja njenog kršenja na društvenim mrežama, dovodi u pitanje svrhu tog instituta, pa bi stoga trebalo da bude dio izborne reforme kojom bi se uvažile promjene nastale digitalizacijom.
To su poručili sagovornici “Vijesti” komentarišući činjenicu da političari nastavljaju da krše izbornu tišinu preko društvenih mreža, što je bilo primjetno i tokom lokalnih izbora u Beranama i Ulcinju održanih 27. marta.
Izborna ćutnja u Crnoj Gori počinje 24 sata prije dana izbora i traje do zatvaranja biračkih mjesta. Prema Zakonu o izboru odbornika i poslanika (član 6), odnosi se na zabranu izborne propagande preko medija i javnih skupova.
Predsjednik Državne izborne komisije (DIK), Nikola Mugoša, kazao je da misli da je tako definisana izborna tišina recidiv ranijih društvenih prilika, u kojima su postojali samo tradicionalni mediji - štampa, radio i televizija.
U takvom ambijentu, prema njegovim riječima, ovako definisana odredba bila je primjerena i sprovodiva.
”Međutim, digitalizacija medija i pojava novih komunikacionih alatki - a tu prije svega mislim na društvene mreže - s pravom je otvorila pitanje cjelishodnosti izborne ćutnje, njenog dometa i efekta”, naveo je Mugoša za “Vijesti”.
Zamjenica programske direktorice Centra za demokratsku tranziciju (CDT), Milena Gvozdenović, kaže da je za bilo koju zabranu koja postoji u zakonu a efektivno se ne primjenjuje, validno preispitati da li je potrebna, da li je formulisana na pravi način i da li “pogađa” svoj cilj.
Ni kad su u pitanju tradicionalni mediji, izborna tišina često, kaže ona, nije bila ni jasna ni primjenjiva, jer je trebalo dokazati da medij vrši izbornu propagandu, kako bi se sankcionisao.
”Poseban problem javlja se kad su u pitanju internet mediji - a naročito društvene mreže - koji uopšte nisu obuhvaćeni ovom zabranom, jer nisu ni prepoznati kao mediji u našem zakonodavstvu. A svi smo svjedoci rasta uticaja informisanja preko društvenih mreža na stavove građana, i sve većeg korišćenja društvenih medija za izborne kampanje. Osim toga, na ovom polju vidimo i brojne zloupotrebe i podrivanja izbornog procesa, kroz kampanje difamacije, strane uticaje, skriveno finansiranje kampanje, dezinformacije, te pojavu specijalizovanih predizbornih portala namijenjenih samo prljavoj kampanji i izazivanju tenzija”, ističe ona za “Vijesti”.
Sagovornici objašnjavaju da je smisao izborne tišine da se birači pred glasanje poštede izloženosti agresivnoj kampanji partija i kandidata, i da im se ostavi prostor da na miru razmisle i donesu odluku o tome kome žele da daju povjerenje na izborima.
Mugoša ocjenjuje da se ipak čini da taj prostor više ne postoji, imajući u vidu dominaciju interneta na polju komunikacija.
”Zbog svega navedenog, smatram da je postojeća definicija izborne ćutnje prevaziđena i neadekvatna, imajući u vidu promjene koje su u međuvremenu nastupile. S jedne strane postavlja se pitanje njene djelotvornosti imajući u vidu prethodnu navedenu suštinu iste, a s druge strane i pitanje da li je izborna ćutnja jedan vid vremenske suspenzije slobode izražavanja”, navodi on.
Za vrijeme izborne tišine - prema pravilnicima koje uoči izbora donosi Agencija za elektronske medije (AEM) - nije dozvoljeno emitovanje medijskog predstavljanja podnosilaca izbornih lista i kandidata s tih lista (predsjedničkih kandidata), političkog oglašavanja, objavljivanja procjena rezultata glasanja i slogana ili simbola kandidata. Takođe, nije dozvoljeno ni objavljivanje rezultata ispitivanja javnog mnjenja i drugih istraživanja i analiza u vezi s opredjeljenjem birača u pogledu procjene rezultata izbora. Zakonom o izboru odbornika i poslanika (član 63), propisano je da objavljivanje istraživanja nije dozvoljeno u roku od 15 dana prije izbora. U istom članu piše i da, na dan izbora, tokom trajanja glasanja, nikome nije dozvoljeno da u programima radio-difuznih servisa i drugih medija objavljuje procjenu rezultata glasanja.
U Zakonu (član 117) se navodi da će se, novčanom kaznom od 2.000 do 20.000 eura, kazniti za prekršaj pravno lice ako postupi suprotno navedenim odredbama.
Mugoša napominje da ako opredjeljenje bude da izborna tišina ostane kao institut, treba precizirati da li se odnosi na sve medije, i u tom slučaju ponuditi efektivne metode regulacije, kako, kaže, ne bismo kao do sada u slučaju tzv. novih medija - bili u “sivoj zoni”.
”U svakom slučaju, smatram da i ovo pitanje u narednom periodu treba da bude predmet rada Odbora za izbornu reformu, te da treba uvažiti promjene koje su nastupile digitalizacijom i promijenjenim, odnosno dinamičnim medijskim okruženjem”, podvlači on.
I u CDT-u misle da je tema izbornih reformi vrlo važna, ističući da je mnogo šira od samog problema instituta izborne ćutnje.
”Zakonodavac - prije svega kroz medijske i izborne zakone - treba da prepozna problem i identifikuje rješenja za zaštitu izbornih procesa od dezinformacija i negativnih uticaja. Tek nakon toga, moguće je formulisati i održivo rješenje za izbornu ćutnju, koje ne bi bilo obesmišljeno time što se kampanja pred i u toku izbornog dana samo prenese na onlajn platforme”, poručuje Gvozdenović.
Mugoša: Izborne tišine nema u SAD-u, Britaniji, Belgiji...
Šef DIK-a ukazuje da, kad su u pitanju uporedna iskustva, ne postoji uniformni pristup definisanju izborne ćutnje.
”Tako, na primjer, Sjedinjene Američke Države (SAD), Velika Britanija, kao i evropske države kao što su Belgija, Švajcarska, Švedska, Island... uopšte ne prepoznaju institut izborne ćutnje, dok u nekim zemljama ona traje duže nego u Crnoj Gori”, navodi Mugoša.
Slovenci ublažili ograničenja
Vrhovni sud Slovenije poništio je 2016. godine presudu Okružnog suda u Mariboru, kojom je odbornik iz tog grada Saša Pelko bio kažnjen jer je, za vrijeme izborne tišine, na svom Fejsbuk nalogu, prenio iz Mladine intervju s tadašnjim kandidatom za gradonačelnika Andrejem Fištravecem, uz poruku - “Odličan intervju, pozivamo vas da pročitate”.
Vrhovni sud je ocijenio da je u tom slučaju povrijeđena sloboda izražavanja i da “bilo koja izjava o trenutnoj društvenoj ili lokalnoj situaciji, čak iako je kritična, ne znači propagandu u izborne svrhe, niti je izborna propaganda pojedinačno objavljivanje takvih izjava u novinama ili na društvenim mrežama”.
Odluka Vrhovnog suda je, prema pisanju slovenačkih medija, donekle ublažila ograničenja u vrijeme izborne ćutnje.
Bonus video:
