Crna Gora je bila najlojalnija jugoslovenskom komunističkom režimu, ali bi njihova pobuna bila najimpresivnija. To se, između ostalog, navodi u dokumentima američke Centralne obavještajne agencije (CIA) iz 1948. godine sa koje je skinuta oznaka tajnosti.
Dokument je sačinjen u godini kada je Jugoslavija isključena iz Komunističkog informacionog biroa (Informbiro), poslije raskola Josipa Broza Tita i lidera SSSR-a Josifa Staljina.
Agencija, u toku administracije 33. predsjednika SAD Harija Trumana, zatražila je da se ispita podrška jugoslovenskih zemalja tadašnjem režimu, u kojoj od njih komunisti uživaju najviše ili najmanje podrške, ali i da se to pojasni sa sociološkog i političkog stanovišta.
U CIA su konstatovali da buna protiv režima zavisi i od karaktera jugoslovenskih naroda, a na “meti” analize su bili oni koji su živjeli od svoje zemlje.
Što se tiče crnogorskih seljaka, autor dokumenta je zabilježio da su posebno osjetljivi “na obraz”, a veoma ponosni na to što nikad nisu bili pod turskom okupacijom.
“Režim vjeruje da je Crna Gora njegov najlojalniji region. Tajna policija, Komunistička partija, vojska i vlada su svi prepuni Crnogoraca, koje ne može da nahrani njihova neplodna zemla. Većina crnogorskog stanovništva koja je ostala kod kuće uglavnom zavisi od zaposlenih članova porodice. Takva situacija stvorila je barem prikaz lojalnosti prema režimu, koji im je pružio te poslove”, konstatuje autor 1948.
On, međutim, vjeruje da je Crna Gora idealan region za organizaciju ilegale. “Narod je zadržao svoju plemensku organizaciju, njihov osjećaj časti je ogroman i imaju čist strah da 'ne izgube obraz'. Oni su veoma ponosni što su zadržali svoju nezavisnost kada su svi susjedi bili pod Turcima. Oni imaju vrstu hrabrosti koja se graniči sa ludilom. Ako je narod Crne Gore ubijeđen da iz časti moraju uzeti oružje protiv režima, njihova pobuna biće najimpresivnija”, piše u dokumentu CIA od prije gotovo 70 godina.
U dokumentu iste agencije od 18. oktobra 1951. godine, koji se bavio mogućnostima invazije na Jugoslaviju, ističe se da je crnogorski teren pogodan za gerilsko ratovanje i za ubacivanje agenata iz susjedne Albanije.
Međutim, Amerikanci su smatrali da se komunistička vlast najviše plaši srpskog seljaka.
“Jer je on politički zreo, njegova lojalnost kralju je nesporna a njegov um je pronicljiv toliko da uvidi pravo značenje svake vladine akcije ili propaganda. On je hrabar i sposoban za frontalni napad, premda dovoljno strpljiv i hladno proračunat da upotijebi tajne metode ako to smatra neophodnim. Srpski seljak je sit režima i spreman je da preuzme akcije protiv njega ako dobije pravi signal i uvjerenje da neće biti napušten usred borbe”, bilježi CIA.
Za razliku od njega, hrvatskog seljaka komunistički režim nije navodno smatrao veoma opasnim.
“Režim zna da on, takođe, nije naročito lojalan i da bi on iskoristio prvu povoljnu priliku da se okrene protiv režima. Režim, međutim, vjeruje da hrvatskom seljaku nedostaje sposobnost organizovanja duže borbe. Ako se pobuni, to će biti spontano, sporadično i bez odgovarajućeg rukovodstva. Takvu pobunu bilo bi lagano ugušiti. Režim bi mogao biti u pravu u ovoj procjeni”, priznaje agencija.
Da bi bilo kakva pobuna bila uspješna, autor konstatuje da antirežimski sentiment mora biti kristalizovam, intelektualci prodrmani iz svoje apatije a narod organizovan i dat mu jasno definisan cilj. To se odnosi na sve jugoslovenske regione osim na Makedoniju.
“Gdje su seljaci patili toliko dugo pod različitim vođama da ne vjeruju nikome. Oni čekaju, ali se ne bore. Male grupe su možda organizovane, što bi naišlo na određenu pomoć seljaka, ali sumnjam da bi Makedonija bezuslovno ušla u punu borbu”, piše u dokumentu iz 1948.
Narod bio veoma pobožan, obje crkve su bile protiv režima
Amerikance je tih godina zanimao i odnos dviju hrišćanskih crkvi prema režimu.
“Ako ponekad djeluje da je Pravoslavna crkva više prijateljskije nastrojena prema režimu od Katoličke, to ne znači da ona podržava režim. Ona samo sprovodi taktiku koja joj omogućava da radi uz minimalno miješanje režima i omogućava joj da pruža narodu duhovni put, savjete i moralnu snagu u ovom teškom periodu. Pravoslavna crkva sama je neprijateljski nastrojena prema režimu i željna njegovog pada koliko i Katolička crkva”, uvjeren je bio autor izvještaja.
Kako je zabilježila CIA - narod je bio ogorčen što su komunističke vlasti oduzimale dio zemljišta crkvama.
Autor ističe da je jugoslovenski narod “veoma pobožan” i da su na popove gledali kao na svoje vođe “u stalnoj borbi za opastanak”.
“Tokom vjekova borbe protiv Turaka, ovi ljudi su dobijali savjete i pomoć od svojih popova i utočište u njihovim manastirima”, piše u dokumentu.
I Đilas na meti CIA: Njegove ambicije su neograničene, ali je krajnje paranoičan
CIA je prije više od 60 godina sačinila i tajni izvještaj o Milovanu Đilasu, kojeg je smatrala najvažnijom ličnosti u komunističkoj Jugoslaviji poslije Josipa Broza i Evarda Kardelja.
“Đilasove ambicije su neograničene. Nijedno prijateljstvo nije dovoljno snažno kako bi dopustio da to omete njegove ambicije. Kad god su njegovi interesi na kocki, spreman je da žrtvuje svakoga i sve”, piše u dokumentu sačinjenom 15. februara 1954.
Poseban dio bio je posvećen ličnosti ovog Crnogorca.
“Po prirodi i vaspitanju, Đilas je jedan cinik. On je inkarnacija sujete i samoljublja. On je smio i arogantan, ponekad ohol i uvijek samouvjeren da može srušiti svakog ko mu stoji na putu. On je rođeni spletkaroš i potpuni ateista kome ništa nije sveto”, piše u dokumentu.
Đilas je, kako ističe autor, bio krajnje paranoičan.
“Pošto živi u strahu da će biti otrovan, njegova majka priprema sva jela,” ističe agent CIA.
Međutim, nije bio imun na raskoš. “Đilas obožava bogatstvo i komfor”, piše u dokumentu, gdje je zabilježeno da je imao soesko imanje u Sremu i raskošnu vilu na Dedinju.
Agencija ističe i da uprkos svim naporima, za razliku od Tita, nije uspio da postane “čovjek iz naroda”.
Navode da je njegova pisana riječa bila daleko superiornija od njegovih govora. Međutim, i ona je vremenom propadala kao posljedica represivnog uticaja “komunističke intelektualne tiranije”.
“Bogatstvo njegovog jezika i svježina njegove mašte postepeno nestaju i on postaje suv i monoton”, piše u dokumentu CIA.
Žalili se Srbi i Hrvati 1951: Crnogoraca bilo previše u Udbi i KNOJ-u
Srbi i Hrvati su smatrali da Crnogorci uživaju veću pažnju komunističkih vlasti nego što zaslužuju, a sagovornici CIA su smatrali da bi to mogla biti i prijetnja po njen opstanak.
“Jedna od najvećih žalbi koje su se čule u Beogradu i Zagrebu je da Crnogorci vode centralnu vladu. Pojedini slovenački i hrvatski komunisti zamjeraju pažnju koja je data nazadnim sredinama kao što je Crna Gora, umjesto njihovim, industrijski naprednijim sredinama. Crnogorski mentalitet je naročito dobar za policijske aktivnosti i tradicionalne špijunske aktivnosti balkanske vrste. Ima nekih koji vjeruju da brojčanu nadmoć Crnogoraca u tajnoj policiji (UDBA) i bezbjednosnim snagama (KNOJ) u stvari predstavlja ozbiljnu prijetnju po bezbjednost režima”, piše u dokumenti od 18. oktobra 1951. godine. CIA je te godine istraživala i uticaj Informbiroa, iz kojeg je Jugoslavija isključena 1948. na njene narode.
“Crna Gora predstavlja još jednu oblast naročito podložnu na pritisak Kominforma. Istorijski i kulturno orijentisana prema Rusiji, ona se pokazala i dalje otvorenom za ruski uticaj. Neki od najuticajnijih Kominform prebjegača su bili Crnogorci, uključujući Maksa Goranovića i Voju Srzentića”, piše u dokumentu.
Bonus video:
