Medijska kampanja pokrenuta iz Moskve, u kombinaciji sa političkom i finansijskom podrškom proruskim partijama u Crnoj Gori, očigledan je pokušaj da se poništi prozapadna putanja države i zaustavi njen ulazak u NATO, smatra profesor na Bostonskom Univerzitetu, Vesko Garčević. Nekadašnji nacionalni koordinator za NATO je u tekstu za američki The Conversant podsjetio da je direktor američkog Federalnog istražnog biroa, Džejms Komi, svjedočeći pred kongresnim odborom, potvrdio da ta služba istražuje veze između kampanje Donalda Trampa i Rusije. „Iako se ovo istraživanje nastavlja, Amerikance bi trebalo podsjetiti na znakove miješanja Rusije u demokratske procese izvan Sjedinjenih Američkih Država, posebno na Balkanu“, kazao je Garčević. On je podsjetio i da je britanska premijerka Tereza Mej nedavno izrazila zabrinutost zbog očigledne umiješanosti Moskve u pokušaju državnog udara u Crnoj Gori. Garčević je kazao da je, za vrijeme posljednjih parlamentarnih izbora, 16. oktobra, Crna Gora bila na meti očiglednog pokušaja državnog udara. „Premda je Rusija demantovala umiješanost, detalji o pripremanju državnog udara, koje je ispričao jedan srpski državljanin uhapšen na licu mjesta, ukazuju na ono što je New York Times nazvao „Pokušaj Rusije da posije haos““, naveo je Garčević. On podsjetio da je glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić potvrdio učešće dva agenta Ruske vojne obavještajne službe (GRU), Vladimira Popova i Eduarda Širokova, koji se traži i pod imenom Šišmakov, i koji je bio pomoćnik vojnog atašea u ruskoj ambasadi u Poljskoj do 2014. godine, kada ga je Poljska zbog špijunaže protjerala iz zemlje. „Kako su neki od učesnika zavjere kasnije i priznali, cilj im je bio da zbace Vladu, ubiju tadašnjeg premijera Mila Đukanovića i postave na vlast političke grupe koje se protive članstvu Crne Gore u NATO. Rusija se deklarisala kao suprotstavljena tom putu ka članstvu i obećala „osvetničke mjere““, kazao je Garčević. Kako je naveo, uprkos protivljenju Rusije, pristupanje NATO savezu je jedan od glavnih ciljeva vanjske politike Crne Gore. „Ogromna većina zemalja članica NATO-a, 26 država, već je ratifikovala članstvo Crne Gore i izgleda da će proces biti završen na narednom samitu NATO-a u maju. Međutim, uključivanje novih članova u Savez zahtijeva jednoglasnu podršku, a Španija i SAD još uvjek nijesu prošle ratifikaciju“, kazao je Garčević. U SAD je, kako je naveo, proces zaustavljen u Senatu na nekoliko mjeseci. „Nedavno je glasanje izazvalo gadnu raspravu između senatora Džona Mekejna i Rand Pola, kada je Mekejn zatražio od kolega u Senatu da razmotre i glasaju o protokolu članstva Crne Gore u NATO, ali je Pol – koji je zajedno sa Majkom Lijem vjerovatno jedini senator koji se protivi ratifikaciji – iskoristio pravila Senata da ovo odloži“. Garčević je ocijenio da neki zvaničnici u Americi i Evropi ne vide relevantnost članstva Crne Gore u NATO, ali Rusija ima živi interes na Balkanu i smatra Crnu Goru važnijom nego što bi se zaključilo iz njene male veličine. On je podsjetio na „zahtjev“ Moskve 2013. godine da se „razgovara o uslovima koji će omogućiti ruskim ratnim brodovima da se privremeno usidre u lukama Bar i Kotor za punjenje goriva, održavanje i druge potrepštine“, koji je bio podstaknut ratom u Siriji i neizvjesnom budućnošću ruskih pomorskih objekata u sirijskom lučkom gradu Tartus, i koji je Crna Gora odbacila u decembru iste godine. „Važnost takvih objekata na Mediteranu predstavljena je u oktobru 2016.godine kada su ruski nosač, Admiral Kuznjecov, i njegova borbena grupa, nalazeći se na putu da daju podršku ruskim vojnim snagama u Siriji, bili odbijeni za punjenje goriva u evropskim lukama“, kazao je Garčević. Zbog toga, smatra on, Moskva sa nezadovoljstvom gleda na odluku Crne Gore da se pridruži NATO-u. „Ako Crna Gora uđe u NATO, savez će dobiti kontrolu nad svim sjevernim lukama na Mediteranu“. Prema riječima Garčevića, stres u Moskvi raste kako se Crna Gora bliži članstvu. „Po mom mišljenju, pokušaj udara je bio kulminacija sinhronizovanih akcija koje su trajale više od 18 mjeseci, uključujući i aktivnu medijsku kampanju“. On je kazao da je Rusija, kako bi uticala na javno mnjenje Srba u Crnoj Gori, pokrenula niz medija na srpskom jeziku, uključujući Sputnjik i Rusija Danas. „Ova medijska kampanja u kombinaciji sa političkom i finansijskom podrškom proruskim političkim partijama u Crnoj Gori meni djeluje kao očigledan pokušaj da se poništi prozapadna putanja zemlje i da se zaustavi njen ulazak u NATO“, naveo je Garčević. On smatra da je miješanje Moskve u poslove Crne Gore dio šire strategije Rusije da obustavi proširenje NATO-a i EU dok obnavlja uticaj u zemljama koje teže da se priključe tim organizacijama. „Za sada, izgleda da je Rusija izgubila mogućnost da posjeduje strateški važan izlaz na Jadranu. Ali vjerujem da bilo kakvo dalje američko povlačenje, u vidu sporazuma sa Rusijom ili pak povlačenje u izolaciju, može imati trajne negativne posljedice za ovaj region, evropsku bezbjednost i dugoročne interese Amerike u Evropi“, zaključio je Garčević.
Bonus video:
