Političke prilike u Crnoj Gori stabilizovaće se onda kad se stranke, umjesto nastavka sprovođenja loših politika naslijeđenih od Demokratske partije socijalista (DPS) i njenih satelita, okrenu opštem društvenom interesu.
Tim riječima sagovornici “Vijesti” tumače to što u državi nema političke stabilnosti ni gotovo dvije godine nakon smjene trodecenijskog režima DPS-a na izborima.
Prva post DPS Vlada, na čijem čelu je bio Zdravko Krivokapić, srušena je u parlamentu u februaru, godinu i dva mjeseca nakon formiranja zato što njeni konstituenti nisu našli zajednički jezik.
Mogućnost iste sudbine prijeti i drugoj Vladi kreiranoj nakon ere DPS-a, kojom upravlja Dritan Abazović, a kojoj će se, poslije samo sto dana od njenog izbora, provjeravati podrška u parlamentu.
Inicijativa o nepovjerenju izvršnoj vlasti podnijeta je poslanicima nakon što je premijer ove sedmice u Podgorici, bez prethodne najave, potpisao s patrijarhom srpskim Porfirijem Temeljni ugovor (TU) između Vlade i Srpske pravoslavne crkve (SPC).
Iz DPS-a, koji Vladi daje parlamentarnu podršku, tvrde da je TU uperen protiv interesa Crne Gore.
Novinar Željko Pantelić kaže da će biti potrebno dugo vremena da se političke prilike u državi ustabile. To obrazlaže ocjenom da što su DPS i njegovi sateliti glasnije branili Crnu Goru, “to su je više razarali po dubini”, o čemu, tvrdi, svjedoče stepen korumpiranosti i zloupotrebe položaja u državnoj upravi, policiji i pravosuđu.
Kad je riječ o novim vlastima, Pantelić navodi da, gledajući imenovanja i način na koji se obavljaju postavljenja na funkcije i radna mjesta, imamo posla s klijentelističkim grupama, što je, prema njegovim riječima, kancerogena faza spovođenja politike partijskih interesa naslijeđena od DPS-a i satelita.
”Ključni problem je što DPS i one snage koje finansira bivši režim, nemaju da ponude ništa drugo do animoziteta prema crnogorskim Srbima i Srbiji, a sve ostale političke formacije vezuje samo snažni antagonizam prema DPS-u. U društvu u kom je negativni odnos prema nekome ili nečemu jedina katalizatorska snaga, politička stabilnost nije moguća bez diskriminacije jedne od strana”, istakao je za “Vijesti”, dodajući da postoji i jedna okolnost koja bi ljekovito djelovala na crnogorsko društvo - potencijalne političke promjene u Srbiji koje bi je okrenule evroatlantskim integracijama.
Podsjećajući da je DPS nastavio “hibridni život” stranke koja je uspostavila jednopartizam i koja je višepartizam vidjela kao manu, teoretičar politike Predrag Zenović kaže da ni tada ni sada ne postoji svijest da partija nije i ne može biti što i država, da su partijski interesi partikularni, a da interesi ljudi na državnim funkcijama moraju biti opšti.
On navodi da je DPS partiju stavio ispred države i državu podredio ličnim i interesima jedne grupe i da je tako imao moć i šansu da učestvuje u važnim društveno-istorijskim transformacijama, ali da je istovremeno uradio sve da obesmisli pravni i politički život i da je postao kočnica evropskom putu države čiju je nezavisnost obnovio.
”Tridesetog avgusta 2020. godine otkrio se sav trulež političkog, pravosudnog i ekonomskog sistema države Crne Gore. Ondašnja opozicija je, pobijedivši na izborima uz veliku pomoć društveno osnažene Crkve i pretpolitičkog spora koji se vodio, klijentelizmu i korupciji DPS-a odgovorila ojačavanjem partokratije i autoritarne kulture, i opet je, zarad sitnih interesa, zapostavila strateške ciljeve države i društva”, rekao je Zenović “Vijestima”.
Političkoj nestabilnosti na državnom nivou, prethodile su krize vlasti na lokalu, u većini opština u kojima je DPS Mila Đukanovića poslat u opoziciju.
To se, kako su “Vijesti” ranije pisale, uglavnom dešavalo zbog međustranačkih neslaganja i borbe za partijske i lične interese onih koji su pobijedili DPS. Posljedice toga su, između ostalog, uvođenje prinudne uprave u Budvi i Tivtu, te višemjesečna blokada kotorskog parlamenta.
Povezani članci
Sagovornici “Vijesti”, međutim, ne smatraju da su nestabilne političke prilike nužno loše po demokratiju.
Pantelić ocjenjuje da je, u ovom trenutku, alternativa nestabilnost - ponovno uspostavljanje kleptokratskog režima ili diskriminacija poražene strane.
”Dakle, za slobodnog čovjeka demokratski i liberalno nastrojenog, svaka nestabilnost bolja je od autokratskog i diskriminatorskog režima. Optimisti u neizvjesnosti i nestabilnosti vide priliku da se nešto promijeni nabolje, dok pesimisti u neizvjesnosti vide opasnost, osjećaju strah i imaju tendenciju da zadržavaju status kvo. Vidjećemo koga ima više u Crnoj Gori - optimista ili pesimista”, naglašava.
Navodeći da stabilnost i demokratija nisu pojmovi koji se nužno poklapaju i da neke teorije demokratije zagovaraju raspravu, sporenja i protest kao “srce demokratije”, Zenović ukazuje na pojam “stabilokratija”, za koji napominje da je negativan i da govori o sistemu otpornom na promjene neophodne za razvoj političke zajednice.
”To je garancija odsustva konflikta za koju su zapadne sile bile spremne da zanemare odsustvo demokratskih reformi. Taj oblik vladanja oličenog u ličnoj i nesputanoj vladavini korumpiranih elita s deklarativnom evropskom agendom, demokratiji u Crnoj Gori i drugim balkanskim stabilokratijama nije donio ništa”, podvukao je.
Kao rješenje za izlaz iz trenutnog stanja, dio političkih aktera vidi vanredne izbore, koji će, ako 19. avgusta Abazovićeva Vlada bude srušena i ako ne bude dogovora o uspostavljanju nove, biti izvjesni.
Poznavaoci političkih prilika u više navrata u proteklih godinu su, pozivajući se na istraživanja javnog mnjenja, upozoravali da oni nisu rješenje problema, jer bi nakon njih, tvrde, u parlamentu ostao isti odnos snaga.
Međutim, da li se, nakon pojave novih političkih subjekata i potpisivanja TU, nešto ipak promijenilo?
Zenović kaže da za stabilnost nije potrebno političko ukrupnjavanje, već transformativne a ne populističke stranke, odgovorna a ne trajna vlast i najširi konsenzus o temeljima i budućnosti zajednice.
Važno je, prema njegovim riječima, da imamo svijest o društvenim i političkim prioritetima, ali i da radimo na stvaranju građanskog društva, imunog na šovinizam i radikalizam bilo koje provenijencije.
”Možda će odnos snaga i nakon izbora biti isti ili sličan, ali je važno da građani uočavaju koje su to političke snage koje imaju za cilj ispunjavanje svih onih društveno-političkih prioriteta, reforme pravosuđa, evropske agende, socio-ekonomskih reformi... Podrškom takvim snagama moguće je izaći iz politike identiteta u politiku baziranu na etici odgovornosti, politici koja nalazi tačke konsenzusa a ne podjela i teži da život na ovom prostoru učini smislenijim”, poručuje.
Pantelić, s druge strane, kaže da je identitetska politika snažan instrument, ali da je limitirana i nije dovoljna da bi se osvojila vlast. Smatra da je jedan od razloga zašto je Crna Gora ušla u vrtlog nestabilnosti to što nije dovoljno udarati u nacionalne talambase.
”Ali, tu je ključni problem - bez partija koje forsiraju identitetsku politiku nije moguće formirati vladajuću većinu. Dakle, s identitetskom politikom ne može se pobijediti, ali se bez nje ne može ni vladati. U ovoj raspodjeli karata, Građanski pokret URA mogao je da iskoristi tu činjenicu u igri na dva stola. U sljedećem krugu, to bi mogao da bude pokret Evropa sad”, konstatuje.
Pantelić: Ako DPS sruši Vladu zbog TU, ponoviće istu grešku treći put
Govoreći o tome u kojoj mjeri će potpisivanje TU odrediti dalji razvoj političkih prilika u Crnoj Gori, Pantelić kaže da se pita kako iskusni političari i stratezi kao Đukanović i njegovi najbliži savjetnici ne shvataju da im sukob sa SPC ne donosi nijedan novi glas, a da gube sigurne i neopredijeljene glasače.
”Poslije Zakona o slobodi vjeroispovijesti izgubili su republičke izbore, nakon Belvderea sve lokalne izbore uključujući Mojkovac i Cetinje - Petnjica je slučaj sui generis. Rušenje Abazovićeve Vlade zbog potpisivanja TU ponavljanje je iste greške treći put u roku od dvije godine, što je dokaz gubljenja političkog kompasa u DPS-u. Ili što bi rekli moji Rimljani, kad smo već kod eklezijastičke teme - ‘Griješiti je ljudski, insistirati na grešci je đavolski’”.
Zenović: Potpisivanje TU otvara prostor za povratak u “svijet života”
Iako kaže da su rezerve po pitanju načina potpisvanja TU opravdane, Zenović smatra da akt stavlja tačku na pitanje koje je dijelio građane i stvorilo društveno opasnu tenziju između države i Crkve.
”Stavljanjem potpisa na ovaj ugovor stvara se prostor za ono što su istinski temeljna pitanja zajednice, ali i ono što Habermas naziva ‘svijetom života’, a što ondašnja politika negira stalnim insistiranjem na nacionalnim i ideološkim podjelama crnogorskog političkog bića. Taj ‘svijet života’ su, prosto rečeno, siguran posao, plaćeni računi, planovi za budućnost, dokolica, kultura... Vrijeme je da se i njima politika na pravi način bavi, jer nisu evropske vrijednosti i principi sadržani samo u poglavljima 23 i 24.”
Zenović kaže da bi i Crkva, kao i ostali akteri građanskog društva, trebalo da pokaže odgovornost i da doprinos boljem međugrađanskom razumijevanju i pomirenju, emancipaciji i evropskoj budućnosti Crne Gore.
Bonus video:
