Interes Evropske unije (EU) nije da Crna Gora i Zapadni Balkan ostanu na margini. To što nisu u EU ni 20 godina nakon što im je sa solunskog samita poručeno da su dobrodošli u taj klub, odgovornost je i jedne i druge strane.
To su ocijenili sagovornici “Vijesti” u susret 20. godišnjici solunske “pozivnice” u članstvo. U Grčkoj je u junu 2003. godine održan samit EU na kom su šefovi država te zajednice usvojili deklaraciju o Zapadnom Balkanu, poručivši Crnoj Gori i susjedima da su dobrodošli u njihov klub, i ističući da će brzina tog procesa zavisiti od kandidata ponaosob.
Od tada su u EU, od bivših eks-JU zemalja, ušle samo Slovenija (2004. godine) i Hrvatska (2013. godine). Druge države, prvenstveno Crna Gora, imaju više od decenije pregovaračkog “staža”.
Diplomata i profesor međunarodnih odnosa Vesko Garčević, kazao je “Vijestima” da su prije 20 godina i EU i države regiona mislile da će većina njih do 2023. biti članice. Ističe da odgovornost za to zašto do toga nije došlo, snose i jedni i drugi.
”Ako danas pogledamo region, možemo reći da se nalazi isto toliko udaljen od EU kao i tada u Solunu. Čak je situacija danas teža jer nema entuzijazma ni na EU strani ni na strani kandidata, što je slučaj i u Crnoj Gori. Za to su obje strane odgovorne. Dok su EU članice odmah nakon samita bile politički angažovane u regionu, bilo je reformi. U međuvremenu, EU se okrenula sebi, a region se okreće alternativama”, naglasio je.
Novinarka francuskog Mond diplomatika Ana Otašević ne dijeli Garčevićevo mišljenje, i smatra da Zapadni Balkan nije tamo gdje je bio prije 20 godina. Navodi da se, uprkos tome što i dalje traju pregovori s EU, mnogo stvari promijenilo u međuvremenu.
”Dosta smo se približili (EU) zahvaljujući procesu koji traje od tada. Postoji interes da Zapadni Balkan ne bude ostavljen na margini. Zemlje se usklađuju s EU, promijenile su stvari u javnim politikama, realizuju se infrastrukturni projekti, ali mnoge druge stvari i dalje stoje - vladavina prava, korupcija i sl. To se nije mnogo promijenilo”, rekla je Otašević “Vijestima”.
Napominjući da se od 2003. EU proširila na Istok, da je Velika Britanija istupila iz članstva, da se promijenio odnosa snaga u Uniji, da su se desile migrantska kriza, pandemija i, naposljetku, rat u Ukrajini, ona kaže da je sve to transformisalo lice EU i uticalo na ideju proširenja. Ocjenjuje da ta ideja nije bila snažna ni prije dvije decenije, ni kasnije.
”To je bilo jasno iz ugla EU i onih koji prate dešavanja, ali nije bilo jasno iz poruka lokalnih vlada. Bilo je pogrešno što se naše vlade stalno hvale da su najdalje odmakle u pregovorima i da samo što nisu postale članice”, dodaje Otašević.
Crna Gora pregovara s Unijom skoro 11 godina. Za to vrijeme otvorila je sva (33) pregovaračka poglavlja, a privremeno zatvorila samo tri - posljednje 2017. To je, uz sve lošije ocjene u izvještajima Evropske komisije (EK) o napretku, razlog što s međunarodnih i domaćih adresa sve češće stižu mišljenja da su integracije Crne Gore - “zamrznute”.
U vrijeme solunskog samita, premijer Crne Gore, koja je bila u zajednici za Srbijom, bio je Milo Đukanović. On je tada govorio da je EU dala “poruku ohrabrenja”...
Kad je riječ o susjedima, Srbija pregovara devet godina, Sjeverna Makedonija i Albanija taj proces otpočele su u julu prošle godine, dok je Bosna i Hercegovina (BiH) u decembru dobila status kandidata.
Aplikaciju za članstvo u decembru je podnijelo i Kosovo.
Podsjećajući da je EK 2018. dala preporuku za otpočinjanje pregovora sa Sjevernom Makedonijim i Albanijom i omogućavanje vizne liberalizacije za Kosovo, koju su članice EU ignorisale četiri godine, Garčević kaže da to govori o “kredibilnosti procesa” i nepovjerenju članica u institucije koje su same stvorile.
”Istovremeno, slično zemljama iz regiona, EU ne voli da bude kritikovana za svoje greške, već je politički korektno da za nedostatak napretka u EU integracijama krivicu snosi tzv. Zapadni Balkan”, kaže on.
Otašević objašnjava da su “veliki geopolitički potresi” izazvani ratom u Ukrajini doveli do toga da se u EU produbi osjećaj da proširenje treba ostaviti za “neka bolja vremena”, i da je to prvenstveno stav Francuske, na čijem je čelu predsjednik Emanuel Makron.
Međutim, podsjeća da je kancelar Njemačke Olaf Šolc prije nekoliko dana pozvao na stvaranje “geopolitičke Unije”, u koju bi, kako je saopštio, trebalo uključiti i Zapadni Balkan.
”Razlika u odnosu se vidi, i pokazuje da ne postoji jedinstven stav o ovom pitanju, što otežava priču o proširenju”, podvlači ona.
Dok se čeka na to, u Crnoj Gori, susjedstvu i na važnim međunarodnim adresama sve više se govori o regionalnim inicijativama, poput Otvorenog Balkana (koji su uspostavili Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija) i Berlinskog procesa (koji je 2014. pokrenula bivša njemačka kancelarka Angela Merkel). Crna Gora dio je druge inicijative.
Garčević kaže da se ta dva projekta ne mogu staviti u istu ravan. Objašnjava da SAD podržava Otvoreni Balkan, a da u EU postoje različiti stavovi o njemu. Dodaje da ta inicijativa do sada nije producirala “nikakve vidljive rezultate”, niti da postoji jasno formulisana strategija kako da se projekat dalje razvija.
”Za razliku od Otvorenog Balkana, Berlinski proces je inicijativa koja okuplja veliku grupu EU država i sve zemlje regiona. Ona je napravljena s idejom da ubrza integraciju u EU. Nažalost, Berlinski proces se ‘razbolio od iste bolesti’ kao i EU integracije, izgubio je snagu i značaj. Njegova dalja budućnost zavisi od političke volje Njemačke da nastavi proširenje”, navodi on.
Ana Otašević kaže da misli da regionalne inicijative nisu suprotstavljene procesu pregovora s EU, već da su komplementarne i "neka vrsta rješenja dok se ne dođe do krajnjeg rješenja".
"Neka vrsta modela da se prevaziđe nedostatak jasne politike iz EU. One su više želja da se, dok se čeka na neku vrstu promjene politike unutar EU, prevaziđe jedna vrsta stagnacije”, zaključuje ona.
Marović: Do učlanjenja najmanje četiri godine rada
Bivša ministarka evropskih poslova Jovana Marović, kazala je “Vijestima” da je Crna Gora u najboljoj poziciji da bude prva naredna članica EU, ali da državu od toga dijeli nekoliko godina predanog rada i iskrene volje za reformama.
U junu će se navršiti 20 godina od samita EU u Solunu, s kojeg je poručeno da je Zapadni Balkan dobrodošao u Uniju. Gdje je Crna Gora 20 godina kasnije, a gdje je EU?
Crna Gora je u najboljoj poziciji da se prva priključi EU. Rat u Ukrajini i nova geopolitička realnost mogu uticati na to da proces pristupanja ubrzamo, ali samo ako ispunimo ono što se od nas očekuje kako bismo članstvo i “zaslužili”. Iza nas su propuštene godine i šanse, i zbog toga nema opravdanja za dalje odgađanje ispunjavanja najzahtjevnijih uslova iz “evropske agende”, što će prvenstveno omogućiti funkcionisanje pravne države, a našim građankama i građanima bolje uslove za život. Od ostvarivanja najvažnijeg vanjsko-političkog cilja nas dijele najmanje četiri godine predanog rada i iskrene volje da se reformišemo.
U kojoj mjeri je Crna Gora odgovorna za to što još nije dio EU, a koliki dio odgovornosti za to snose ključne članice, koje godinama ne daju zeleno svjetlo za proširenje Unije?
Odgovornost za to što još uvijek nismo u EU je više na nama jer nismo ispunili kriterijume za članstvo, a kočnica su politički kriterijumi, odnosno stanje u poglavljima koja se odnose na vladavinu prava. To što nismo uspjeli za 11 godina da izgradimo institucije je značajno usporilo pregovore i u ostalim oblastima, jer novi pristup EK akcentuje vladavinu prava, pa ukoliko postoji napredak u drugim oblastima on trpi zbog nedostatka rezultata u ključnim poglavljima. Uostalom, politizovane institucije su prepreka za sprovođenje zakona na koju god oblast se odnosili. Ni stanje u ostalim pregovaračkim poglavljima, mimo 23 i 24, nije idealno, ali postoje pomaci.
EU je imala dosta uspona i padova u sprovođenju politike proširenja, što je uticalo na to da se postavlja pitanje njene kredibilnosti, ali i na to da i dalje čekamo odlučnije korake i uključivanje država Zapadnog Balkana u njene politike.
Da li je to što se u Crnoj Gori, susjedstvu i na važnim međunarodnim adresama sve više govori o regionalnim inicijativama znak da su bivše jugoslovenske republike sve dalje od EU?
Želim da vjerujem da su regionalne inicijative, koje inicira i podržava EU, korak ka članstvu, kao što to njeni zvaničnici i govore. U suprotnom, stvaranje "ostrva" bez evropske perspektive nije korisno ni za države Zapadnog Balkana, ni za EU. U prvom slučaju to znači da će i dalje biti na vjetrometini i pod raznim uticajima koji će imati negativne posljedice i po demokratiju i po ekonomiju(e). U drugom slučaju, to znači kraj sna o političkoj uniji, širem uticaju i širenju zapadnih vrijednosti.
U središtu regionalnih inicijativa su evropski standardi i procedure, i to može samo olakšati pristupanje EU. Naravno, kao što sam već rekla, to se odnosi samo na one inicijative koje EU potencira i uzima pod svoje okrilje, u okviru kojih definiše pravila i nadgleda njihovo sprovođenje.
Garčević: Ne vidim region u EU u narednih 15 godina
Vesko Garčević ocjenjuje da je Zapadni Balkan sve dalje od EU, navodeći da pod postojećim uslovima i načinom pregovora ne vidi nijednu zemlju regiona kao članicu u narednih petnaestak godina. “To znači da EU, ako stvarno želi proširenje, mora promijeniti pristup. Da budemo jasni - svako proširenje do sada bez izuzetka je bilo proizvod političke odluke zemalja članica”, dodaje on.
Upitan gdje je mjesto Crne Gore u današnjoj Evropi, Garčević odgovara kontrapitanjem - gdje vidimo Crnu Goru u budućnosti?
"Da li je i dalje vidimo privrženu evroatlantskoj zajednici ili je vidimo negdje između dva svijeta, privrženu mnogo više vrijednostima koje dolaze iz Beograda (kad je u pitanju regionalna politika) i Rusije (kad je globalna politika u pitanju)? Ovo je pitanje na koje koje jasno i nedvosmisleno treba da odgovore oni koji će voditi zemlju u narednom periodu, jer mislim da se nalazimo na društvenoj razdjelnici", istakao je, dodajući da odgovor ne obuhvata samo poštovanje vladavine prava i stvaranje jakih instituticija, već i njegovanje drugačijeg sistema vrijednosti.
Bonus video:
