Pred crnogorskim sudovima više neće moći da se osporavaju odluke Skupštine o izboru ili razrješenju javnih funkcionera bez obzira da li su odluke poslanika zakonite ili ne. Takav Načelni pravni stav donio je Vrhovni sud Crne Gore.
"Odluka Skupštine Crne Gore o izboru, imenovanju ili razrješenju javnog funkcionera ne može se pobijati u upravnom sporu niti u parničnom postupku, osim kada je to izričito zakonom propisano, navedeno je u Načelnom pravnom stavu Vrhovnog suda kojeg je potpisala njegova predsjednica Vesna Medenica.
Skupština bira i smjenjuje funkcionere iz svoje nadležnosti, ali u zakonu piše da to može uraditi ako su prekršili zakon. U postupcima pred Skupštinom to nije utvrđivano, a ovim mišljenjem se onemogućuje sudovima da to utvrde.
Na odluci piše da je donijeta na opštoj sjednici 27. juna, ali se na sajtu suda ne mogu naći materijali koji upućuju da je taj dan bilo sjednice. Opšta sjednica održana je tek 3. jula, a ova odluka objavljena je prije par dana.
Odluka dolazi nakon što su osnovni sudovi u više slučajeva poništavali nezakonite odluke Skupštine o smjeni Irene Radović sa mjesta viceguvernera, Vanje Ćalović iz Agencije za spriječavanje korupcije, Nikole Vukčevića i Gorana Đurovića iz Savjeta Radio-televizije Crne Gore,... Na ove odluke osnovnih sudova uslijedile su žalbe države višim sudskim instancama koje su odugovlačile postupak. Ovaj novi stav Medenice sada prekida takve postupke i sudovi će u novim postupcima odbaciti tužve za smjenu. Time se spriječava i njihov povratan na funkcije sa kojih su nezakonito smjenjeni.
Predsjednica Vrhovnog suda ovu odluku donijela je pred treći sporni izbor na ovu funkcije kojeg zakon ne predviđa. Ona se u obrazloženju za ovaj Načelni pravni stav pozvala na Zakon o upravnom sporu. "Zakonom o upravnom sporu isključeno je vođenje upravnog spora protiv odluka Skupštine Crne Gore donijetih neposredno na osnovu ustavnih ovlašćenja (član 13 st. 1 tač. 2 Zakona o upravnom sporu), pa se protiv istih ne može voditi upravni spor. Kako je zakonom izričito isključeno vođenje upravnog spora, to se protiv navedenih odluka ne može voditi ni parnični postupak. Drugačiji zaključak od gornjeg ne može se izvesti ni iz odredbe člana 14 Zakona o sudovima, jer je tom odredbom propisana nadležnost osnovnog suda "ako zakonom nije propisana nadležnost drugog suda".
Međutim, u situaciji kada je isključena nadležnost suda koji bi po opštim propisima bio nadležan onda se iz navedene odredbe Zakona o sudovima ne može izvoditi zaključak da je nadležan neki drugi sud. Izuzetak od prednjeg postoji samo u situaciji kada je posebnim zakonom izričito propisano pravo na sudsku zaštitu", navedeno je u obrazloženju ovog stava Vrhovnog suda.
Medenica priznaje da "eventualnim nezakonitim razrješenjem javni funkcioner može pretrpjeti štetu (član 166 Zakona o obligacionim odnosima)" i da se može suditi samo po tom osnovu.
"U toj situaciji predmet spora je imovinska ili neimovinska šteta, a za presuđenje takvog spora, koji jeste imovinske prirode, nadležan je osnovni sud. U tom postupku bi se kao prethodno pitanje raspravljalo pitanje zakonitosti razrješenja", navela je Medenica.
Reakcije na odluku Medenice pročitajte u sjutrašnjem štampanom izdanju "Vijesti".
Bonus video:
