Na stranu ove godine značajno izblijedjeli „sjaj“ kontroverznog i preskupog Kotor Arta, ali kulturno ljeto 2016 u gradu svjetske baštine, ipak obilježila je jedna skromna književna večer, prošle nedjelje na drevnoj Citadeli. Kako i ne bi, kada je iza te priredbe „zaleglo“ cijelo Ministarstvo kulture Crne Gore, te još i pride kotorski Kulturni centar, a akteri su mu bili ljudi koji neformalno, već unazad par godina „drmaju“ učmalom kulturnom, javnom čak i političkom scenom Kotora...
Jedan od glavnih gradskih bastiona za odbranu, koji je vjekovima odolijevao mnogim nasrtajima naoružanih agresora na Kotor - Citadela, te je vrele julske noći pala pod moći ingenioznih stihova poznate bokeljske poetese, štono gaji stari bokeški dijalekt, čak i kada ne piše knjige već govori u programu privatnog lokalnog radija na gradskom koritu.
Pontapeti i braćaleti, kalete i pjacete, umideca i šporkeca, štrace i kanavace, đirašol i konkubina - vrcalo je sa Citadele na radost onih koji su se došli pokloniti još jednom upornom pokušaju da se spoji nespojivo - melodika, mentalitet i kultura Kotora i Boke, sa jotovanim nasljeđem urvina i brda izvan gradskih bedema, daleko iza San Đovanija. Jeroim Pima, Ivan Bolica, Ljudevit Paskvalić, Marijan Bolica, Dominik Cecić, Vicko Skura i ostali čuveni kotorski pisci i pjesnici, vrte se u grobu kao ventilatori, slušajući poetesin miks starog bokeškog dijalekta i „novocrnogorskog“ jotovanog jezika.
Pjesnikinja iz vanbedemskih Špiljara, kako poruči njen višedecenijski šušter, đirašol iz Bjelopavlića, ima samo riječ da se nosi sa svime što udara na UNESCO - zaštićenu prirodnu i kulturnu baštinu Kotora.
„Riječ je ostala kao posljednji bastion odbrane kojom se lirsko pero kotorske poetese suprostavlja onima koji bezdušno raskubaju višeslojnu poetiku kamena i mora, mjeseca u mijenama i zore bijele u bokeljskom zagrljaju sna i jave” - lirski zaneseno, poruči on, poznat po prefinjenosti sopstvenog jezičkog iskaza i vrhunskim diplomatskim manirima u suočavanju sa argumentima neistomišljenika. Ovaj umjetničko-profesionalni par, poetesa Filomena i nekadašnji slikar, a sada poslanik javne riječi Diretur, kako ih je kao sporedne likove ovjekovječio u svom nagrađivanom romanu „Lutajući Bokelj“ poznati zalivski pisac Nikola Malović, dominira javnom scenom drevnog grada. I ne samo kroz javno promovisanje svojih umjetničkih uradaka, već i kroz anažman u Savjetu za kulturu lokalne uprave gdje ih je, jedno pa drugo, smjestila njihova velika poštovateljka i ktitorka, bivša gradonačelnica Marija Ćatović. Isti se odmah prepoznaju, pa je Ćatovićki pri donošenju odluke za takav odabir, sigurno trebao neko ko će na adekvatan način, na javnoj sceni, braniti katastrofalne učinke njenog osmogodišnjeg upravljanja „gospodinom Gradom“, koji sada više ne liči ni na sopstvenu sijenku. Pošast zvana DPS i Ćatović uprava, od Kotora je stvorila grad bez Jugooceanije, Jugopetrola, Eksportbilja, Bokeljke, Autoboke, Fjorda, URC-a, bez Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, bez samostalnog Istorijskog arhiva... Grad koji mimo ljetnjeg mjeseca „Kotor Art dešavanja a la Đaga & Radmila“, gotovo da ne zna za pozorišnu predstavu, izložbu, koncert, grad čijim Kulturnim centrom direktoruje lik kojem je jedna veza sa kulturom to što je nekada igrao folklor u lokalnom KUD-u.... Grad čiji su „nepodobni“ profesori, arhitekte, umjetnici i svi koji se usude primijetiti da je „car go“, prokazani su i stigmatizovani od Direturtove i Filomenine „škatule što zbori i pjeva“. Kotor već godinama truli u umideci i šporkeci koju oni stvaraju, za to dobijajući i pare iz opštinske kase pod opravdanjem da podržavaju medij koji „raznolikošću objektivnih izvještaja pomaže kreiranju zdravog i valjanog javnog mnjenja”.
To “kreiranje zdravog i valjanog javnog mnjenja” osim preko svoje radio škatule i od nedavno Pink M televizije gdje on vodi talk show, Diretur i Filomena već su iskazali preuzevši kultni satirični list “Karampana” iz ruku dotadašnjeg dugogodišnjeg, ali nepodobnog urednika. Zaljubljenik i stručnjak koji je u Kotoru ostavio decenije života, o njegovoj arhitekturi, arheologiji, načinu života napisao brojne knjige i studije, a i sam je svojevrsni oriđinal i špicapškandalo, nije bio dobar da zadrži uredničke ovlasti u “Karampani” jer se usudio napisati tekst suđenja karnevalu (bivšoj gradonačelnici Ćatović) Štrigoni Vještičić. Uslijedila je “elegantna smjena” u izvedbi folkloraša iz Kulturnog centra i predavanje “Karampane” u ruke Direturu i Filomeni koji su od nje napravili karnevalski dodatak “Pobjede”. Stigli su da pritom, sa svojim istomišljenicima, uvedu i do sada u Kotoru nezabilježenu cenzuru karnevala, pa su grupnu masku koja je aludirala na hapšenje DPS prvaka i njihovih saradnika, izbacili sa maskenbala. Nastavak njihovog pregnuća tek slijedi jer je “dvojac sa kormilarom u Podgorici”, “glavni” i u organizaciji predstojećeg ljetnjeg kotorskog karnevala koga su ga već, u nedostaku bilo čega “opipljivijeg”, proglasili kulturnim događajem ljeta.
Pozorište koje Diretur i Poetesa već godinama priređuju sa ostacima ostataka kotorske gospoštine, tradicije, kulture i identiteta, uz nesposobnu lokalnu vlast koja nijemo i kukavički gleda uništenje kulturnog i prirodnog nasljeđa radi punjenja džepova bez dna nekolicine privilegovanih pojedinaca, te “podvizi” škaljarskog, kavačkog i inih klanova, učinili su da je nekadašnja gospodstvena i dostojanstvena “prijestonica” Boke, danas svedena na sopstvenu ispraznu i otužnu mimikriju. Samo takav Kotor - ponižen, unižen, opljačkan i sa ubijenim građanskim duhom, za njih je najbolji i jedini pravi, jer su ga smišljeno sveli na sopstveni nivo, kako bi se onda mogli predstavljati velikim “zaštitnicima i baštinicima” Kotora. Učinili su cijeli grad vlastitim pontapetom, napravili su od Kotora lavandin za pranje svog šporkog obraza i još grđe prošlosti.
Quo vadis, rodni moj grade?
Bonus video:
