Crna Gora je izvrstan primjer jedne prijateljske zemlje, a naša dva naroda su po mnogo čemu slična, kazala je ambasadorka Izraela Alona Fišer Kam.
Izrael ove godine slavi Godinu jubileja - 120 godina od Prvog cionističkog kongresa na kojem je pokrenuta ideja osnivanja jevrejske države, 70 od rezolucije UN-a o podjeli na dvije države koja je bila uvod u proglašenje nezavisnosti Izraela šest mjeseci kasnije, 50 od ujedinjenja Jerusalima i 40 od mirovnog sporazuma sa jednom arapskom državom - Egiptom.
“Tim povodom, planiramo da u Crnoj Gori imamo više kulturnih dešavanja. Mislim da će to biti šansa da ljudi ovdje čuju više o Izraelu, o našim uspjesima, ali i izazovima sa kojima se suočavamo. Da čuju nešto više od onoga što, s vremena na vrijeme, čuju u vijestima,” kazala je ambasadorka Fišer Kam u intervjuu za "Vijesti".
Broj izraelskih turista u Crnoj Gori porastao je 2016, u odnosu na godinu ranije, za više od 100 odsto. Odakle toliko interesovanje za Crnu Goru? Možemo li očekivati da se to ponovi ove godine?
To se dogodilo zbog direktnih letova. Sa uspotavljanjem direktnih letova i promocijom Crne Gore, ljudi su počeli da dolaze. Jedna zadovoljna osoba dovela je druge. Mislim da je Crna Gora veoma privlačna destinacija za sve, ali naročito za Izraelce. Izraelci veoma vole prirodu, planine i plaže. I vole veoma da budu u prijateljskoj zemlji. A mislim da je Crna Gora izvrstan primjer prijateljske zemlje, veoma gostoljubive za Izraelce i uz puno sličnosti koje se tiču karaktera, mentaliteta, načina razmišljanja. Mislim da je ovo idelana destinacija za izraelske turiste.
Kada pitate za tredove u budućnosti, nadam se da ćemo ove godine ne samo očekivati isti broj nego i značajan porast turista. Kao što možemo očekivati i porast broja direktnih letova. Kada su čarter letovi u pitanju, ne treba zaboraviti da sezona traje šest mjeseci. To je veoma dug vremenski period. Ne govorimo samo o julu i avgustu, govorimo od aprila do oktobra.
Šta je sa izraelskim investitorima. Da li ste zadovoljni tretmanom države prema izraelskim investitorima?
Zadovoljna sam činjenicom da su izraelske kompanije prisutne u Crnoj Gori. To je veoma dobra početna tačka. Ali moram reći da to nije dovoljno jer mislim da je potencijal daleko veći. Ako uzmemo u obzir sličnost u mentalitetu, direktne letove, političku stabilnost, prijateljsko okruženje i činjenicu da ste kandidat za članstvo u EU - sve to čini Crnu Goru potencijalno važnom destinacijom za izraelskog investitora. Kada gledam na glavne pokretače razvoja, a to su turizam, agrotehnologija i energetika, mislim da postoji veoma veliko polje za saradnju i u državnom i u privatnom sektoru. Voljela bih da ovdje vidim veće prisustvo Izraelaca.
Ima nekoliko inicijativa koje su pokrenute, a koje podržava ambasada. Među njima je i Biznis forum, koji bi trebalo da se desi u drugoj polovini godine. Mislim da je to bitno, jer ako postoji barijera za poboljšanje odnosa, to je manjak informacija. Narod u obje zemlje ne zna ništa o onoj drugoj ili nedovoljno o drugoj zemlji i njenim potencijalima. Na Forumu bi Izraelci imali mogućnosti da upoznaju Crnu Goru, koji su to stimulansi za strane investore, šta zemlja može zakonski da pruži... Mislim da je to nešto što izraelski investitori moraju da znaju i to je jedan od glavnih ciljeva ovog Foruma.
Koje su to glavne oblasti u kojima možemo unaprijediti saradnju?
Kada je u pitanju ekonomija, mislim da je, barem naš prioritet, veće prisustvo u ovdašnjoj start up, hi-tech zajednici. Mislim da Izrael može da posluži kao dobar model za zemlje poput Crne Gore i spremni smo da podijelimo naše iskustvo.
Druga oblast bila bi agrotehnologija, treća, naravno, turizam. I možda energetika. Kada je u pitanju kultura, mislimo da postoji veći potencijal za kuturnu razmjenu između dvije zemlje. Jedan od razloga zašto sam došla je da potpišem sporazum o trogodišnjem radnom programu kulturne razmjene. Bitna je razmjena kada je u pitanju i arheologija. Izrael, kao i Crna Gora, ima mnogo arheoloških nalazišta. Ideja je da razmijenimo znanja i iskustva kada su u pitanju iskopavanja. Željeli bismo da vidimo i na koje načine bismo mogli da imamo učešća u međunarodnim festivalima, ili na Cetinju, ovdje u Podgorici ili na primorju.
Proslavili ste 2.maja Dan nezavinosni. Gledajući unatrag, koji su najveći uspjesi, odnosno neuspjesi Izraela?
Naš najveću uspjeh je da, uprkos političkim okolnostima i tome da živimo u jednom neprijateljskom okruženju, ne samo što preživljavamo 70 godina, već preživljavamo kao jevrejska i demokratska zemlja. To je nešto što ne treba uzimati zdravo za gotovo. To je možda pravi uspjeh. Samo da dam primjer. Kada je uspostavljen 1948, u Izraelu je bilo nekih 600.000 Jevreja, a danas više od šest miliona. Drugi je da imamo veliku manjinu od gotovo 25 odsto stanovništva, uglavnom muslimana. Mislim da je veliki uspjeh za nas činjenica da oni mogu da žive u miru, uz sva svoja prava, u zemlji koja sebe definiše za jevrejsku i demokratsku.
Treći je ekonomski. Činjenica da je Izrael počeo od ničega prije 70 godina, a sada se smatra start up zemljom, sa hiljadama i hiljadama start up kompanija. Ima mnogo uspjeha. Kada govorimo o izazovima, glavni je postići dgovor sa našim susjedima i da nas naši susjedi priznaju. To nije lak zadatak. Bezbjednost je veliki teret na našu ekonomiju. Svake godine plaćamo veoma visoku cijenu što nas većina susjeda ne priznaje. Imamo mirovne sporazume sa Egiptom i Jordanom, i nadamo se da ćemo zabilježiti znatan napredak u našim odnosima sa Palestincima. Međutim, mislim da je taj put i dalje dug. Smatramo da nemamo partnera u tome.
Osim Palestinaca, ne želimo u ugodnom susjedstvu. Uzmite u obzir ono što se dešava u Siriji, prijetnje koje dolaze iz Irana i situacije u drugim zemljama oko nas. To nije nešto što nas ohrabruje. Ali živimo tu i nadamo se da će u budućnosti moći da postignemo mirovne sporazume sa susjedima, a posebno sa Palestincima i postignemo dvodržavno rješenje.
Predsjednik SAD Donald Tramp je nedavno kazao da će učini sve kako bi bilo mira na Bliskom istoku, naročito između Izarela i Palestine. Šta se mora uraditi?
Najvažnije je da se ima volje da se sjedne i da se razgovara bez uslova. Kada pokušam da analiziram šta su glavne razlike između Palestinaca i Izraela, neke su relativno tehničke ali su druge se tiču države Izraela i suštine našeg identiteta. Do sada nismo čuli od Mahmuda Abasa, niti od većine palestinskih lidera, o priznanju Izraela kao jevrejske države. Pričaju o rješenju između dvije države, ali uvijek odbijaju da kažu šta to rješenje znači. Kada ne prihvatate ideju da ćete na kraju pregovora imati dvije države, od kojih će jedna biti jevresjka, onda nema o čemu da se pregovara. Drugi problemi, koliko god bili problematični, mogući su za pregovarati. Ali pitanje identiteta Izraela kao jevrejske države nije. To je suština, naš DNK. A postoji i problem podsticanja na terorizam. Palestinsko rukovodstvo u međunarodnoj areni koristi jezik o miru i rješenju o dvije države, ali jedan drugi jezik koriste sa svojim narodom. Ne samo što ne ohrabruju i pripremaju svoj narod za mir, nego ga ohrabruju da uzme oružje u ruke i bore se protiv Izraela. To je nešto što ne možemo prihvatiti.
Šta Izraelu znači Crna Gora u NATO? Faktor stabilnosti?
Da. To je bitan korak u regionu. Imamo bliske odnose sa svim balkanskim zemaljama. Zato smo veoma zabrinuti zbog situacije. Željeli bismo da vidimo stabilnost u regionu, mir u regionu. To ne bi bilo dobro samo po region, nego po cijeli svijet.
Od septembra ste imali sastanke i sa bivšim i sadašnjim ministrom odbrane. S obzirom na to da je Izrael sila po pitanju industrije odbrane, je li bilo riječi o kupovini oružja ili vojne opreme?
Kada je u pitanju bezbjednost i odbrana, ljudi vole da govore o Izraelu. Sastala sam se i sa drugim ministrima, sa nekima i dva puta. Kada sam ovdje, pokušavam da se sastanem sa nekoliko ministara, kolega diplomata, predstavnika civilnog društva, medija... Saradnja se zasniva na mnogim apekstima, mnogim poljima. Tačno je da kada je pitanje bezbjednosti u pitanju, za nas Izraelce je veoma bitno da pošaljemo poruku da bezbjednost nije pitanje jedne zemlje ili dvije. Šta god Izrael i Crna Gora urade, biće mnogo efikasnije ako se to uradi na multilateralnom nivou. Želimo da imamo što je više kontakata, što više otvorenih vrata, jer mislimo da je pitanje bezbjednosti, naročito ovih godina, važno za sve. Nije to problem Izraela, nije problem Crne Gore. To je problem cijelog svijeta, naročito borba protiv terorzma i svih vrsta prijetnji. I to znači da se mora imati stalana saradnja. Pokušavam da smo što prisutniji ovdje. Nemamo ambasadu ovdje, pa pokušavamo da dođemo što je češće potrebno. Želimo da vidimo koji su glavni problemi koji se tiču obje zemlje, na koji način možemo sarađivati, koji bi bio nabolji način za saradnju.
Znači ništa od trgovine oružja?
(smijeh)
Bonus video:
