Knežević Đukanoviću: Treba imati obraza i izigravati poštenjačinu pred narodom Crne Gore od koga je sve opljačkao

Treba zaista imati obraza i izigravati poštenjačinu pred narodom Crne Gore, od koga je opljačkao sve što se opljačkati može, on i njegova familija, za sve godine svoje vladavine, poručio je predsjednik Atlas Grupe Duško Knežević predsjedniku Crne Gore i Demokratske partija socijalista (DPS) Milu Đukanoviću.

On je reagovao na prozivke Mila Đukanovića u obraćanju bivšem visokom funkcioneru DPS Svetozaru Maroviću.

Đukanović je u tom obraćanju Kneževića nazvao nekvalifikovani „Pulicer“ iz Londona.

Obraćanje Kneževića prenosimo u cjelosti:

"Dopisivanje dva stara partijska druga, međusobne optužbe dugogodišnjih intimusa – čovjeka broj 2 i ideologa DPS-a Svetozara Marovića i vječitog lidera nekad moćne partije koju je svojom politikom oterao u opoziciju Mila Đukanovića, podigle su tenzije u Crnoj Gori a imaju veliki odjek u široj međunarodnoj zajednici.

Obraćanje javnosti predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, najdužim tekstom koji je napisao u svojoj predugoj političkoj karijeri, bio je krajnje neuvjerljiv odgovor na direktne prozivke Sveta Marovića, riješenog da ne odćuti Milovo pozivanje Srbiji da isporuči njegovog nekadašnjeg najbližeg partijskog saborca, koga je pritom predstavio bjeguncem. Valjda je agresivnog Đukanovića zaboljelo Marovićevo pitanje: “Imaš li ti stida čovječe?! I Amerikaci znaju ko je vlasnik svega u Crnoj Gori.”

Milovo pisanije dobilo je žešći odgovor. Marović je raspalio rafal po starom kompanjonu, na koji je odreagovao i Specijalni državni tužilac. Sveto poručuje Đukanoviću: “Ti si taj koji bježi od istine i odgovornosti…, kada se Crna Gora oslobodi njegovog sudstva, progona, spreman sam da odmah dođem u Crnu Goru i da se u nezavisnom sudskom postupku utvrdi istina o svemu za šta me on neljudski i lažno optužuje.”

Pošto je od istine uplašeni predsjednik Crne Gore u svom uobičajenom obračunu sa nekad bliskim saradnikom, aludirao i na mene, red je da odgovorim isfrustriranom Đukanoviću. Inspirativni pisac podužeg pamfleta koji vrvi od laži i podvala, nazvao me nekvalifikovani „Pulicer“ iz Londona. Baš “mudra” konstatacija jednog od najgorih studenata Ekonomskog fakulteta u Podgorici i čovjeka koji je za sve vrijeme preduge vladavine iz engleskog naučio samo riječ “Thank you”. Od poznavanja stranih jezika se hvalio da zna ruski i to je obilato koristio u susretima sa ruskim oligarsima, a posebno mu je to znanje koristilo sa lakim dama u noćnim klubovima i orgijama.

Nisam konkurisao za Pulicera, ali sam zato jako ponosan na moju borbu protiv kriminala i korupcije u Crnoj Gori, koja je dobila potvrdu u zvaničnim izvještajima Stejt Departmenta, Forin ofisa, Evropske komisije i Fridom hausa. To znači da su moj rad i borba protiv mafijaške hobotnice dobili najvišu međunarodnu potvrdu.

Treba zaista imati obraza i izigravati poštenjačinu pred narodom Crne Gore, od koga je opljačkao sve što se opljačkati može, on i njegova familija, za sve godine svoje vladavine. Uz milijarde koje je namicao dok je prilježno uništavao privredu, pljačkajući “svoju” Crnu Goru, umiješan u svaki investicioni program, kroz vlasništvo preko prijatelja i kumova, ili direktno reketiranje investitora. Bahatost i gramzivost Mila Đukanovića i njegove porodice je tolika da prevazilazi granice Crne Gore. To što posjeduje Prva familija u siromašnoj Crnoj Gori, nema niko ni približno ni u jednoj zemlji bogate Evrope.

Sve može ljudski um da izmisli, da slaže u muci, da zaboravi sve što je bilo, samo da bi sačuvao sebe, svoje bogatstvo, umišljajući da je Crna Gora samo njegova, privatni posjed Prvoga i njegove familije. Njima su svi krivi osim njih, koji imaju sve.

Držeći se makijevalističkog pristupa u politici po kojem ciljevi opravdavaju sredstva, Đukanović se olako odrekao brojnih političkih saboraca. Na tom privatnom posjedu zvanom Crna Gora on je sebi davao za pravo sve, pa i to da organizuje hajke i političke progone svojih neistomišljenika i protivnika.

Surovost vladara Crne Gore, mnogo prije Marovića, na svojoj koži su osjetili Momir Bulatović i Peđa Bulatović, odstrijeljeni u raspolućenom DPS-u, pošto ih je vješti manipulator preko noći i kupovinom glasova, od pobjednika pretvorio u gubitnike i otpadnike iz partije koju su zajedno podizali. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša i predsjednik opštine Bar Žarko Pavićević troše vrijeme u sudnicama zbog optužnica koje su im, po nalogu velikog šefa, pisali poslušnici u tužilaštvima. Miomir Mugoša je znao kako da se brani i oštro upozorio Đukanovića dokumentacijom koju ima, a posebno potvrdama koje je uzimao od ljudi koji su finansirali DPS-ove kampanje. Odrekao se Đukanović i kuma Dragana Brkovića, biznismena i vlasnika kompanije “Vektra”.

Posustali predsjednik Crne Gore kune se u poštenje, a zna se ko za sebe kaže da je pošten. Lučonoša poštenja, ostao je dužan građanima Crne Gore objašnjenje kakva je bila njegova uloga u međunarodnom švercu cigareta, o čemu je vođena istraga u Italiji od 1999. godine. Među 15 osumnjičenih iz Italije i Crne Gore, bio je i crnogorski premijer.

Poslije deset godina istrage, italijanske vlasti su odustale od tužbe protiv Đukanovića, uz objašnjenje: “Direkcija italijanskog tužilaštva za borbu protiv mafije iz Barija zatražila je zatvaranje slučaja protiv crnogorskog premijera Mila Đukanovića koji je u Italiji bio osumnjičen za mafijaško udruživanje i međunarodni šverc cigareta.” Prema onome što je objavila agencija ANSA, a prenijeli mediji u Crnoj Gori, italijansko tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala podnijelo je zahtjev za povlačenje optužbi protiv Mila Đukanovića “zbog diplomatskog imuniteta, odnosno zbog toga što bi trebalo da preuzme još jedan četvorogodišnji premijerski mandate”.

“Diplomatski imunitet” nije oslobodio Đukanovića od suda javnosti i otvorenih sumnji da je od ovog biznisa sa sebe zgrnuo silne milione.

Odlazećeg crnogorskog predsjednika ne brine ni činjenica da nikad nije rasvijetljen veliki broj ubistava, uključujući i svirepu likvidaciju nekadašnjeg savjetnika predsjednika Crne Gore Gorana Žugića, 31. maja 2000. godine u Podgorici.

Među nerasvijetljenim slučajevima je i ubistvo visokog funkcionera crnogorske policije Darka Raspopovića, 8. januara 2002. godine, vlasnika i glavnog urednika lista “Dan” Duška Jovanovića, 27. maja 2004. za koga javnost svake godine dobija obećanja državnih zvaničnika da će se doći do više činjenica i detalja o ovom atentatu, i inspektora Slavoljuba Šćekića, 30. avgusta 2005.

Policijski inspektor Predrag Šuković je, srećom, preživio napad 11. jula 2016. godine, sa više hitaca je ranjen u noge. Godinu dana ranije, 5. avgusta 2015. Šuković je hapšen u Podgorici, pod sumnjom da je, komentarima na jednom portalu, ugrozio bezbjednost tadašnjem potpredsjedniku vlade i nekadašnjem šefu tajne policije Dušku Markoviću.

Šukovićev “grijeh” je što je, dok je bio šef odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala crnogorske policije, optužio potpredsjednika Vlade Duška Markovića i bivšeg šefa policije Veselina Veljovića da su uključeni u šverc cigareta iz fabrike u Mojkovcu. Revnosni Šuković je svoj izvještaj o mojkovačkom kriminalu dao Miomiru Mugoši, koji ga je predao Milu Đukanović, a tadašnji premijer proslijedio Dušku Markoviću.

Prema riječima bivšeg ANB-ovca, na Predraga Šukovića je pucao član Đukanovićevog obezbjeđenja, a uz formalnu aktivnost vrha ANB-a.

Mogao bi Milo Đukanović da pruži odgovor ko je, 27. maja 2015. godine u Podgorici, pucao na biznismena Olega Obradovića koji je bio priprijetio da će pričati o aferi “Telekom”.

Predrag Mitrović, bivši direktor Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma, ranjen je 13. aprila 2014. godine. Napadač je uperio pištolj u glavu Mitrovića, a zatim pucao u nogu. Povjerio se da je na njega, na kapiji ispred kuće, pucao član obezbjeđenja Mila Đukanovića!?

Ko je organizovao ranjavanje novinarke “Vijesti” Olivere Lakić, 8. maja 2018. ispred zgrade u kojoj živi u Podgorici, odgovor bi trebalo tražiti u okruženju Mila Đukanovića. Među uhapšenima je bio pripadnik Uprave policije Crne Gore Darko Lalović, član kriminalne grupe i osumnjičen za pokušaj ubistva novinarke Lakić.

Lalović je direktno umiješan u “slučaj Medenica”, koji trenutno potresa Crnu Goru. Sa rasporedom u Sektoru za obezbedjenje ličnosti, bio je zadužen za bezbjednost Vesne Medenice kao dugogodišnje predsjednice Vrhovnog suda, a direktno je pomagao njenom sinu Milošu Medenici u švercu droge i krijumčarenju cigareta. Uhapšenu Vesnu Medenicu, SDT sumnjiči za dva krivična djela - stvaranje kriminalne organizacije i protivzakonit uticaj. Policija ima dokaze da je znala kakvim se kriminalom bavi njen sin, pošto je dešifrovan kriptovani telefon Miloša Medenica koji je kod njega pronađen, gdje se u jednom razgovoru hvali da će ih njegova majka, upoznata sa poslovima, zaštititi ako bude trebalo je “jer mnogo zna” o konkurentima u švercu cigareta.

Vesna Medenica je dugo godina bila sudija od najvećeg povjerenja Mila Đukanovića, zbog čega su joj, mimo zakona, produžavani mandati predsjednice Vrhovnog suda. Ako se sumnja da je bila spremna da zaštiti svog sina u švercu droge i cigareta, koliko li je tek puta zatvarala oči pred velikim kriminalom u režiji svog glavnog bosa koji je imao apsolutnu vlast i neograničenu moć.

Da je normalan i pošten predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović bi dozvolio da se ispitaju afere povezane sa njim. Brojna su njegova nepočinstva, od afere “ničija kuća”, “Telekom” i A2, do KAP-a, čija sudbina ga boli jer on zna ko je pravi vlasnik.

Istrošeni političar Đukanović ni poslije mog otkrivanja njegove lične afere, nije dozvolio da mu se otvori kastodi račun, kako bi se konačno saznalo kako je od “prvog miliona”, trgujući akcijama porodične Prve banke, “zaradio” veliki novac. Ključno je bilo da se otkrije ko stoji iza tog kastodi računa i trgovine akcijama, ko su bila lica involvirana u te transakcije i da li je Đukanović, kao javni funkcioner, prijavio sve prihode. Put do istine je lagan, jer se sva dokumentacija o tome nalazi u Crnoj Gori.

I pored mog ukazivanja na brojna “dobročinstva” halapljivog vlastodršca, posebno afere „Koverta“ i snimka gdje se jasno vidi reketiranje od strane Mila Đukanovića i njegovog DPS-a, nije bilo adekvatne istrage Specijalnog državnog tužilaštva, zbog podaničkog i zaštitničkog odnosa specijalnog tužioca Milivoja Katnića prema šefu kriminalne grupe.

Koliko je pošten čovjek koji je vodio državu Crnu Goru kao svoj lični feud, lično sam se uvjerio kada su njegovi slijepi poslušnici u Centralnoj banci, Privrednom sudu i Specijalnom državnom tužilaštvu, izvršavajući nalog Đukanovića, uništili dvije banke, sve u cilju da on i njegova familija ojačaju svoje carstvo i, preko svojih kriminalnih klanova, preuzmu vrijednu imovinu Atlas grupe.

To što je bez posla ostalo 1.000 zaposlenih u Atlas grupi, koji su pošteno zarađivali hljeb u najprosperitetnijoj kompaniji u Crnoj Gori, nije bilo stalo Milu Đukanoviću, zaslijepljenom željom za osvetom zbog moje odluke da se oduprem besprizornom političkom progonu pokrenutom da bi mi lakše oteli ono što sam stvarao 30 godina.

Istina je da sam u Crnu Goru unio 300 miliona evra, od prodaje banke u Srbiji i preko kreditnih linija Pireus banke i Hipo banke. Nisam se nikada bavio švercom cigareta, narkotika. Boravio sam dugo u inostranstvu, svo znanje, međunarodne kontakte i kapacitete uložio sam u Crnu Goru i postao najveći investitor. Atlas grupa nije stvarana poslovima iz sive zone, već isključivo znanjem, sposobnošću i međunarodnim vezama.

Nikad nisam imao nikakvu ni prekršajnu prijavu, ni u Crnoj Gori ni u inostranstvu. I nisam pobjegao iz Crne Gore, kako bi da me predstave, već sam otišao redovnom linijom.

Poslije moje odluke da se branim iznošenjem afera nezajažljivog “vlasnika Crne Gore”, naručio je moj odstrjel i preko svoje produžene ruke, bojažljivog dželata Milivoja Katnića, “spakovao” mi optužnice za potpuno izmišljena krivična djela.

Nisu računali na moje nepristajanje da, bez borbe, postanem lak plijen Prve familije, koja je, instrumentalizujući pravosuđe, poželjela da se domogne svega što je Atlas grupa stvorila. Ništa meni, kao njima, nije palo s neba, nego je rezultat mog napornog rada i znanja iz oblasti finansija, bankarstva i međunarodne trgovine. Možda su pomislili da ću lako pustiti da mi preotmu poslovni sistem i imovinu Atlas grupe. Prevarili su se i neka se suočavaju sa svim posljedicama.

Nezapamćeni lopovluk koji je organizovao Milo Đukanović sa bratom Acom i kriminalnom hobotnicom oko sebe, ostao je, bar zasad, bez odgovarajuće kazne, zahvaljujući poslušniku Milivoju Katniću.

Specijalista za sađenje luka iz Bajramovice hapsio je članove moje familije i kumove i držao ih po šest mjeseci u pritvoru za nepostojeća krivična djela.

Pravo lice tadašnje vlasti u Crnoj Gori, na čiju nepravednost i korumpiranost ni svijet više nije mogao da ćuti, razotkrio je i Interpol. U avgustu 2020. godine Interpol je ukinuo sve tri crvene potjernice raspisane protiv mene na zahtjev Crne Gore, sa jasnim obrazloženjem da te optužbe imaju “pretežno političku dimenziju”.

Ni naknadni pokušaj otužnog Milivoja Katnića da kod Interpola “izgura” zahtjev Crne Gore za reviziju prvobitne odluke i aktivira potjernice protiv mene, naravno nije naišao na razumijevanje kod ove ozbiljne međunarodne institucije. Odluka Interpola da ostane kod ranijeg stava je vrlo značajna za mene, jer je to još jedna potvrda da tužilaštvo Crne Gore apsolutno nema pravno utemeljenje optužbi protiv mene.

Kršeći sopstvene zakone i direktno se miješajući u rad „nezavisnih“ pravosudnih i regulatornih organa, tadašnja korumpirana vlast, predvođena predsjednikom države, načinila je ogromnu materijalnu i nematerijalnu štetu meni i Atlas grupi. Najgore je što će građani Crne Gore plaćati cehove halapljive političke klike i šefa kriminalne grupe Mila Đukanovića, kad kod međunarodne arbitraže bude isporučen račun od 700 miliona evra.

Guverner Centralne banke Radoje Žugić i ostrašćeni Milivoje Katnić su direktno odgovorni za uništavanje e-commerce Atlas banke, koja je prva uvela tu međunarodnu e-trgovinu. E-commerce mogao je donijeti Crnoj Gori više ukupnog prihoda nego turizam. Siguran sam, prema iskustvima Malte i Kipra, da bi prihod od ovih usluga za Crnu Goru prelazio iznos od milijardu eura.

Pokušali su, rješenjima Ministarstva finansija i Uprave prihoda i carina, da obračunaju porez na dobit e-commerce klijentima Atlas banke, što im je osporeno u postupku koji je vođen pred Upravnim sudom Crne Gore. Katnić je prije sudske odluke, i fizički, u gotovini, uzeo 70 miliona evra iz Atlas banke dok je bila pod upravom. Taj novac je pripadao e-commerce klijentima banke. Tom iznosu od 70 miliona evra se gubi svaki trag, ne zna se gdje je novac završio.

Tandem Žugić-Katnić je svjesno uništio i razvojne potencijale digitalne ekonomije u Crnoj Gori, koju je Atlas banka prepoznala 2017. godine uspostavljajući saradnju sa Union Pay International. Dolazak jednog od digitalnih giganata kineske ekonomije predstavljao je značajnu priliku za crnogorsko tržište kapitala da kroz razvoj digitalne ekonomije otvori bitne mogućnosti za diversifikaciju ekonomije.

Crna Gora je prokockala priliku da postane atraktivna destinacija za investicione finansijske institucije, velike međunarodne fondove i investiciono bankarstvo. Preduslov je bio da se uvede regulativa koja postoji na evropskom i drugim međunarodnim tržištima, prije svega mislim na MIFID regulativu za finansijske servise i investiciono bankarstvo i PSD elektronski platni promet. Ako imamo u vidu da fondovi danas na svjetskim tržištima predstavljaju glavni izvor kapitala, Crna Gora bi sa ovakvom strategijom mogla da se pozicionira kao regionalni finansijski centar, omogući zapošljavanje i usavršavanje domaćih kadrova u traženim profesijima finansijskih tržišta, kao i značajne poreske prihode od transakcija.

Ranijem ministru finansija predlagao sam uvođenje blockchain tehnologije, ističući uticaj blockchain tehnološke platforme na finansijski sektor putem kriptovalute, kao i na ostale industrije. Vidim da se “apostolski” ministar danas hvali da su uveli revolucionarne promjene.

Koliko je Milivoje Katnić bio istrajan u zaštiti Mila Đukanovića, uvjerili smo se podnoseći čak 12 krivičnih prijava protiv predsjednika Crne Gore, pošto je specijalni tužilac odbijao je da bilo šta preduzme iz svoje nadležnosti. Do zadnje ure branio je lik i djelo svoga gospodara, kome je baš predano služio.

Zato su za Crnu Goru spasonosne promjene u tužilaštvima. Ostajući bez zaštite za svoja kriminalna djela, istrošeni Milo Đukanović je na rubu političke prošlosti i pred konačnim slomom. Tako poražen, još je opasan, jer svoju pogubnu politiku “brani” stalnim i besramnim napadima na Srbiju i njenog predsjednika Aleksandra Vučića, optužujući ga za brojne probleme u Crnoj Gori. Blaćenjem Srbije odlazeći predsjednik države demonstrira nemoć, a liječeći na takav način svoje komplekse i frustracije nanosi veliku štetu crnogorskom narodu.

Sveto Marović, koji se kandidovao za svjedoka saradnika, jasno optužuje nekadašnjeg saborca: “Danas je Crna Gora zahvaljujući Đukanoviću podijeljena više nego ikada.”

Istine se plaši onaj koji za sebe misli da je pobjednik u obračunu starih partijskih drugova.

Dokazima o teškoj korupciji, uzdrman je vladar sa najdužim stažom u Evropi. Istina, koja oslobađa od straha i zavisnosti građane i zarobljenu Crnu Goru, od jedne familije i njene svemoći, doprinijela je da poniženi i opljačkani građani jasno pokažu šta misle o najbogatijem evropskom lideru na avgustovskim izborima 2020. godine, šaljući ga u opoziciju, isto kao što, poslije tog istorijskog prevrata, njegov DPS redom promovišu u gubitnike na lokalnim izborima, koje osioni predsjednik države zakazuje kad on hoće.

Danas onaj koji je sastavljao toliko vlada pristaje na najveće poniženje u svojoj političkoj karijeri i istoriji DPS-a, dajući podršku partiji sa tri poslanika za sastavljanje manjinske vlade, samo da bi spasio svoju čapru!

Znam da Đukanovića nervira mnogo moja sadašnja adresa, jer smo ovdje zajedno boravili 1999. godine u Forin ofisu, sa njegovim tadašnjim ministrom spoljnih poslova. Međutim, okolnosti su se u međuvremenu mnogo promijenile, prijateljstva su nova, sada si sam, napušten od svojih nekadašnjih saveznika. Ja sad igram za neke druge timove. Za sada toliko, pozdrav sa Temze.

I da nisam napravio Atlas centar, istrošeni političar i novi lider opozicije ne bi imao gdje da sjedi i puši tompus, gdje si mi preko svojih tabloida tražio 8.000 kvadrata uz plasiranje “istine” da sam “ostao dužan visokom funkcioneru DPS-a”.

Saglasan sam da svako mora nositi teret svojih postupaka. Iskreno vjerujem da će pravda zakucati na vrata Mila Đukanovića, da će novo Specijalno državno tužilaštvo formirati predmete i sprovesti detaljnu istragu i pocesuirati lidera opozicionog DPS-a, gubitnika na svim izborima od 30. avgusta 2020. i jednog od najprepoznatljivijih aktera brojnih afera i skandala - na zadovoljstvo svih poniženih i opljačkanih građana Crne Gore. prevareni

Duško Knežević, predsjednik Atlas grupe."