Nedavno ubistvo Biljane Kršikape (46) u Nikšiću četvrto je u protekle dvije godine, kojem je prethodila istorija prijava nasilja u porodici.
Podaci Sigurne ženske kuće (SŽK) i tima Nacionalne SOS linije za žrtve nasilja u porodici pokazuju da broj slučajeva porodičnog nasilja izuzetno veliki.
SŽK se za deset mjeseci ove godine obratilo 349 osoba zbog porodičnog nasilja, a tim Nacionalne SOS linije u oktobru je primio 282 poziva.
"U oktobru pozivi su pristigli iz 13 opština u Crnoj Gori. Najviše iz Nikšića - 80 poziva, zatim iz Podgorice 72, Bara 25, Kotora 20, Herceg Novog i Budve po 19, Rožaja 12, Bijelog Polja i Cetinja po 10, Pljevalja šest, Plava tri i Tivta dva poziva", saopštili su iz Nacionalne SOS linije.
Iz SŽK tvrde da je svaka treća žena u Crnoj Gori žrtva nekog vida nasilja, a da je kaznena politika prema nasilnicima preblaga.
Objasnili su da praksa pokazuje kako nerijetko primjena zakona, procjena rizika i hitnosti reagovanja zavisi od senzibiliteta nadležnih.
Kršikapu je nasred ulice ubio bivši suprug Predrag (52), kojeg je dva puta prijavljivala za nasilje u porodici.
Nakon prve prijave, tužilac je ocijenio da nema elemenata krivičnog djela i da je u pitanju prekršaj. Druga prijava odbačena je, jer je Biljana iskoristila zakonsko pravo da ne svjedoči protiv njega.
"To samo dokazuje da institucije ne doživljavaju ozbiljno strah koji osjećaju žrtve”, kazala je direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević.
Raičević kaže da bi institucije morale da obezbijede zaštitu za svakog ko kaže da se osjeća ugroženo.
"U praksi, međutim, za 15 godina koliko se bavim ovim poslom, ne znam da je nekoj ženi, uz izuzetak jedne u Nikšiću, data pratnja ili obezbijeđena fizička zaštita”.
U saopštenju 10 ženskih NVO povodom ubistva Kršikape piše da pravosuđe i dalje “njeguje” blagu kaznenu politiku i da policija ne koristi svoje zakonske obaveze i ovlašćenja.
"Tako će biti sve dok u sistem zaštite ne uđu odgovorni, sposobni i profesionalni ljudi. Tražimo od institucija da pokažu zrelost da se suoče sa greškama i smijene neodgovorne”, saopštili su oni tada.
Raičević je kazala da smatra da bi žrtvama trebalo da budu izrečene zaštitne mjere, a da bi nasilnici trebalo da budu pritvoreni.
Kazala je i da bi trebalo bi iskoristiti dio Zakona kojim je predviđeno izricanje zaštitnih mjera - zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja, obaveznog psiho-socijalnog tretmana zavisnika, obavezno liječenje u ustanovi zatvorenog tipa...
"To su mjere koje svaki sud može da izrekne ili kao hitne - u roku od 48 sati od kada se traži izricanje mjera, ili u redovnom postupku, kad se donese presuda. Crnogorske institucije, međutim, izbjegavaju da izriču hitne mjere i traže dokaze za njih. To su preventivne mjere i za njih dokazi nisu neophodni”, objašnjava Raičević.
Direktorica Centra za ženska prava navodi da je sistem koji bi trebalo da štiti žrtve nasilja nekoordinisan, da nema komunikacije između tužilaštva i policije, policije i centara za socijalni rad.
“Prava zaštita znači da sve te institucije moraju da funkcionišu kao sat i da jedni drugima odmah dijele informacije i postupe po protokolu, kojim je definisano način postupanja“, kazala je ona.
Raičević je istakla da bi policija, centri za socijalni rad... morali da vode evidenciju nasilja:
"Nasilje nije incident. A nasilnici nisu po pravilu osobe koje su bijesne i ne mogu da kontrolišu agresiju. To je mit. Nasilnici su najćešće zdravi ljudi, koji su jednostavno naučeni da mogu da se ponašaju tako. To su najčešće ljudi koji u svim drugim segmentima života odlično funkcionišu - dobre su kolege, saradnici, komšije... ali su u kući tirani, jer smatraju da imaju pravo na to".
HRONOLOGIJA
- 30. mart 2014. - Podgoričanin Samir Beriša (24) sa 28 udaraca, ubio je nevjenčanu suprugu Dezire Mazrek (17)
- 12. mart 2015. - Baranin Nazim Ljiković (38) ubio je trudnu suprugu Veljdetu (26)
- 18. mart 2015. - Nikšićanin Jugoslav Perović (60) udavio je djevojku Draganu Pajović (29) iz Pljevalja
- 15. novembar 2015. - Vučić Džiknić ranio suprugu Olgu, taštu Ivku Asanović i ubio tasta Božidara Aasanovića
- 19. april 2016. - Pljevljak Goran Dragićević ubio je bivšu suprugu Slobodanku i njenog muža Radoša Terzića
- 10. oktobar 2016. - Nikšićanin Predrag Kršikapa (52) ubio suprugu Biljanu Kršikapu (46)
Povećava se broj muškaraca koji prijavljuju da su žrtve žena
Maja Raičević je kazala da u Crnoj Gori postoje i slučajevi nasilja u kojima su žrtve muškarci, ali da su u većini tih slučajeva oni žrtve muških članova porodice.
“Statistika kaže da se povećava i broj muškaraca koji su žrtve žena, ali moramo biti oprezni, jer nerijetko su u pitanju obostrane prijave - ako osjete da će žena da se obrati institucijama, nasilnici nerijetko i sami kontaktiraju iste te institucije, čak prvi uspostave kontakt sa Centrom za socijalni rad, ženu predstavljajući kao neadekvatnog roditelja“, kaže Raičević.
To što su u Crnoj Gori žrtve nasilja u porodici uglavnom žene, kaže ona, ima veze sa načinom na koji se vaspitavaju muška i ženska djeca.
“I dalje među ženskom populacijom dobrim dijelom vlada uvjerenje da je primarna uloga žene briga o porodici i djeci. Tako je čak i među vrlo obrazovanim, emancipovanim ženama. Od jedne sam nedavno čula da, uprkos svim njenim uspjesima, kad joj muž spočita da nije dobra majka i žena, ona pomisli da je možda previše okrenuta karijeri”.
Raičević navodi da čak i mladi, vrlo moderni muškarci teško prihvataju emancipaciju žena.
Ona upozorava da za institucije koje se bave nasiljem u porodici, u kojima ima i djece, prioritet moraju biti nenasilni roditelji.
“Umjesto da nenasilni roditelj dobije podršku, ovdje se insistira na kontaktu sa nasilnikom, jer to kao zakon predviđa. Zakon to ne predviđa, nego se pogrešno tumači. Istina je da svaki roditelj ima pravo na kontakt sa djecom, ali samo dok ne ugrožava dijete, a dijete postaje žrtva onda kada ga roditelj koristi kao taoca, kada ga koristi da bi preko njega dobijao informacije o kretanju žrtve, njenom društvenom životu... To je trauma za dijete“...
"Žene ostaju u začaranim krugovima"
Direktorica SŽK Ljiljana Raičević ukazala na problem preblage kaznene politike. Takav je i slučaj teškog prebijanja žene, za šta je nasilnik kažnjen 750 eura.
“Veliki problem predstavlja činjenica da žene ne prijavljuju nasilje u porodici, jer patrijarhalno vaspitanje ima izuzetno jak uticaj. Mnoge žene ostaju u začaranim krugovima nasilja jer nijesu osnažene, nemaju dovoljno resursa i znanja o tome kako mogu pristupiti svojim pravima i koristiti ih. Crna Gora nesumnjivo formalno pokazuje interesovanje za postizanje rodne ravnopravnosti, doneseni su zakoni i strateška dokumenta iz ove oblasti. Dakle, zakoni postoje, ali primjena donesene pravne regulative i sinergično djelovanje institucija nije adekvatno. Sudovi u praksi često izriču kazne koje su blizu zakonskog minimuma, ili su čak i ispod njega. Blaga kaznena politika poručuje da je nasilje u porodici legitimno i društveno prihvatljivo”, saopšteno je iz SŽK-a.
Raičevićeva je kazala i da je problem sa naplatom alimentacije i neadekvatnom primjenom zakona u toj oblasti kao i o potrebi osnivanja alimentacionog fonda, kojim bi se naplata značajno efikasnije rješavala.
Raičević: Biti žrtva u ovoj sredini je loše, jer se ovdje glorifikuje moć
Nasilje prati velika trauma i mnoge žrtve nisu ni svjesne da imaju postraumatski sindrom, kazala je direktorica Centra za ženska prava.
Raičević ističe da je dodatni problem što se terapija u crnogorskom mentalitetu doživljava kao tabu:
“Pokušavali smo više puta da oformimo i grupe za samopoć, ali je broj žena koje bi se odazvale bio jako mali. Ovdje se smatra da će ukupna percepcija okoline, ukoliko se sazna da se bilo šta loše dešava u nekoj porodici, biti da niko u toj porodici ne valja. Posebno žena osjeća dodatan teret, osjeća se kao da nije uspjela da sačuva porodicu, zaštiti djecu... Biti žrtva u ovoj sredini je loše, jer se ovdje glorifikuje moć”.
Raičević objašnjava da crnogorski zakon predviđa i psiho-socijalni tretman nasilnika, ali da tu mjeru nema ko da sprovodi.
“Sprovođenje programa je obaveza Ministarstva zdravlja, u saradnji sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja. Tretman bi trebalo da se odvija u okviru zdravstvenih ustanova, iako nisam sigurna da je taj koncept pravi, jer nasilje nije bolest. Nasilje se mora tretirati kroz promjenu ponašanja, za šta je nekad potrebno jako dugo. Neka istraživanja pokazuju i do tri godine. Prema našem zakonu, psiho-socijalni tretman traje samo pola godine”, kazala je Maja Raičević.
Vučića Džiknića prijavljivali dva mjeseca, posljednji put par sati prije nego što je ubio tasta
Baranka Olga Džiknić više puta prijavljivala je supruga Vučića Džiknića, prije nego je on potegao automat, ranio nju, njenu majku Ivku Asanović i ubio njenog oca Božidara Asanovića. Prijavila ga je i 15. novembra prošle godine, samo par sati prije nego je naoružan bombom i automatom došao u kuću njenih roditelja u Čanju.
Tužilaštvo se uglavnom izjašnjavalo da nema elemenata bića krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti. Iz Uprave policije “Vijestima” je saopšteno da su postupali po svakoj prijavi koju su Olga ili druge osobe podnijele protiv Vučića Džiknića i obavještavali tužioce.
Pojašnjavaju da su tražili i izricanje zaštitnih mjera - zabranu približavanja, zabranu uznemiravanja i uhođenja, te da su Džikniću te mjere izricane.
Dva mjeseca prije nego joj je ubio oca - 15. septembra 2015. godine, Olga je barskoj policiji prijavila da je Vučić tri dana ranije fizički napao ispred porodične kuće u Beranama. Priložila je i ljekarski izvještaj.
Tužilac iz Bara naložio je da se spisi predmeta dostave Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama. Pet dana kasnije barskoj policiji podnijela je još jednu prijavu.
Inspektorima je tada saopštila da se plaši za svoju i bezbjednost svoje porodice, jer ima saznanja da Vučić nelegalno posjeduje oružje, koje krije kod jedne osobe u Beranama. I ta prijava po nalogu barskog tužioca proslijeđena je tužilaštvu u Beranama.
Inspektori iz Bara, istog dana pod pratnjom su sproveli Olgu i njenu u Sigurnu kuću u Nikšiću. Beranski policajci nakon prijave pretresli su kuću Vučića Džiknića i četiri njemu bliske osobe, ali nijesu pronašli oružje. Beranac je tog dana priveden u prostorije CB-a Berane i ispitan.
"Nakon konačnih kvalifikacija događaja od strane ODT u Beranama i konsultacija sa dežurnim sudijom Suda za prekršaje Bijelo Polje – Odjeljenje Berane, policijski službenici CB Berane su protiv V.Dž. podnijeli prekršajnu prijavu za nasilje u porodici iz čl. 36 st. 1 i st. 2 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, nakon čega su policijski službenici uz zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka tražili izricanje zaštitnih mjera prema V.Dž. prema kome je pokrenut prekršajni postupak”, objašnjavaju iz Uprave policije.
Policija je Džiknićevu i kuće četiri njegova rođaka i prijatelja pretresla i 23. septembra. Ni tada nisu pronašli oružje. Iz UP objašnjavaju da su zaštitne mjere izrečene 19. oktobra.
Vučiću Džikniću zabranjeno je da se približava Olgi i djeci, uznemirava je i uhodi...
Četiri dana prije toga, beranski policajci obavijestili su kolege u Baru da im je iz NVO “SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja” prijavljeno da je Džiknić od 9. do 14. oktobra dolazio u Bar, ulazio u dvorište porodične kuće roditelja supruge u Čanju, indirektno joj prijetio preko rodbine, ali i tražio jedno od djece u školi.
Barska policija pozvala je Džiknića, od njega su prikupljena obavještenja.
Tužilac se i tada izjasnio da u navedenom događaju nema bića elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti.
On je uzvratio prijavom - 15. oktobra barskoj policiji prijavio je tasta Božidara Asanovića, tvrdeći da mu je iz kuće u Beranama odveo ženu i djecu bez njegovog znanja.
Tada je inspektorima rekao da mu tast ne dozvoljava da viđa djecu, optužujući ga da mu je prijetio vatrenim oružjem koje je navodno imao u kući. Policija je po nalogu tužioca istog dana tražila Džinkića da im da dodatna obavještenja, ali im se on nije javljao...
Pet dana kasnije, prijavu protiv Džiknića dobila je i nikšićka policiija.
NVO SOS informisao ih je da su ih iz osnovne škole koju pohađaju djeca Džiknića obavijestili da se Vučić raspitivao za njih.
Iz Uprave policije saopšteno je da su službenici CB Nikšić i CB Berane odmah krenuli sa sačinjavanjem plana sigurnosti u odnosu na učinioca nasilja i preduzimanja drugih mjera bezbjednosti u odnosu na žrtvu...
“Službenici CB Berane su dostavili CB Nikšić određena korisna saznanja i obavijestili službenike CB Nikšić da se zamjenik Osnovnog državnog tužioca u Beranama izjasnio da u radnjama V.Dž. nema elemenata bića krivičnog djela iz čl. 220 KZCG (nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici)... Službenici CB Nikšić su sačinili plan sigurnosti i bili su u kontaktu sa aktivistkinjama pomenute NVO, a takođe su i obilazili školu koju su pohađala djeca V.Dž. i O.Dž”, odgovoreno je iz policije.
Ni nikšićki tužilac osam dana kasnije nije našao elemente krivičnog djela. Njemu je 28. oktobra prijavljeno da je Olga dan ranije od supruga dobila SMS u kojem joj predlaže da napuste Sigurnu kuću i presele se u stan na primorju koji će on plaćati.
“Službenici CB Nikšić su ZODT u Nikšiću obavijestili o prijavi, kao i o saznanjima visokog rizika u porodičnim odnosima ove porodice kojima raspolažu, nakon čega se ZODT izjasnio da u postupanju V.Dž. nema elemenata bića krivičnog djela”, objasnili su iz policije.
Olga Džiknić prijavu je podnijela i 15. novembra. Inspektorima je tada rekla da je dan ranije dobila više SMS poruka od Vučića. I ta prijava proslijeđena je beranskom tužilaštvu. Beranski policajci tražili su ga više puta tog dana, članovi njegove šire porodice inspektorima su rekli da ga nisu vidjeli u Beranama, da su sa njim razgovarali telefonom, ali da nije želio da im kaže gdje se nalazi. Istog dana, oko 20 sati i 25 minuta on je naoružan došao u Vilu Asanović.
U kući su bili Olga, njeni roditelji i njeno dvoje maloljetne djece. Beranac je ranio suprugu i taštu, ubio tasta, a potpom pobjegao ka obližnjem hotelu Zlatibor.
Nakon sat i po sa tog mjesta čuo se pucanj - pucao je sebi u glavu. Preživio je.
U podgoričkom Višem sudu u toku je suđenju Džikniću, koje je zatvoreno za javnost.
Bonus video:
