Crna Gora napravila bi veliku grešku ako bi prekinula politiku uvažavanja međunarodnog faktora, ali bi jednako pogriješila i ako bi se prepustila stranim uticajima koji se odnose na unutrašnje političke procese. Isto tako, mišljenja međunarodnih partnera treba imati u vidu, ali odluke ipak donose crnogorski politički akteri.
To su ocijenili sagovornici “Vijesti” odgovarajući na pitanje u vezi sa tim da li brojne izjave zvaničnika sa važnih međunarodnih adresa o formiranju vlade, predstavljaju miješanje u unutrašnja pitanja Crne Gore.
Posljednji takav slučaj i povod reagovanja i djela domaće javnosti, bila je izjava neimenovanog portparola Stejt departmenta, koju je prenio Glas Amerike. U njoj se navodilo da SAD očekuje da Crna Gora brzo fomira novu vladu ili raspiše vanredne izbore i da Demokratski front (DF) ne smatraju partnerom.
Profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Bostonu i bivši ambasador Vesko Garčević, kazao je “Vijestima” da nije nebitno kako međunarodni partneri gledaju na situaciju u Crnoj Gori ako ona želi da bude integrisana u EU ili da ima dobre odnose sa SAD.
S druge strane, poslanik i bivši diplomata Miodrag Lekić (Demos), rekao je “Vijestima” da bi bila velika greška ne uvažavati značaj međunarodne saradnje, ali da bi isto tako bilo jednako pogrešno za državu da se prepusti inferiorno stranim uticajima koji se odnose na unutrašnje političke tokove.
To, prema njegovim riječima, ne bi predstavljalo diplomatiju, već status protektorata, samoponištavanje države, njenog suvereniteta i dostojanstva.
”Za takve pojave i praksu primarno su odgovorni domaći političari, nerijetko šićardžijskog stila, koji su - i tu sve već dobija tragikomične dimenzije - umislili da takvim samoponištavanjem države potvrđuju svoj visoki državnički format”, ocjenjuje Lekić.
Garčević podsjeća da većina crnogorskih političara skoro svakodnevno govori o “strateškim partnerima sa Zapada” ili “našoj strateškoj opredeljenosti prema zapadnim vrijednostima”. “Rekao bih da mišljenja naših partnera treba da imamo u vidu, ali da će odluke ipak biti donijete među crnogorskim političkim akterima”, istakao je.
Neki politički subjekti kao uplitanje su doživjeli i skorašnje izjave izvjestioca Evropskog parlamenta (EP) za Crnu Goru Tonina Picule i predsjedavajućeg delegacije EP-a za saradnju sa Crnom Gorom Vladimira Bilčika. Picula je saopštio da Crna Gora treba da odluči nastavlja li u smjeru EU integracija ili će postati “potrošna roba ruskih i srpskih interesa”, dok je Bilčik kazao da je zemlji potrebna “istinski proevropska vlada”.
Ova dvije izjave, kao i ona iz Stejt departmenta, uslijedile su nakon što je krajem prošle sedmice u parlamentu srušena Vlada Dritana Abazovića.
Na pitanje kako tumači to što je dio javnosti i političkih aktera njegovu ocjenu doživio kao miješanje, Picula je odgovorio “Vijestima” da bi bilo neobično da se nije oglasio nakon smjene Vlade.
”Pad još jedne Vlade iz aktuelnog saziva Skupštine prvorazredni je politički događaj kako u samoj Crnoj Gori, tako i za EU čijom članicom Crna Gora želi da postane. Kao izvjestilac EP-a za Crnu Goru, redovno iznosim ocjene o političkoj situaciji u zemlji, a moj rad uključuje i davanje preporuka za unapređenje demokratskih i pravnih institucija zemlje na putu prema EU. Vjerujem da se slažete da bi bilo neobično da se u ovom slučaju ne očitujem. Uostalom, o mogućem razvoju događaja nakon pada Vlade, jasno su se očitovale i SAD, kao još jedan važan partner Crne Gore”, rekao je.
Lekić kaže da personalna međunarodna uplitanja ne moraju uvjek da odražavaju ozbiljnost državnih politika zemalja “iz kojih misionari dolaze”.
Navodi da u međunarodnoj komunikaciji treba imati u vidu prioritete formalizovane ugovornim obavezama. U slučaju Crne Gore, to su EU i NATO.
”Prema tim organizacijama i obavezama u njima, treba se odnositi na ozbiljan i javno odgovoran način. Upravo zato treba razlikovati ozbiljnost tih organizacija od tzv. njihovih predstavnika, koji, uzgred s njihovim dosta niskim formalnim statusima, djeluju na našem prostoru. Treba obratiti pažnju na sadržaje poruka međunarodnih predstavnika koji iz raznih motiva, pa i moguće nešto većih ličnih ambicija, dijeluju na ovim prostorima, ne uvijek u skladu s politikama demokratskih država i saveza u čije ime se pozivaju”, naglašava.
Optužbe da se “strani faktor” upliće pratile su formiranje odlazeće, ali i prethodne Vlade, na čijem je čelu bio Zdravko Krivokapić.
Upitan koliko Crna Gora nesposobnošću da sama rješava svoje političke probleme priziva određeni upliv stranaca, i da li to nekad može biti korisno, Garčević odgovara da države koje same ne mogu da nađu rješenja za svoje izazove, postaju predmet interesovanja i uplitanja sa strane.
U tom slučaju, kaže on, glasovi sa strane mogu dovesti do pozitivnog razvoja, ali i ne moraju. Ne postoji, prema njegovim riječima, zlatna formula koja bi objasnila kako, kad i u kojoj mjeri je miješanje korisno.
”U ovom slučaju, vrlo je važno da znate šta su vaši strateški prioriteti i da li vam miješanje pomaže da ih sprovedete. Proces pristupanja EU, na primjer, predstavlja oblik miješanja u poslove jedne zemlje, ali se obavlja uz saglasnost oba činioca. Rekao bih da u Crnoj Gori postoji jasna većina po pitanju toga šta su naši vanjskopolitički prioriteti, ali je proces otežan time što prolazimo kroz zakašnjelu demokratsku tranziciju i što je povjerenje među političkim akterima na vrlo niskom nivou. Ovo otvara prostor za ‘intervencije’ sa strane. Ali, da smo drugačije društvo, bili bi, vjerovatno, već u EU...”, objašnjava Garčević.
Ocjenu da DF nije partner SAD, čime se sugeriše da ta država ne bi sarađivala s Vladom u kojoj bi bili predstavnici tog političkog saveza, sagovornici “Vijesti” različito tumače.
Da DF nije partner ranije je, u više navrata, ponavljao i zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara i specijalni izaslanik za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, koji je takođe bio na meti optužbi za miješanje i formiranje Vlade.
Lekić kaže da izjave ko može a ko ne da bude dio vlasti od snaga koje su birali građani, imaju elemente diplomatskog skandala. Navodi da se nada da neko ne pretenduje da Crna Gora ukine izbore kao irelevantan politički proces i odredi Vladu na bazi nečijeg mišljenja sa strane.
”Uprkos opravdanom nezadovoljstvu ovakvim izjavama i spremnosti da se takvi uticaji jasno odbace, treba u našoj zemlji nastaviti s politikom saradnje i uvažavanja međunarodnog faktora. Pritom, biti ozbiljan i kredibilan partner koji ostvaruje komunikaciju na višem nivou partnerskih država i međunarodnih organizacija. U najkraćem - poštovati druge i sebe. Tako je bilo u našoj istoriji. Promjena tog principa, na štetu zemlje, a u korist domaćih pojedinaca i grupa, označavala bi neku novu Crnu Goru, s elementima novog vazalstva, pod novim imenima, ipak nesvojstvenog u njenoj prošlosti”, podvlači Lekić, dodajući da crnogorska država ipak ima neku istoriju, vremenski dugu i nezavisnu, a sve bez “spoljnih sastavljača ovdašnjih vlada”.
Garčević kaže da bi izjavu o DF-u stavio u širi geopolitički kontekst, jer, prema njegovim riječima, ima drugačiju političku težinu.
”U trenutku invazije na Ukrajinu i jedinstvenog stava Brisela i Vašingtona o karakteru tog čina, ako Crna Gora kao članica NATO-a i kandidat za EU želi da bude prepoznata kao država koja istinski ostaje na tom putu, teško to može da dokaže ako najvažniji partner u Vladi sprovodi prorusku politiku, zalaže se za povlačenje priznanja Kosova i podržava velikodržavne ambicije Srbije u regionu preko tzv. ‘srpskog sveta’”, konstatuje on.
Lekić: Lobisti uljepšavali slike protagonista korupcije
Lekić ocjenjuje da među domaćim političarima koji su se prepustili stranom uticaju, ima razlika. “Na primjer, dugogodišnja vlast, posebno njen vrh, kontinuirano zaglibljena u korupcionaško-klijentelističkom blatu, pokazivala je maksimalnu kooperativnost prema centrima moći s jasnim ciljem - da poslušnošću smanji kritički odnos međunarodnih centara. Taktika koja je, nažalost, dijelom uspijevala. Tamna strana ove saradnje, a odnosi se na obje strane, ogleda se i u radnjama finansiranja, i to prljavim novcem, nikada javno evidentiranim, ozvaničenih i neozvaničenih lobista u raznim statusima, koji su na očigledno nemoralan i interesan način ublažavali, ponekad i uljepšavali slike protagonista korupcionaškog sistema... Iz redova novonastalih političara takođe se primijećuje sklonost ka međunarodnoj saradnji u formi nekritičkog prihvatanja uticaja, uvijek i s nekom domaćom interesnom računicom - recimo lično-partijske promocije”.
Ocjenjuje da je u “domaćem repertoaru kontakata s diplomatama” uočljiva i sklonost političara ka glasinama. “A zapravo izmišljenim porukama koje su navodno eksluzivno dobili od diplomatskih sagovrnika. I ove scene mutno-grotesknih dimenzija imaju za cilj unošenja zabuna i konfuzija”.
Picula: O političarima građani odlučuju na izborima, a o optužbama pravosuđe
Upitan da li smatra Demokratsku partiju socijalista za proevropsku stranku uprkos tom što se njeni članovi vezuju za brojne kriminalno-korupcionaške afere, Picula odgovara da u demokratiji o političkim kapacitetima političara i stranaka građani određuju na slobodnim izborima, a da postupke o optužbama za kršenje zakona isključivo treba da vode pravosudna tijela.
Garčević: Koncentraciona vlada najbolje rješenje
Govoreći o aktuelnoj političkoj situaciji, Garčević kaže da bi za Crnu Goru najbolje bilo kad bi mogla da se formira neka vrsta “koncentracione vlade” koja bi imala predstavnike skoro svih političkih subjekata u Skupštini. “Ona bi imala dva jasna zadatka - da organizuje izbore na proljeće 2023. godine i odblokira (ako je moguće) pravosudne organe. Ovo je ono što je poželjno, ali da li je to moguće - drugo je pitanje. Budimo realni, vrlo je teško doći do ovakvog rješenja jer ono podrazumijeva da se interes Crne Gore stavi iznad partijskih interesa, kao i da se prevaziđu postojeći lični ili animoziteti među liderima partija”.
Bonus video:
