U politički, nacionalno i vjerski duboko podijeljenoj Crnoj Gori, samo smo deklarativno antifašističko društvo, a u dnevno-političkom životu nerijetke su zloupotrebe priče o antifašizmu.
To su ocijenili sagovornici “Vijesti”, komentarišući zašto se, u svjetlu podsjećanja na 29. novembar - nekadašnji Dan Republike SFRJ, tekovine tog datuma zloupotrebljavaju u dnevno-političke svrhe.
”Danas je teško definisati antifašizam. On je u biti pacifistička ideja i moralni stav. I kako je diskriminacija preduslov fašizma, tolerancija je osnova antifašizma. Čini mi se da je antifašizam postao toliko zloupotrijebljen pojam da je potpuno obesmišljen. Ne samo kod nas i regionu, već i u svijetu. U Crnoj Gori, koja je duboko podijeljena - politički, nacionalno i vjerski - samo smo deklarativno antifašističko društvo, ocijenio je Ivan Mijanović iz Nevladinog udruženja “Antifašisti Cetinja”.
On je kazao da predstavljati se antifašistom i lijepiti drugom etiketu da je fašista nije praksa samo na crnogorskoj političkoj sceni.
”Nažalost, danas se antifašizam u Crnoj Gori i dalje svodi samo na borbu protiv pobijeđenog neprijatelja u Drugom svjetskom ratu. On ne može biti samo nasljeđe iz prošlosti. Lijepo je njegovati kulturu sjećanja, obilježavati značajne datume iz antifašističke prošlosti, podsjećati na žrtve fašizma kroz istoriju, ali sve to nema svrhu ako se aktivno ne borimo protiv današnjih oblika fašizma”, rekao je Mijanović.
Nacionalisti, lažne patriote, vjerski fanatici...
Ističe da političke partije mogu za svoje programske principe i djelovanje da govore da su na antifašističkim pozicijama, ali se vrlo lako može utvrditi ko danas, suštinski, ne baštini antifašističke vrijednosti.
”A to su ekstremni nacionalisti, lažne patriote, vjerski fanatici, oni koji negiraju pravo osjećaja pripadnosti određenoj grupi, koji pripadnike drugih nacionalnosti nazivaju milogorci, dukljani, Đilasova kopilad, četnici, posrbice, ustaše, Šiptari, balije, lažni ljudi sa lažnom vjerom, Turci... Oni koji mrze pripadnike LGBT populacije, kojima su Romi Cigani, ko smatra osuđene ratne zločince herojima, ko ljubi grobove fašističkih saradnika, ko pokušava da sprovodi selektivni pravdu i relativizuje istorijske činjenice...”, kazao je Mijanović.
Upitan koliko današnja crnogorska politička scena ima veze sa nekadašnjim Danom Republike i tim sistemom, predsjednik Skupštine Media centra i dugogodišnji novinar, Duško Vuković, odgovorio je da “nažalost, nema nikakve”.
”Deklarativni antifašizam samo zasjenjuje fašističke elemente u političkom praksisu većine aktera na crnogorskoj političkoj sceni”, ocijenio je Vuković.
On je istakao da se taj datum danas zloupotrebljava u dnevno-političke svrhe, “utoliko što taj datum pokušavaju da prisvoje one političke partije koje samo formalno korespondiraju sa ovim značajnim datumom, ali ne nikako i sa suštinom koju je ta forma obuhvatala”.
Predsjednik nevladine organizacije “Generalni konzulat SFRJ”, Marko Perković, kazao je da političari sve sa čime se ne slažu, danas promovišu kao fašizam, a da se priča o antifašizmu pominje “čisto deklarativno”:
”Jedan od američkih predsjednika je, kada su ga pitali da li je moguć fašizam u Americi, odgovorio: ‘Da, ali će se onda zvati demokratija’”.
Generalni sekretar Socijaldemokratske partije (SDP) Ivan Vujović ocijenio je da je moguće da nekada ima i nekih zloupotreba priče o antifašizmu danas, ali da je neuporedivo veći i opasniji fenomen ćutanja, relativizovanja:
”Pa čak i poricanja da nam se danas u drugoj deceniji 21. vijeka iste zle politike i njihovi nosioci nameću kao kredibilni nosioci razvoja demokratije i puta u bolju budućnost”.
On je ocijenio da “svi koji ovo rade, koji anesteziraju javnost i legitimišu ovakve politike, čine veću štetu društvu od samih njenih nosilaca, jer bez ćutanja i relativizacije prvih ovi drugi ne bi mogli doći do do izražaja”.
Živi sjećanje na prosperitetno društvo
Mijanović navodi da Dan Republike podsjeća na neko srećnije vrijeme i da ljudi koji su živjeli u Jugoslaviji na nju gledaju sa dozom nostalgije. Istakao je da čak i mlađe generacije, rođene nakon krvavog raspada zemlje i ratova devedesetih, socijalističku Jugoslaviju doživljavaju kao prosperitetno i napredno društvo, društvo jednakosti, pravde i solidarnosti.
”Jugoslavija je za sve zemlje trećeg svijeta, a posebno zemlje istočnog bloka, bila zemlja nade. Sama činjenica da su gotovo svi građani mogli da se zaposle, riješe stambeno pitanje, besplatno se liječe, školuju djecu, ljetuju i zimuju, mnogi i sagrade vikendice - što je bilo nezamislivo i u mnogim kapitalističkim zemljama, govori u prilog činjenici zašto se i danas na neki način radujemo 29. novembru”, kazao je Mijanović.
On je istakao da je Narodnooslobodilačka borba (NOB) koju je predvodila Komunistička partija bila borba za jedno drugačije društvo. Ona je stvorila jugoslovenski socijalizam - jedinstven u svijetu, zasnovan na jednakosti i solidarnosti.
”Stvorila je društvo koje nam je omogućilo takav emancipatorski napredak koji naši narodi vjerovatno nikada više neće dostići... A najvažnija tekovina NOB-a, time i 29. novembra, je antifašizam na čijim temeljima bi trebalo da stoji i današnja Crna Gora”, ocijenio je Mijanović.
Marko Perković navodi da su sva sadašnja dešavanja suprotna od onog načina života kojeg se sjeća dobar dio ljudi koji su živjeli u tom vremenu i koji su svoju djecu vaspitali u tom jugoslovenskom duhu.
”Shvataju da je Jugoslavija bila Perikleovo doba ovoga prostora i da je neponovljivo i kao u pjesmi... bježeći od Jugoslavije počeli su da je traže”, kazao je Perković.
Vujović je istakao da se ljudi raduju Danu Republike, jer je i pored svih mana, ta država ipak bila vrhunac civilizacijskog razvoja ovih prostora “koji su nestankom SFRJ utonuli u primitivni nacionalizam i klerikalizam”.
”Kojem svjedočimo baš danas i koji se obnovio u svom ‘punom sjaju’ iz devedesetih godina. Nije ni čudo što se te zle ideologije krvi i tla koje su odnijele preko 100 hiljada života i više miliona raselili, a ekonomski i civilizacijski urušile i unazadile ove prostore, posebno obrušavaju na period socijalističke Jugoslavije. U to vrijeme, niko nikoga nije pitao koje je vjere i nacije, a baš to smeta današnjim sljedbenicima poražene i kvislinške ideologije u svim krajevima ex Jugoslavije”, kazao je Vujović.
Internacionalizam - jedna od glavnih vrijednosti antifašizma
Ivan Mijanović je kazao da je jedna od glavnih vrijednosti antifašizma internacionalizam - kako danas, tako i prije 80 godina:
”Globalna antifašistička solidarnost prvi put se javila u Španskom građanskom ratu. Teško bi se danas moglo reći da su Peko Dapčević i Koča Popović 1936. godine otišli u Španiju da se bore za Crnu Goru, Srbiju ili Jugoslaviju. Borili su se za slobodu, pravdu i jednakost u svijetu! Da li bi danas, po uzoru na ‘buržuja’, ili sina profesora bogoslovije, u slučaju oružanih sukoba ljevice i desnice u Španiji, bogataški sin odbacio lagodan život i otišao ilegalno brodom u Španiju da rizikuje svoj život i bori se za ove humanističke i univerzalne vrijednosti?”
Bonus video:
