PATRIA: Svojevremeno ste upozoravali da Srbija treba da krene na Zapad, a nikako prema Rusiji za čiju ste staru obavještajnu službu (KGB) rekli da je krivac u raspadu Jugoslavije. Srbija se danas sve više okreće istočno, kupuje rusko oružje, mediji navijaju za Rusiju, dok vlasti u isto vrijeme potpisuju sporazume sa NATO i otvaraju mu granice države.
GRAHOVAC: Srbiju i Srbe po jednom pitanju treba analizirati kao pozitivan fenomen. Naime, u slobodnom izboru i u slobodnom kretanju građana u dvadesetom vijeku preko 97 % njih je išlo u prostor zapadnoevropske i sjevernoameričke civilizacije. To znači da je građanska svijest Srba usmjerena prema Zapadu. U isto vrijeme politička i crkvena svijest je bila usmjerena prema Moskvi. U takvom društvenom i političkom iščašenju teško je ostati pri čistoj pameti. Pa ipak, većina Srba i dalje ostaje opredijeljena prema evropskim vrijednostima. To je pokazatelj o postojanju njihove akademske zrelosti i građanske hrabrosti.
Svjesni ovih činjenica banditosi su prilagodili svoju politiku – glasno pričaju o evropskim integracijama dok ispod te glasne priče imamo okupaciju prirodnih i privrednih resursa od strane ruskih tajkuna.
Ovu političku strategiju su preuzeli od crnogorskog rukovodstva na čelu sa Milom Đukanovićem. Tu istu strategiju primjenjuje i Milorad Dodik.
Osnovnu ulogu u razbijanju SFRJ je imao KGB, iako na tu njihovu ulogu nisu bili gadljivi neki centri na Zapadu. Kako je to odrađeno i kako je u tim poslovima Zapad nadmudren detaljno sam opisao u svojim knjigama. Domaći banditosi su operativno sve to odradili. Zaboravljeno je da je u beogradskoj režiji praktično razbijanje Jugoslavije otpočelo u Titogradu 20. avgusta 1988. godine. Ti isti pučisti neprikosnoveno i autokratski vladaju Crnom Gorom skoro tri decenije.
No, za mnoge građane će biti iznenađenje ako kažem da Srbija i Crna Gora mogu doprinijeti relaksaciji odnosa na sjevernoj hemisferi. Srbi i Crnogorci uvijek će biti u prijateljskim odnosima sa ruskim narodom. Članstvom Srbije i Crne Gore u NATO savezu prvi put bi došlo do relaksacije odnosa između Rusije i članica NATO saveza i prvi put bi Rusija imala bar dvije države NATO članica kao svoje istinske prijatelje. Ostajem pri tezi koju neprekidno potenciram više od petneast godina, a to je da bez američko-evropsko-ruskog partnerstva na novim osnovama čitava planeta može biti ugrožena. Ova teza počinje biti sve vidljivija u konkretnijem izgledu.
PATRIA: U BiH imamo Milorada Dodika, čovjeka koji je krenuo u politiku kao demokrata, došao na vlast uz pomoć Zapada, a onda se okrenuo prema Rusiji otvorenim pozivima na secesiju i rat. Danas je pod sankcijama zbog svog neartikulisanog ponašanja. Nije li ta odluka u stvari poruka Zapada da ovdje više ne smije biti rata niti napetosti?
GRAHOVAC: Može se to smatrati takvom porukom, ali i to ima svoje ograničeno vrijeme trajanja. Čekaju se drugi politički i društveni subjekti u BiH da nešto preduzmu. Milorad Dodik je jasan i jednostavan je slučaj za rješavanje. On je model koji pripada grupi banditosa kako sam ih ranije opisao. Ali, on nije toliko opasan, jer je on otvorena i pročitana knjiga.
Bakir Izetbegović je Dodikova generika, jer ukoliko Izetbegović bude dugo politički trajao za očekivati je da će se u srpskom etnosu pojaviti još žustriji i politički nekultivisaniji dodici, a u hrvatskom etnosu će se oglasiti njihovi dodici, koji danas skriveno Milorada Dodika nazivaju kraljem. Milorad Dodik svojim ponašanjem svaki dan proizvodi rizike po Republiku Srpsku i pravi nelagodu muslimansko-bošnjačkom korpusu, ali ideologija i politika Bakira Izetbegovića svoj etnički korpus vodi u samosmaknuće. To je upravo onaj korpus koji je u SFRJ pripadao najcivilizovanijem dijelu muslimanskog svijeta na planeti, a koje politika Izetbegovića i njemu sličnih danas vodi u kultorološku i civilizacijsku nakaznost. Strah od islamizma koji produkuje Izetbegovićeva politika sve više proizvodi i učvršćuje mnogobrojne dodike u regionu. Dodik i Izetbegović imaju jaku međusobnu sinergiju za njihov opstanak na vlasti.
Godinama javno naglašavam da je za ozdravljenje BiH nužno od politike odmaknuti Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika i Fahrudina Radončića. Kada oni budu osjetili da se ide u tom pravcu oni će početi da se međusobno približavaju. Naravno, da bi spašavali sebe, a ne BiH. BiH će početi svoje ozdravljenje onda kada se osjeti podjednako prisustvo i Bošnjaka-Muslimana i Srba i Hrvata u Sarajevu i Mostaru. Ne potenciram slučajno baš ova dva grada. To će biti najsigurniji pokazatelj da se BiH nalazi pod brižnom pažnjom i Hrvatske i Srbije. Bakir i njemu slični to nisu u stanju vidjeti zbog strasti koje osjećaju prema nekakvom Erdoganu koji je čista kopija nekakvog Dodika.
PATRIA: Crna Gora je postala dio NATO-a. Bili ste svojevremeno savjetnik Mila Đukanovića i Ranka Krivokapića. Jesu li Vas poslušali oko NATO-a? Kako bi to moglo promjeniti sudbinu Crne Gore, ali i odnose sa Srbijom, Hrvatskom i BiH?
GRAHOVAC: Ulaskom u Đukanovićev kabinet septembra 1999. godine bio sam uporan u tri pitanja; prvo, otklon od politike zločina koju je predstavljao Slobodan Milošević; drugo, uspostavljanje samostalne i međunarodno priznate države Crne Gore; i treće, usmjeravanje države Crne Gore prema evroatlanskim integracijama. Ne komentarišem u kom pravcu je do tada bila usmjerena državna politika Crne Gore kao i to koliko sam ja doprinio promjenama te politike. Nešto je veoma evidentno – kroz institucije sistema sam vodio borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, protiv rodbinsko-kumovskog i partijskog nepotizma, te borbu za pravnu državu i vladavinu prava. Kada ta moja borba u institucijama sistema nije davala očekivano, istu sam nastavio javno što se dokazuje u već objavljenim knjigama. U njima je napisana optužnica protiv Demokratske partije socijalista Crne Gore i njenog rukovodstva od koje se oni neće moći odbraniti. Već punih jedanaest godina DPS Crne Gore javno kvalifikujem da je kriminalna, zločinačka i neofašistička organizacija koju treba zabraniti. Oni na to ne reaguju jer ja iznosim argumente za sve to.
Dužnost savjetnika Ranka Krivokapića je bila nešto sasvim drugo, jer je postojala koherentnost po težišnim pitanjima moga djelovanja.
Članstvo Crne Gore u (nadam se uskoro reformisanom) NATO-u će relaksirati kako unutarcrnogorske odnose tako i odnose u regionu. U Srbiji to na početku neće biti dobro prihvaćeno, ali će to uskoro biti inspiracija Srbiji da i ona krene tim putem. Biće to blagotvorno za američko-evropsko-rusko partnerstvo na novim osnovama o kome sam govorio. Biće blagotvorno i za odnose Crne Gore sa susjednim državama.
Bonus video:
