Bivši američki ambasador pri NATO-u Kurt Voker izrazio je u intervjuu za Glas Amerike (VOA) zabrinutost zbog učešća proruskih stranaka bivšeg Demokratskog fronta, koje su se protivile članstvu u alijansi, u rekontruisanoj Vladi Crne Gore. Poručio je da ne bi volio da Crna Gora bude kao Gruzija, koja trpi oštre posljedice na međunarodnom planu zbog pojedinih poteza vlade te zemlje.
U crnogorsku Vladu su ušli i predstavnici Bošnjačke stranke, a premijer Milojko Spajić ju je nazvao istorijskom.
“Imamo istorijsku većinu, koja je testament da će Crna Gora biti stabilna i da će zemlja moći da se posveti suštinskim temama, integracijama, ekonomiji i socijalnoj politici”, rekao je Spajić, obrazlažući predlog o rekonstrukciji Vlade u skupštini, i dodao da je “Crna Gora najpomirenija u svojoj istoriji”, podsjeća VOA.
“Ova Vlada je, sa tolikom većinom, garant stabilnosti i zrelosti i to je pokazatelj koliku ozbiljnost projektuje ova Vlada. To je pokazatelj svima vani, mi postajemo primjer u regionu kako svi zajedno mogu da žive u miru”, naveo je Spajić.
Voker, jedan od vodećih eksperata za američku spoljnu politiku i nacionalnu bezbjednost - koji trenutno radi za konsultantsku BGR grupu u Vašingtonu, ocijenio je međutim da se u Crnoj Gori povlače neki potezi koji bi mogli da je udalje od Zapada i da bi crnogorske vlasti trebalo da saslušaju najnovije poruke iz Vašingtona i Brisela poslije rekonstrukcije Vlade.
"U Crnoj Gori postoji polako nazadovanje proteklih nekoliko godina, za vrijeme par bivših vlada, gdje vidite da prosprski i proruski elementi imaju sve više uticaja. Time se podriva nezavisnost Crne Gore i rizikuje budućnost zemlje. Vlada, predsjednik i premijer govore prave stvari o Evropskoj uniji i kretanju Crne Gore ka Zapadu. Istovremeno, vidite korake koji je čini se udaljavaju od toga. I zaista brinem da ćemo sada sa prosprskim i proruskim elementima u vladajućoj koaliciji, vidjeti više napora da se Crna Gora vrati unazad. Naročito brinem zbog napora da se promijene pravila popisa i da se ljudima koji sada nisu crnogorski državljani i ne žive u Crnoj Gori dozvoli da glasaju na crnogorskim izborima, jer zbog toga postoji opasnost da se promijeni odnos snaga u zemlji, na uštrb prozapadne većine koja je vodila zemlju veći dio njene nezavisnosti", rekao je Voker za Glas Amerike.
Glas Amerike: A koji su to konkretno koraci koji Crnu Goru udaljavaju od Zapada?
Voker: To je jedna mala stvar za drugom, ali sve zajedno predstavljaju isti smjer. Imate nepotrebno provociranje Hrvatske, pokretanjem pitanja koncentracionog logora u Jasenovcu, zatim imate višegodišnju ulogu Srpske pravoslavne crkve u promovisanju ideje da Crna Gora nije u potpunosti nezavisna. Tu su i odnosi sa (predsjednikom Srbije Aleksandrom) Vučićem, odbacivanje slučaja protiv učesnika u pokušaju puča 2016. godine. Znači jedna mala stvar za drugom. I ne bi sve, odvojeno posmatrano, izazvale zabrinutost. Međutim, zabrinjavajuće je kada se posmatraju zajedno, uz retoriku nekih od tih prosrpskih i proruskih stranaka koje su sada dio Vlade.
Glas Amerike: Odnosi Crne Gore i Hrvatske su napeti od kako je u crnogorskom parlamentu, posle napretka Crne Gore na putu ka EU, usvojena rezolucija o Jasenovcu. Hrvatska je na to uzvratila odlukom da lidera tri stranke - koje su dio vlade - proglasi personama non grata, Andriju Mandića, Milana Kneževića i Aleksu Bečića. Kakva se poruka time šalje Zapadu?
Voker: To je komplikovano, zato što iskreno, i Hrvati ponekad mogu da budu veoma nezgodni. Međutim, ovdje je riječ o šteti koju je crnogorska strana sama sebi nanijela. Potpuno nepotrebno. I sankcionisanjem tih zvaničnika, Hrvatska pokušava da upozori da se ne ide tim putem. Crnogorski građani veoma žele da zemlja bude punopravna članica Evropske unije što je prije moguće. I sam premijer to govori. Prošlog mjeseca je naveo da je probijen led i napravljen veliki korak. Istovremeno, ako vam susjedna članica EU sankcioniše neke zvaničnike, to nije način da se uđe u uniju.
Glas Amerike: Američka ambasada je u prvoj reakciji na rekonstrukciju crnogorske Vlade izrazila zabrinutost zbog učešća stranaka koje nisu osudile rusku agresiju na Ukrajinu i ne podržavaju sankcije protiv Rusije. Evropska unija upozorila je na akcije koje bi mogle da budu suprotne putu zemlju ka EU. Šta vam te reakcije govore o tome kakvo je generalno mišljenje u SAD i EU kada je riječ o crnogorskoj Vladi?
Voker: Same reakcije su prilično blage. Ali ako to uporedite sa činjenicom da ih, u prethodnim slučajevima, nije bilo, onda je to pokušaj SAD i EU da i dalje budu pozitivni i diplomatski, da zadrže pravi ton, ali i da sada izraze zabrinutost što ranije nije uvijek javno urađeno. Znači, bez obzira na to koliko su blage, nadam se da ih vlasti u Crnoj Gori uzimaju u obzir.
Glas Amerike: Da li će SAD i EU i ovog puta usvojiti pristup da sačekaju i vide šta će se dogoditi u Crnoj Gori?
Voker: Mislim da bi ljudi trebalo ozbiljno ovo da shvate. Kao što sam za ono što crnogorska Vlada radi opisao kao trend, takođe bih reakciju iz SAD i EU posmatrao kao trend. Znači, ako vlada to nastavi, i reakcije će se nastaviti i eskalirati. Ukazao bih na primjer Gruzije koja je bila lider u grupi zemalja sa Ukrajinom i Moldavijom. Lider u smislu pripravnosti za NATO, EU, primjenu reformi i sa javnošću snažno posvećenoj članstvu u NATO-u i Uniji. I tokom nekoliko godina, vlada u toj zemlji je radila slične stvari, podrivala smjer zemlje ka Zapadu i orijentisala je da bude više usklađena sa Rusijom. Amerika i Evropa su prilično sporo na to reagovale i odgovorile. Ali zato što su se ti potezi nastavljali, odgovor je postajao sve oštriji. Sada u Kongresu imate prijedlog zakona o uvođenju sankcija protiv Gruzije i prilično je nevjerovatno da smo došli do te faze. Već su uvedene neke sankcije kada je riječ o vizama. Ne bih volio da Crna Gora prati taj šablon, koji vidimo sada sa gruzijskom vladom.
Glas Amerike: Postoji li opasnost za to u Crnoj Gori?
Voker: Da, postoji. Definitivno postoji opasnost, ne samo u Crnoj Gori. To vidite i u drugim zemljama. Trenutno sam malo zabrinut zbog Bugarske, zatim šta će se dogoditi ako vlada Moldavije ne bude ponovo izabrana naredne godine. Međutim, vidite to u Crnoj Gori koja je, naravno, već članica NATO-a. Tako da je to zabrinjavajuće.
Glas Amerike: Na šta će američki zvaničnici, barem oni koji su u Stejt departmentu zaduženi za Zapadni Balkan, obraćati pažnju kada je riječ o Crnoj Gori?
Voker: Vašingtonu je sada u potpunosti odvučena pažnja zbog domaće politike i izbora. Kao što znate, bivši predsjednik Tramp je republikanski kandidat i vodi u anketama. Predsjednik Bajden najavio je da više neće biti demokratski kandidat i izgleda da će to biti potpredsjednica Haris. Svi koji su na pozicijama u vladi sada su na neki način opsjednuti time i paralisani zbog te situacije. Američka ambasadorka u Crnoj Gori i pomoćnik državnog sekretara O'Brajen su dvije osobe na koje treba obratiti pažnju, zato što su oni ti koji će održavati politiku tamo, na karijernom, profesionalnom nivou. To će biti važno narednih osam mjeseci.
Glas Amerike: Da li će to što su sada u Vladi anti-NATO stranke uticati na poziciju Crne Gore u Alijansi? Crnogorski premijer je tokom nedavnog učešća na samitu u Vašingtonu naglasio da je Crna Gora pouzdan partner i da će tako i ostati. Šta Vi mislite?
Voker: NATO neće unaprijed reagovati, na osnovu sumnje da bi Crna Gora mogla nešto da uradi. NATO to neće raditi. Dok god Crna Gora ispunjava obaveze, niko neće uraditi ništa. Međutim, u situaciji gdje imate te stranke u vladajućoj koaliciji, sada postoji rizik da će Crna Gora uraditi nešto što će stvoriti problem sa NATO-m. Takvog rizika ne bi bilo bez njih. I zato smo tu gdje smo i zato ljudi izražavaju zabrinutost. Ali treba da sačekamo i nadamo se da neće uraditi nešto glupo.
Glas Amerike: A šta bi bile posljedice, da li bi NATO recimo oklijevao da podijeli informacije sa crnogorskom Vladom?
Voker: Da. To je očigledna stvar i to sam pominjao u ranijim intervjuima. To bi bio očigledan korak koji bi NATO prvo preduzeo ako bi postojala situacija gdje bi ste imali politiku koja bi išla u korist protivnika Alijanse. Prva stvar bi bilo da se zaustavi dijeljenje informacija. Jednom je to urađeno sa Grčkom za vrijeme vojnog puča. Takođe i sa Portugalom kada su imali diktatora na vlasti. Međutim, ušli biste u situaciju gdje s jedne strane NATO odluke donose konsenzusom, a s druge bi moglo da bude dogovora unutar alijanse, obično pod ovlašćenjem generalnog sekretara, da se ne dijele informacije. Mogli biste i da budete isključeni sa sastanaka.
Glas Amerike: Da li postoji opasnost da Crna Gora, na primjer bude kao Mađarska, koja je članica NATO-a, ali neusklađena sa nekim vodećim stavovima?
Voker: Tu je pitanje šta će raditi Vlada u Crnoj Gori. To nije slučaj u ovom trenutku. I ne mora da bude slučaj. Ali ako se ovo polako udaljavanje zemlje od zapadne orijentacije naglo ubrza, onda mislim da će to biti slučaj.
Glas Amerike: Premijer Milojko Spajić ističe da će rekonstruisana Vlada ostati usredsređena na put ka članstvu u EU. Opozicija tvrdi da će biti pod većim uticajem Beograda i Moskve. Šta Vi mislite, šta čeka Crnu Goru u budućnosti?
Voker: Postoji rizik. Vidite koji su igrači, kakve su im izjave, s kim su povezani, kakve su neke od politika koje zastupaju. Ako to postane Vladina politika, potezi crnogorske vlade, onda je to stvaran problem. I to se uklapa u širi šablon - šablon odnosa Srbije sa Rusijom, odnosa SPC sa ruskom pravoslavnom crkvom, napora da se podriju prozapadne snage u Bugarskoj, razvoja događaja u Gruziji, Moldaviji. To je zabrinjavajući trend. Rusija povlači puno poteza da pokuša da proširi uticaj i poremeti napredak ka evroatlantskim institucijama u mnogim zemljama u regionu. Tu možemo da dodamo Republiku Srpsku, Sjevernu Makedoniju. To se ne događa slučajno. I nije se u potpunosti ostvarilo. Vlada u Crnoj Gori ima šansu da ne dozvoli da se to dogodi.
Bonus video:
